Elektrookulografija
Elektrookulografija (EOG) jedna je od metoda koja se u oftalmologiji primenjuje za snimanje očnih pokreta. Zasniva se na merenju korneelno-retinalnog potencijala koji postoji između prednjeg i zadnjeg dela ljudskog oka.[1]
Elektookulografija | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
MKB-9-CM | 95.22 |
MeSH | D004585 |
U medicini, elektrookulografija se koristi za proučavanju patoloških stanja npr. kod osoba sa nistagmusom, gde se tokom dijagnostike neke bolseti teži da se ona što bolje razume kako bi se u realnom vremenu mogla adekvatno i lečiti.
Istorija uredi
Pokreti očiju počeli su da se mere početkom 20. veka. Do kraja 19. veka pokreti očiju mereni su od strane ispitivača koji je sedeo u neposrednoj blizini ispitanika sa jedne njegove strane i posmatrao pokrete očiju ispitanika.
Optički metod koji je koristio sistem malog ogledala pričvršćenog na beonjaču, korišćen je nešto kasnije kako bi se preciznije pratili pokreti očiju. Međutim ovo je bila veoma nekomforna metoda za ispitanika pa je ubrzo odbačena.
Metod direktnog fotografisanja kao jedna od savremenijih metoda vrlo malo je korišćen, zbog toga što je procena postupka jako složen i oduzima puno vremena. Ona je danas zamenjen kompjuterskim analizama video slika.
Revolucija u ovoj oblasti nastala je 1922. godine, kada je za merenje očnog nistagmusa uvedena metoda određivanje razlike potencijala između kornee i retine, poznata kao korneo-retinalni potencijala. Ova tehnika, nazvana je elektronistagmografija (ENG), prvi put je predstavljena kao dijagnostička metoda u neurologiji i otorinolaringologije 1930. godine od strane P. Junga i njegovih saradnika. Metoda je još uvek jedna od najrasprostranjenijih tehnika za merenje pokreta očiju i pored toga što su posle 1950 -te razvijene i druge tehnologije kao što su:
- Infracrveno ogledalo
- Okulografija
- Fotoelektrična metode
- Magnetno-skleralna tehnika,
- Videookulografija
Sve ove tehnike su i danas u redovnoj upotrebi kako u oftalmologiji tako i u otologiji.[2]
Način izvođenja EOG uredi
Način izvođenja elektookulografije zasniva se na tehnički principima elektroencefalografije (EEG) i elektronistagmografije (ENG) koji su bazirani na činjenici da se oko ponaša kao električni dipol između pozitivnog potencijala rožnjače i negativnog potencijala retine održanog putem aktivnog transporta jona u okviru svog pigmentnog sloja.[3]
Ova korneo-retinalna razlika potencijala je u rasponu između 0,4 i 1,0 mV i orijentisana je duž linije vida (električna osa) tako da se kreće sa pokretom oka. U odnosu na udaljenu lokaciju, elektoda na koži lica postavljena u blizini oka postaje pozitivnija kada oko rotira prema njoj, a manje pozitivna kada rotira u suprotnom smeru.[4]
- Horizontalno merenje
Za merenje binokularnog horizontalnog EOG-a i ENG-a, koriste se dve srebro-srebro hlorid elektrode zalepljena za spoljašnji kantus očiju, a za monokularno horizontalno merenje zalepljene su na spoljašnji i unutrašnji kantus oba oka.
- Vertikalno merenje
Za vertikalno merenje elektrode su zalepljenu ispod i iznad jednog oka.
Kornea-retinalni potencijal između navedenih elektrode, direktno zavisi od položaja oka, i može biti izmerena pomoću pojačavača razlike. Potencijal je proporcionalan sinusu ugla između električne ose trenutne pozicije oka i primarnog položaja oka. One pokazujući linearni odnos za uglove do 30° u iznosu od 15 do 20 mV po uglu rotacije oka.
Tokom mirovanja očiju elektrode su istog potencijala i pri merenju nema promene napona. Kod rotiranje oka nadesno stvara se razlike u potencijalu, i elektroda koja je postavljena u pravcu kretanja oka (desni kantus) postaje pozitivnija u odnosu na drugu elektrodu, i obrnuto kada oko rotira u levu stranu.[5]
Dobre i loše strane EOG uredi
- Dobre strane
Dobre strane primene elektrookulografije su:
- lako, neinvazivno postavljanje površinskih elektroda,
- bez neprijatnosti je za ispitanika
- ne ograničava vidno polje ispitanika.
