Na 2° evropskom timskom šampionatu, za razliku od turnira održanog 1957. kvalifikovalo se 6 timova za finalni turnir. SSSR i Jugoslavija su se direktno kvalifikovale a kroz preliminarne borbe u finale su se još kvalifikovale Mađarska, Čehoslovačka, Zapadna Nemačka i Španija. Poseban uspeh je ostvarila Španija koja je na prethodnom turniru bila loše plasirana. Jaki timovi kao Bugarska, Rumunija i Engleska nisu uspeli da se kvalifikuju.
Prvog takmičarskog dana SSSR ja deklasirao Španiju sa 9 : 1, a Mađarska, Čehoslovačku sa 8½ : 1½. U četvrtom kolu u meču SSSR - Nemačka (7:3) Botvinik je izgubio od Uncikera.
Tim SSSR-a je pobedio u svim mečevima, porazivši i Mađarsku i Jugoslaviju sa 7 : 3. Pre poslednjeg kola Mađarska je imala pola poena više od Jugoslavije. U međusobnom meču su odlučivali za srebrnu medalju. Jugoslavija ih deklasira rezultatom 8 : 2 i tako osvaja srebrnu medalju.
SSSR lako pobeđuje na 2° evropskom šampionatu, dobivši 8 od 12 pojedinačnih nagrada za najbolje table. Najbolji pojedinačni učinak je ostvario Viktor Korčnoj sa skorom od 8½/9. Jugoslavija osvaja drugo mesto pored loše igre Svetozara Gligorića (bez pobede i s dva poraza) zahvaljajući, pre svega Ćiriću i Đuraševiću. Pored dobrog starta Mađarska loše finišira iako je devet igrača imalo procenat uspešnosti veći od 65% (najbolji je bio Portiš).