Elen Marija Ston (Rozberi, 24. jul 1846Čelsi, 13. decembar 1927) bila je američka protestantska misionarka koju su 1901. godine oteli članovi Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije. Otmica je izazvala veliku pažnju u javnosti u SAD.

Elen Ston
Elen Ston
Puno imeElen Marija Ston
Datum rođenja(1846-07-24)24. jul 1846.
Mesto rođenjaRozberiSAD
Datum smrti13. decembar 1927.(1927-12-13) (81 god.)
Mesto smrtiČelsiSAD

Detinjstvo i mladost

uredi

Elen Ston rođena je 1846. godine u Rozberiju u Masačusetsu (SAD). Podstaknuta pričama koje su u SAD donosili Balkanci iz krajeva provincije Rumelije (Osmansko carstvo), Elen je od vrha Protestantske crkve zatražila da je pošalju na Balkan gde bi širila svoju veru. Godine 1878. je po nalogu Protestantske crkve doputovala u osmansku provinciju Rumeliju sa zadatkom da tamo širi hrišćanstvo. U bugarskom gradiću Samokovu otvara školu za vaspitačice. U njoj je provela deset godina.

Otmica

uredi

Američka vlada u ovom periodu otvara prva konzularna predstavništva na Balkanu. Predstavništvo Protestantske crkve u Solunu vraća Elen Ston na Balkan (nakon višemesečnog boravka u Americi) sa novim zadatkom (1898. godine). Elen je dosta putovala između Sofije, Istanbula i Soluna. Tako je 3. septembra 1901. godine oteta od strane „bugarskih razbojnika”. Dva dana kasnije je američki konzul u Carigradu, Dikson, saznao za otmicu. Bila je to prva otmica američkog građanina koja je izrasla u svetsku aferu. U Americi je izazivala veliko interesovanje. Predsednik Teodor Ruzvelt lično je od velikog vezira Ćučuk Mehmed Said-paše zatražio hitno oslobađanje Amerikanke. Dana 13. septembra u predstavništvo Protestantske crkve u Solunu stiglo je pismo napisano Eleninom rukom. Ona je obaveštavala da će je razbojnici osloboditi ukoliko Amerika plati otkup od 25.000 osmanskih lira u zlatu što je za ondašnje prilike bila ogromna suma. Otmičari su pretili da će u suprotnom ubiti zarobljenicu.

Oslobađanje

uredi
 
Razglednica sa likom Mis Ston

Šestomesečna drama završena je Eleninim oslobađanjem nakon plaćanja velikog danka (110.000 tadašnjih dolara). Između otmičara i predstavništva u Solunu je preko kurira otmičara izmenjeno 250 depeša. Sve su sačuvane. Sa otmičarima se konzul Dikenson sreo 31. januara 1902. godine u Banskom nakon što je uspeo da ih ubedi da sumu za otkup prepolove. Nakon oslobađanja, Elen je dočekana u domovini kao heroj. Izjavila je da su se otmičari sve vreme odnosili prema njoj pristojno.

Poslednje godine i smrt

uredi

U Americi je provela nekoliko godina baveći se pedagoškim radom. Kada je ponovo zatražila da je vrate na Balkan, Stejt department je odbio jer je Velika porta izrazila sumnju da je Elen Ston bila saučesnik u sopstvenoj otmici kako bi iznudila novac za makedonske revolucionare. Ona je ove tvrdnje do kraja života opovrgavala. Poslednje godine života provela je u Čelsiju gde je napisala dnevnik o svom boravku na Balkanu. On je, međutim, izgoreo zajedno sa Eleninom kućom. Preminula je 1927. godine.

O pustolovinama Elen Ston snimljen je 1958. godine istoimeni film po scenariju Đorđija Abadžijeva i Trajčeta Popova. Film je režirao Živorad Žika Mitrović, a glavnu ulogu je tumačila Olga Spiridonović. Ostali glumci bili su: Petre Prličko, Ilija Džuvalekovski, Ilija Milčin, Dragan Ocokoljić i Darko Dimevski. Olga Spiridonović, Petre Prličko i scenograf Vasilije Cico Popović nagrađeni su Zlatnim arenama na filmskom festivalu u Puli.

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  • Politikin zabavnik, broj 3089