- može da se koristi i kad ispitanik nosi naočare,
- primenjljivost kod dece, i slabo kooperativnih osoba.
- merenje je moguće uraditi sa zatvorenim očima, ili tokom slobodnih pokreta glavom,
- dozvoljava precizna merenja u velikom opsegu horizontalnih pokreta (± 40°), u rezoluciji oko 1-2°.
- niski troškovi ispitivanja (elektrode, gel).
- najpraktičniji klinički metod snimanja pokreta očiju.
- Loše strane
Loše strane primene elektrookulografije su:
- amplituda kornea-retinalnog potencijala menja se sa količinom svetla u prostoriji, tako da se osvetljenje mora održati konstantnim koliko je to moguće.
- pomeranje ose svakog oka može dovesti do pojave lažnog signala razdvojenog kretanja očiju, pri monokularnom merenju horizontalnih pokreta, lateralno (bočno) kao što je nistagmus.
- vergence ugla ne može biti tačno određena
- može da pokazuje različite brzine abdukcijskih sakada (koje su sporije) od addukcijskih sakada , što se kod drugih metoda ne dešava, zapravo abdukcijske sakade su brže.
- nepouzdanost merenja vertikalnih pokreta, pa takva merenja zahtevaju specijalne konfiguracije za kvantitativne analize.
Izvori uredi
- ^ Brown, Malcolm; Marmor, Michael; Vaegan; Zrenner, Eberhard; Brigell, Mitchell; Bach, Michael (2006). „ISCEV Standard for Clinical Electro-oculography (EOG) 2006”. Documenta Ophthalmologica. 113 (3): 205—212. PMC 1820752 . PMID 17109157. doi:10.1007/s10633-006-9030-0.
- ^ Dragan Golubović Elektrookulografija na biopac sistemu Završni rad 2015
- ^ Noori SM, Mikaeili M. Driving Drowsiness Detection Using Fusion of Electroencephalography, Electrooculography, and Driving Quality Signals. J Med Signals Sens. 2016 Jan-Mar;6(1):39-46.
- ^ W. Heide, E. Koenig, P. Trillenberg, D. Kompf and D.S. Zee Electrooculography: technical standards and applications 1999.
- ^ Malcolm Brown, Michael Marmor, Vaegan, Eberhard Zrenner, Mitchell Brigell, Michael Bach: ISCEV Standard for Clinical Electro-oculography (EOG) 2006. In: Documenta Ophthalmologica. Bd. 113, Nr. 3, November 2006.
Literatura uredi
- Bulling, Andreas; Roggen, Daniel; Tröster, Gerhard (2008). „It's in your eyes”. Proceedings of the 10th international conference on Ubiquitous computing. ACM Press. str. 84—93. ISBN 9781605581361. S2CID 2926261. doi:10.1145/1409635.1409647. hdl:20.500.11850/13848.
- Bulling, Andreas; Ward, Jamie A.; Gellersen, Hans; Tröster, Gerhard (2008). „Robust Recognition of Reading Activity in Transit Using Wearable Electrooculography” (PDF). Pervasive Computing. Lecture Notes in Computer Science. 5013. Springer. str. 19—37. ISBN 978-3-540-79575-9. doi:10.1007/978-3-540-79576-6_2.
- Bulling, Andreas; Roggen, Daniel; Tröster, Gerhard (2009). „Wearable EOG goggles: Seamless sensing and context-awareness in everyday environments”. Journal of Ambient Intelligence and Smart Environments. 1 (2): 157—171. S2CID 18423163. doi:10.3233/AIS-2009-0020. hdl:20.500.11850/352886.
- Bulling, Andreas; Ward, Jamie A.; Gellersen, Hans; Tröster, Gerhard (2011). „Eye Movement Analysis for Activity Recognition Using Electrooculography”. IEEE Transactions on Pattern Analysis and Machine Intelligence. 33 (4): 741—753. PMID 20421675. S2CID 1921738. doi:10.1109/TPAMI.2010.86.
- Bulling, Andreas; Ward, Jamie A.; Gellersen, Hans; Tröster, Gerhard (2009). „Eye movement analysis for activity recognition”. Proceedings of the 11th international conference on Ubiquitous computing. ACM Press. str. 41—50. ISBN 9781605584317. S2CID 1382773. doi:10.1145/1620545.1620552. hdl:20.500.11850/151321.
Spoljašnje veze uredi
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |