Ekrem Čehajić (Niš, 1921Novi Sad, ?) bio je srpski glumac.

Ekrem Čehajić
Puno imeEkrem Čehajić, poslednja pozorišna uloga: gospodin Đurić u Nušićevom "Pokojniku", Priština, 1994.
Datum rođenja1921.
Mesto rođenjaNiš,, Kraljevina SHS
Datum smrtinepoznato
Mesto smrtiNovi SadRepublika Srbija

Biografija uredi

Odrastao u Nišu. Osnovnu školu pohađao u Nišu, gde je završio i Srednju glumačku. Bio član Horske sekcije KUD-a „Abrašević“ u Nišu, i službenik Električarskog preduzeća Srbija u Nišu, potom glumac u pozorištima u Svetozarevu, Kragujevcu, Subotici, Užicu, Leskovcu i Prištini. Prva uloga mu je Pandur u predstavi „Koštana“ KUD „Abrašević“, u režiji Duška Antonijevića. Poslednje četiri decenije proveo je radeći i živeći u Prištini. Bio je samac, potomke nije imao. Posle NATO intervencije 1999. godine gubi mu se svaki trag.


Uloge (izvodi) uredi

Žika u „Kad je sreda petak je“ Raše Plaovića, režija Slavoljub Stefanović Ravasi, Pokrajinsko narodno pozorište Priština, 1. 12. 1955 (prva uloga u PNP). Igra potom gotovo u svim predstavama PNP do 4. 4. 1957, kada odlazi u Kragujevačko pozorište, da bi se u PNP vratio 8. 10. 1961. godine i igrao u predstavi „Romulus Veliki“ Fridriha Direnmata, režija Petar Teslić.

Značajnije uloge: Bora Šnajder u „Razvojnom putu Bore Šnajdera“, Aleksandra Popovića, režija Ljuba Milošević, PNP, premijera 28. 10 1969. Vlaho u „Ekvinociju“ Iva Vojnovića, režija Vlado Jablan, PNP, 27. 3. 1976; Ljubomir Protić u Nušićevom „Pokojniku“, režija Milenko Misailović, PNP, 8. 5. 1976; Partizan u „Jeleni Ćetković“, Aleksandra Popovića, režija Arsa Milošević, PNP, 18. 6. 1981; Dragan u „Raskršću“ D. Tomića, režija Dušan Rodić, PNP, 26. 12 1984; Stric u „Procesu“ Kafke – Vajsa, režija Milivoja Milojevića, PNP, 24. 3. 1985.

Poslednja uloga Gospodin Đurić u „Pokojniku“ B. Nušića, režija: Slavoljub Stefanović Ravasi, Pokrajinsko narodno pozorište Priština, premijera 21. 10. 1994;

Nagrade uredi

  • Prvomajska nagrada Saveza dramskih umetnika,
  • Nagrada „Sima Bunić“,
  • Nagrada za scenski govor, Susreti Joakim Vujić, 1983,
  • Orden rada sa srebrnim vencem

Literatura uredi