Episkop aradski Nestor

Nestor Jovanović (Fagaraš, 1767—1830, Šimand) bio je episkop Aradske eparhije Karlovačke mitropolije.

Episkop aradski Nestor
Datum rođenja1767.
Mesto rođenjaFagaraš
Datum smrti1830.
Mesto smrtiOpština Šimand

Biografija uredi

Rođen je 1767. godine u mestu Fagaraš, u Transilvaniji. Bio je rumunske nacionalnosti. Posle prerane očeve smrti seli se sa majkom i dve sestre u Brašov. Tu se bavio trgovinom do 1789. godine. Tada odlazi u Požun gde je 1797. godine završio je evangelističko-luteransku gimnaziju.[1] Na poziv mitropolita Stefana Stratimirovića otišao je u Karlovce gde je pohađao pravoslavnu bogosloviju. Zatim se zamonašio i ostao kao kaluđer na Fruškoj gori. Učestvovao je 1804. godine kao sremski kaluđer u radu komisije na utvrđivanju okolnosti koje su dovele do prelaza pravoslavaca u uniju, u Biharskom okrugu.

Kao monah dugo je boravio u fruškogorskom manastiru Bešenovo, gde je i iguman postao. Austrijske vlasti su 1811. godine objavile da arhimandrit Nestor aktivno pomagao da se seljačka buna u Sremu 1807. godine smiri. Našao se kao iguman bešenovski na listi kandidata za dijecezana Eparhije transilvanske. Njegov izbor je sprečio unijatski episkop Samuil Vulkan iz Velikog Varadina. Drugi neuspeh je usledio šest godina kasnije. Nakon smrti aradskog episkopa Pavla Avakumović, pokušali su Vlasi bezuspešno da ga postave (kao Rumuna) za vladiku u Aradu. Aradska eparhija je tako ostala upražnjena između 1815-1828. godine.

Jovanović je bio arhimandrit i iguman bezdinski 1824-1828. godine.[2] Zatim je postao episkop Aradske eparhije vrlo kratko, samo 1828-1830. godine. Srpski đaci u Pešti su 1829. godine objavili odu u čast četvorici srpskih arhijereja, među kojima i novog aradskog vladike Nestora Jovanovića.[3] Odmah po izboru za vladiku pozvao je Temišvarca, ikonopisca Savu Petrovića da ga portretiše.[4]

Umro je u Šimandu u episkopskoj rezidenciji, pa preneti u Arad 21. februara 1830. godine.[5] Prvo je bio sahranjen u porti aradske saborne crkve Sv. Jovana Krstitelja, a 1861. godine posmrtni ostaci su preneti u rumunski manastir Sv. Simeona Stolpnika u Arad-Gaju.

Reference uredi

  1. ^ Pavel Vesa: "Episkopii Aradului 1706-2006.", Arad 2007.
  2. ^ Ljubomir Stepanov, Stevan Bugarski: "Manastir Bezdin, kratki prikaz", Temišvar 2003.
  3. ^ "Slavopjenije u čast...", Budim 1829.
  4. ^ Miodrag Jovanović: "Slikarstvo Temišvarske eparhije", Novi Sad 1997.
  5. ^ "Letopis Matice srpske", Budim 1830.