Dušan Drajić
Dr Dušan Drajić (Beograd, 1937) redovni profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu u penziji.
Dušan Drajić | |
---|---|
Datum rođenja | 1937. |
Mesto rođenja | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Rođen je 1937. u Beogradu, gde je završio osnovnu i srednju školu. Elektrotehnički fakultet u Beogradu je upisao 1956. godine a diplomirao je 1960. na Odseku za elektroniku i telekomunikacije. Magistrirao je 1967. a doktorirao 1971. godine na istom Fakultetu.
Od 1961. do 1973. bio je asistent na Katedri za osnove telekomunikacija. Godine 1973. izabran je u zvanje docenta na tadašnjem Zavodu za telekomunikacionu i mikrotalasnu tehniku, godine 1980. u zvanje vanrednog profesora a 1987. godine u zvanje redovnog profesora na Katedri za telekomunikacije. Penzionisan je 2003. godine.
Učestvovao je, odnosno učestvuje, u izvođenju nastave iz više predmeta na redovnim studijama:
- Teorija telekomunikacija,
- Osnovi informatike,
- Statistička teorija telekomunikacija (i teorija informacija),
- Digitalne telekomunikacije,
- Računarske telekomunikacije,
- Kodovi za prenos i zapis i Kodovi u računarskim telekomunikacijama)
i postdiplomskim studijama
- Teorija informacija s kodovanjem,
- Teorija prenosa podataka,
- Statistička detekciija signala,
- Slučajni procesi u telekomunikacijama).
Bio je dugogodišnji rukovodilac smera Digitalni prenos informacija na postdiplomskim studijama. Takođe je držao nastavu (redovnu i postdiplomsku) na fakultetima u Banjoj Luci, Nišu[1] i Novom Sadu.
Održao je (2001) postdiplomski kurs Algebarska teorija kodovanja na Univerzitetu u Oulu (Finska).
Osnovne oblasti naučne delatnosti, kojim sa bavi, su
- statistička teorija telekomunikacija,
- teorija informacija sa kodovima i
- digitalne telekomunikacije.
Vodio je nekoliko doktorata od kojih su dva dobila nagradu Privredne komore Beograda i više od 30 magistratura. Svake godine je vodio više diplomskih radova, od kojih je nekoliko uvek rezultovalo u studentskim radovima na domaćim, pa i međunarodnim kongresima.
Autor je, odnosno koautor 4 udžbenika od kojih su neki doživeli više izdanja.
Objavio je više od 140 naučnih i stručnih radova, (od kojih više od deset u Electronics Letters, IEE Proc. Part F: Communication, Radar and Signal Processing, IEEE Tr. on Comm., IEEE Comm. Mag.).
Godine 1988. dobio je nagradu iz fonda prof. Rakovića za najbolji rad objavljen u inostranom časopisu.
Stalni je recenzent časopisa Electronics Letters.
Bio je ekspert Saveznog ministarstva za nauku za elektrotehniku informatiku. Vodio je, i sarađivao na više projekata iz oblasti digitalnih telekomunikacija, naročito za potrebe armije.
Vodio je petogodišnji projekat (1996-2000) “Telekomunikacije” (oko 100 učesnika) koji je finansiralo Ministarstvo za nauku Republike Srbije.
U TEMPUS projektu (2002-2004) “JEP-16090 University Science Park – Organisational Framework” bio je predstavnik Univerziteta u Beogradu.
Takođe je vodio i projekat IT.1.10.0153. B (2002-2004) “Integrisani pristup Internetu”.
Bio je prodekan za nastavu u 2 mandata i vodio niz fakultetskih komisija (za naučni rad, za postdiplomske studije, za izdavačku delatnost itd.). Bio je više godina zamenik šefa Katedre za telekomunikacije.
Kao izuzetno popularan profesor i kao pedagog, u tri navrata je dobio godišnju plaketu studenata za uspešan pedagoški rad. Član je programskih odbora ETRAN-a, TELFOR-a i TELSIKS-a.[2]
Reference
uredi