Duško Ivanović

црногорски кошаркаш и кошаркашки тренер

Duško Ivanović (Bijelo Polje, 1. septembar 1957) crnogorski je košarkaški trener i bivši košarkaš. Tokom igračke karijere igrao je na pozicijama beka i krila.

Duško Ivanović
Ivanović sa Crvenom zvezdom 2022.
Lični podaci
Datum rođenja (1957-09-01)1. septembar 1957.(66 god.)
Mesto rođenja Bijelo Polje, NR Crna Gora, FNR Jugoslavija
Državljanstvo Crna Gora
Visina 1,97 m
Informacije o karijeri
NBA draft 1979. / nije izabran
Prof. karijera 1980—1994. (igračka)
1993—danas (trenerska)
Pozicija bek / krilo
Seniorska karijera
Godine Klub
1980—1987.
1987—1990.
1990—1992.
1992.
1992—1993.
1993—1994.
Budućnost
Jugoplastika
Đirona
Limož
Đirona
Fribur Olimpik
Trenerska karijera
1993—1994.
1994—1995.
1995—1999.
1997—2000.
1999—2000.
2000—2005.
2005—2008.
2008—2012.
2014—2015.
2014—2015.
2016—2017.
2018—2019.
2019—2021.
2022—2023.
2023—2024.
Fribur Olimpik (pom.)
Đirona (pom.)
Fribur Olimpik
Švajcarska
Limož
Saski Baskonija
Barselona
Saski Baskonija
Bosna i Hercegovina
Panatinaikos
Himki
Bešiktaš
Saski Baskonija
Crvena zvezda
Saski Baskonija

Igračka karijera

uredi

Karijeru je započeo u Jedinstvu iz Bijelog Polja. U svojoj karijeri igrao je za Budućnost, Jugoplastiku, Đironu, Limož i Frajburg. Početkom 1980-ih, bio je kapiten Budućnosti. Bio je kapiten slavne generacije Jugoplastike, sa kojom je osvojio dva uzastopna naslova evropskog prvaka, današnja Evroliga (1989. i 1990), tri titule jugoslovenskog prvaka i kup. U sezonama 1982/83, 1983/84. i 1987/88. predvodio je listu najboljih strelaca u jugoslovenskom prvenstvu.

Trenerska karijera

uredi

Trenersku karijeru započeo je 1993. u Frajburgu, gde je igrao kao igrač i pomoćni trener. U sezoni 1994/95. bio je pomoćni trener španske Đirone. Četiri godine vodio je švajcarski Fribur, a istovremeno je vodio i švajcarsku reprezentaciju. Vodio je još francuski Limož i Saski Baskoniju.

Ivanović je 2005. postao glavni trener Barselone. Sa njima je 2007. osvojio Kup Kralja.[1] Međutim, nakon dve i po godine, dobio je otkaz 14. februara 2008. nakon loših rezultata.[2]

Od 2008. do 2012. ponovo je vodio svoj bivši klub Saski Baskoniju. U sezoni 2008/09. Ivanović je poneo nagradu za najboljeg trenera u Španiji. Tri puta je u sezoni bio trener meseca, a do kraja januara imao je sjajan rezultat u ligi od 19 pobeda i samo jednog poraza. Uz to Ivanović je prvi trener pod kojim je neki tim imao samo četiri poraza u regularnoj sezoni, a to dotad nije uspelo Željku Obradoviću (1996/97), Aitu (2000/01) i Joanu Plazi (2006/07), koji su imali pet poraza.[3] Sa Baskonijom je bio prvak Španije 2010. godine.[4]

U januaru 2014. je postao selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine.[5] Vodio je reprezentaciju BiH u kvalifikacijama i na Evropskom prvenstvu 2015. u Francuskoj, gde je osvojeno pretposlednje mesto.

U junu 2014. godine Ivanović je postao trener grčkog Panatinaikosa.[6] Dobio je otkaz početkom maja 2015, nakon poraza u “OAKA” dvorani od najvećeg rivala Olimpijakosa (77:66) u grčkom prvenstvu, posle čega je Panatinaikos izgubio šanse za prvo mesto i prednost domaćeg terena pred početka plej-ofa. Ivanović je klub predvodio do osvajanja nacionalnog kupa i četvrtfinala Evrolige.[7]

U martu 2016. Ivanović je postao trener Himkija.[8] U periodu od 2018. do 2019. trenirao je Bešiktaš, a nakon toga i špansku Saski Baskoniju.

