Enriko Leta
Enriko Leta (ital. Enrico Letta; Piza, 20. avgust 1966) italijanski je političar levog centra i 55. predsednik Saveta ministara Republike Italije od 28. aprila 2013. godine do 22. februara 2014. godine. Pre toga je bio ministar evropskih poslova (1998—1999), ministar industrije (1999—2001) i sekretar Saveta ministara Italije (2006—2008).
Enriko Leta | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 20. avgust 1966. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Piza, Italija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Državljanstvo | Italija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Narodnost | Italijan | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Religija | Rimokatolik | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Porodica | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Supružnik | Đana Fregonara | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Politička stranka | Demokratska partija
Prethodno: Hrišćanska demokratija (do 1994) Narodnjaci (1994-2002) Bela Rada (2002-2007) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Biografija uredi
Rođen je u Pizi, kao sin Đorđija Lete, profesora matematike na Univerzitetu u Pizi, i Ane Bjanki.[1][2] Školovanje je završio u Liceju u Pizi, nakon čega je diplomirao političke nauke i stekao doktorat na Univerzitetu u Pizi.[3][4]
Politička karijera uredi
Političku karijeru je započeo kao mladić u Hrišćanskoj demokratiji, koja je oduvek nastojala da okupi politički spektar od desnice do levog centra.[5]
Nakon propasti Hrišćanske demokratije 1994. godine, Leta se odmah pridružio njenoj naslednici, Italijanskoj narodnoj partiji. Do 1998. godine je unutar partije prešao u politički spektar levog centra, a iste je godine kao 32-godišnjak postao i ministar evropskih poslova što ga je učinilo dosad najmlađim članom ministarskog kabineta u posleratnoj Italiji.[6][5]
Od 2004. godine do 2006. godine je bio italijanski poslanik u Evropskom parlamentu, nakon čega se vratio u Italiju i postao sekretar Saveta ministara Italije u Drugom kabinetu Romana Prodija.[7] Bio je jedan od osnivača nove Demokratske partije; kandidovao se na izborima za predsednika partije ali je izgubio, osvojivši 11% glasova.[8]
Predsednik Đorđo Napolitano pozvao je Letu 24. aprila 2013. godine da formira novu vladu nakon ostavke Pjera Luiđija Bersanija koji nije uspeo da formira vladu nakon parlamentarnih izbora 24-25. februara iste godine.[9] Leta je 27. aprila prihvatio zadaću i formirao veliku koaliciju Demokratske partije (levi centar), Naroda slobode (desnica) i Građanskog izbora (centar). Funkciju premijera Italije službeno je preuzeo 28. aprila 2013. godine.[10]
Leta je, 22. fevruara 2014. godine, podneo ostavku na mesto premijera.[11]
Privatni život uredi
Oženjen je Đanom Fregonarom i s njom ima troje dece (Đakomo, Lorenco i Frančesko).[12]
Reference uredi
- ^ Motta, Nino (2. 2. 2013). „Un Letta per ogni stagione”. Il Centro.
- ^ „Gli zii di Enrico Letta. Non solo Gianni: c’è anche Gian Paolo Bazzoni a Porto Torres”. Sardinia Post. 25. 4. 2013. Pristupljeno 24. 6. 2013.
- ^ Letta, Enrico (2013). „Curriculum Vitae” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 11. 06. 2013. g. Pristupljeno 24. 6. 2013.
- ^ „Enrico Letta: la bio del giovane dalla grande esperienza”. Huffington Post (na jeziku: Italian). 24. 8. 2013. Pristupljeno 24. 6. 2013.
- ^ a b „Profile: Enrico Letta”. BBC News. Pristupljeno 24. 6. 2013.
- ^ Sachelli, Orlando (24. 4. 2013). „Enrico Letta, il giovane Dc che deve far da paciere tra Pd e Pdl”. Il Giornale (na jeziku: Italian). Pristupljeno 24. 6. 2013.
- ^ „European Parliament Website”. European Parliament. Pristupljeno 24. 6. 2013.
- ^ „Veltroni stravince con il 76% ma è la festa dei cittadini elettori”. la Repubblica (na jeziku: Italian). 14. 10. 2007.
- ^ Frye, Andrew (24. 4. 2013). „Letta Named Italian Prime Minister as Impasse Ends”. Bloomberg. Pristupljeno 24. 6. 2013.
- ^ „New Italian 'grand coalition' government sworn in”. BBC News. 28. 4. 2013. Pristupljeno 24. 6. 2013.
- ^ http://www.tanjug.rs/novosti1/117172/italija--leta-podneo-ostavku.htm[mrtva veza]
- ^ „Enrico Letta Profile: Mild-Mannered AC Milan Fan who is Italy’s Next PM”. International Business Times. 24. 4. 2013. Pristupljeno 24. 6. 2013.