Enriko Leta

италијански политиколог и државник

Enriko Leta (ital. Enrico Letta; Piza, 20. avgust 1966) italijanski je političar levog centra i 55. predsednik Saveta ministara Republike Italije od 28. aprila 2013. godine do 22. februara 2014. godine. Pre toga je bio ministar evropskih poslova (1998—1999), ministar industrije (1999—2001) i sekretar Saveta ministara Italije (2006—2008).

Enriko Leta
Lični podaci
Datum rođenja(1966-08-20)20. avgust 1966.(57 god.)
Mesto rođenjaPiza, Italija
DržavljanstvoItalija
NarodnostItalijan
ReligijaRimokatolik
Porodica
SupružnikĐana Fregonara
Politička karijera
Politička
stranka
Demokratska partija Prethodno:
Hrišćanska demokratija (do 1994)
Narodnjaci (1994-2002)
Bela Rada (2002-2007)
28. april 2013. — 22. februar 2014.
PrethodnikMario Monti
NaslednikMateo Renci
Državni sekretar Saveta ministara Italije
17. maj 2006 — 8. maj 2008.
PrethodnikĐani Leta
NaslednikĐani Leta
Ministar industrije Italije
22. decembar 1999 — 11. jun 2001.
PrethodnikPjer Luiđi Bersani
NaslednikAntonio Marcano
Ministar evropskih poslova Italije
21. oktobar 1998 — 22. decembar 1999.
PrethodnikLamberto Dini
NaslednikPatricija Toja

Biografija uredi

Rođen je u Pizi, kao sin Đorđija Lete, profesora matematike na Univerzitetu u Pizi, i Ane Bjanki.[1][2] Školovanje je završio u Liceju u Pizi, nakon čega je diplomirao političke nauke i stekao doktorat na Univerzitetu u Pizi.[3][4]

Politička karijera uredi

Političku karijeru je započeo kao mladić u Hrišćanskoj demokratiji, koja je oduvek nastojala da okupi politički spektar od desnice do levog centra.[5]

Nakon propasti Hrišćanske demokratije 1994. godine, Leta se odmah pridružio njenoj naslednici, Italijanskoj narodnoj partiji. Do 1998. godine je unutar partije prešao u politički spektar levog centra, a iste je godine kao 32-godišnjak postao i ministar evropskih poslova što ga je učinilo dosad najmlađim članom ministarskog kabineta u posleratnoj Italiji.[6][5]

Od 2004. godine do 2006. godine je bio italijanski poslanik u Evropskom parlamentu, nakon čega se vratio u Italiju i postao sekretar Saveta ministara Italije u Drugom kabinetu Romana Prodija.[7] Bio je jedan od osnivača nove Demokratske partije; kandidovao se na izborima za predsednika partije ali je izgubio, osvojivši 11% glasova.[8]

Predsednik Đorđo Napolitano pozvao je Letu 24. aprila 2013. godine da formira novu vladu nakon ostavke Pjera Luiđija Bersanija koji nije uspeo da formira vladu nakon parlamentarnih izbora 24-25. februara iste godine.[9] Leta je 27. aprila prihvatio zadaću i formirao veliku koaliciju Demokratske partije (levi centar), Naroda slobode (desnica) i Građanskog izbora (centar). Funkciju premijera Italije službeno je preuzeo 28. aprila 2013. godine.[10]

Leta je, 22. fevruara 2014. godine, podneo ostavku na mesto premijera.[11]

Privatni život uredi

Oženjen je Đanom Fregonarom i s njom ima troje dece (Đakomo, Lorenco i Frančesko).[12]

Reference uredi

  1. ^ Motta, Nino (2. 2. 2013). „Un Letta per ogni stagione”. Il Centro. 
  2. ^ „Gli zii di Enrico Letta. Non solo Gianni: c’è anche Gian Paolo Bazzoni a Porto Torres”. Sardinia Post. 25. 4. 2013. Pristupljeno 24. 6. 2013. 
  3. ^ Letta, Enrico (2013). „Curriculum Vitae” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 11. 06. 2013. g. Pristupljeno 24. 6. 2013. 
  4. ^ „Enrico Letta: la bio del giovane dalla grande esperienza”. Huffington Post (na jeziku: Italian). 24. 8. 2013. Pristupljeno 24. 6. 2013. 
  5. ^ a b „Profile: Enrico Letta”. BBC News. Pristupljeno 24. 6. 2013. 
  6. ^ Sachelli, Orlando (24. 4. 2013). „Enrico Letta, il giovane Dc che deve far da paciere tra Pd e Pdl”. Il Giornale (na jeziku: Italian). Pristupljeno 24. 6. 2013. 
  7. ^ „European Parliament Website”. European Parliament. Pristupljeno 24. 6. 2013. 
  8. ^ „Veltroni stravince con il 76% ma è la festa dei cittadini elettori”. la Repubblica (na jeziku: Italian). 14. 10. 2007. 
  9. ^ Frye, Andrew (24. 4. 2013). „Letta Named Italian Prime Minister as Impasse Ends”. Bloomberg. Pristupljeno 24. 6. 2013. 
  10. ^ „New Italian 'grand coalition' government sworn in”. BBC News. 28. 4. 2013. Pristupljeno 24. 6. 2013. 
  11. ^ http://www.tanjug.rs/novosti1/117172/italija--leta-podneo-ostavku.htm[mrtva veza]
  12. ^ „Enrico Letta Profile: Mild-Mannered AC Milan Fan who is Italy’s Next PM”. International Business Times. 24. 4. 2013. Pristupljeno 24. 6. 2013. 

Spoljašnje veze uredi