U novembru 2022. postavljen je za trenera Crvene zvezde.[9] U sezoni 2022/23. sa Crvenom zvezdom je osvojio Kup Radivoja Koraća i prvenstvo Srbije dok je u finalu Jadranske lige poražen od Partizana. Takmičenje u Evroligi klub je završio na 10. mestu sa skorom 17-17. Ivanović je počeo i sezonu 2023/24. u Crvenoj zvezdi ali je dobio otkaz 21. oktobra 2023. godine.[10] Devet dana nakon otkaza u Zvezdi, Ivanović je po četvrti put postavljen za trenera španske Baskonije.[11] Sa Baskonijom je stigao do četvrtfinala Evrolige gde je poražen od Real Madrida (3:0) dok u španskoj ACB ligi klub nije uspeo da izbori plasman u plejof. Ivanović je 27. maja 2024. sporazumno raskinuo ugovor sa Baskonijom.[12]

Uspesi

uredi

Igrački

uredi

Klupski

uredi

Trenerski

uredi

Klupski

uredi

Trenerska statistika

uredi

Evroliga

uredi
Ekipa Godina OU P I P : I (%) Ishod
Baskonija 2000/01. 22 15 7 .682 Poraz u finalu
2001/02. 15 11 4 .650 Ispadanje u fazi top 16
2002/03. 20 11 9 .526 Ispadanje u fazi top 16
2003/04. 20 13 7 .650 Ispadanje u fazi top 16
2004/05. 20 11 9 .542 Poraz u finalu
Barselona 2005/06. 25 14 11 .560 Poraz u utakmici za treće mesto
2006/07. 23 14 9 .609 Poraz u četvrtfinalu
2007/08. 14 9 5 .643 Poraz u četvrtfinalu
Baskonija 2008/09. 21 14 7 .667 Poraz u četvrtfinalu
2009/10. 20 11 9 .550 Poraz u četvrtfinalu
2010/11. 20 10 10 .500 Poraz u četvrtfinalu
2011/12. 10 5 5 .500 Ispadanje u regularnom delu sezone
2012/13. 6 1 5 .167 Dobio otkaz
Panatinaikos 2014/15. 28 13 15 .464 Poraz u četvrtfinalu
Himki 2015/16. 4 2 2 .500 Ispadanje u fazi top 16
Baskonija 2019/20. 13 6 7 .462 Prekinuta sezona usled pandemije kovida 19
2020/21. 34 18 16 .529 Ispadanje u regularnom delu sezone
2021/22. 9 3 6 .333 Dobio otkaz
Crvena zvezda 2022/23. 27 16 11 .593 Ispadanje u regularnom delu sezone
2023/24. 4 1 3 .250 Dobio otkaz
Ukupno 355 198 157 .558

Reference

uredi
  1. ^ „Duško Ivanović sa Barselonom osvojio Kup kralja”. krstarica.com. 12. 2. 2007. Arhivirano iz originala 16. 08. 2016. g. Pristupljeno 7. 7. 2016. 
  2. ^ „Duško Ivanović dobio otkaz u Barseloni”. sport.blic.rs. 14. 2. 2008. Pristupljeno 26. 3. 2014. 
  3. ^ „Duško Ivanović trener godine u Španiji”. sport.blic.rs. 10. 5. 2009. Pristupljeno 26. 3. 2014. 
  4. ^ „Barselona u šoku, Kaha Laboral šampion Španije”. sport.blic.rs. 16. 6. 2010. Pristupljeno 7. 7. 2016. 
  5. ^ „Duško Ivanović umesto "Ace trice" selektor košarkaša BiH”. sport.blic.rs. 22. 1. 2014. Pristupljeno 26. 3. 2014. 
  6. ^ „Ivanović preuzeo Panatinaikos”. kosarka.me. 11. 6. 2014. Pristupljeno 26. 3. 2014. 
  7. ^ „Ivanović napustio Panatinaikos”. b92.net. 3. 5. 2015. Pristupljeno 27. 11. 2015. 
  8. ^ „Ivanović preuzeo Himki!”. mondo.rs. 15. 3. 2016. Pristupljeno 25. 3. 2016. 
  9. ^ „Duško Ivanović novi trener Crvene zvezde!”. kkcrvenazvezda.rs. 14. 11. 2022. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  10. ^ „KK CRVENA ZVEZDA MERIDIANBET – DUŠKO HVALA NA SVEMU!”. Crvena zvezda. Pristupljeno 21. 10. 2023. 
  11. ^ „Baskonija prelomila i vratila Ivanovića, debi protiv Partizan Mozzart Beta”. mozzartsport.com. 30. 10. 2023. Pristupljeno 27. 5. 2024. 
  12. ^ „Duško Ivanović napustio Baskoniju”. mozzartsport.com. 27. 5. 2024. Pristupljeno 27. 5. 2024. 

Spoljašnje veze

uredi