Epitafi na Milovanovića groblju u Dučalovićima

Epitafi na Milovanovića groblju u Dučalovićima predstavljaju značajna epigrafska svedočanstva i čine pouzdane rodbinske podatke preuzete sa starih nadgrobnih spomenika na familijarnom groblju Milovanovića u zaseoku Planinci u Dučalovićima, Opština Lučani.[1]

Epitafi u Dučalovićima
Opšte informacije
MestoDučalovići
OpštinaOpština Lučani
Država Srbija
Vreme nastanka19. vek - 20. vek

Milovanovića groblje uredi

Najmanje groblje u planinskom delu Dučalovića. Nalazi se na Debeloj gori, potes Vodice, u šumovitom i besputnom kraju.[2] Ovde su sahranjivani samo članovi roda Milovanovića (i Gavrilovići, koji potiču od Milovanovića). Najstariji datirani spomenik podignut je Draginji Milovanović (†1874).[2]

Epitafi uredi

Spomenik Draginji Milovanović (†1874)

Ovde počiva r.b. premila
DRAGINA
nezaboravljena kćer
Gavrila Milovanovića i matere Stanice
Poživi 7 god. a umre 29 sept 1874. god.[2]


Spomenik Petri Milovanović (†1876)

Ovde počiva R.B.
PETRA
supruga Gavrila Š. Milovanovića
Poživi 35 god.
a prestavi se u večnost 1876 god.
Ovaj spomen podiže joj Glišo sin ego[2]


Spomenik Gavrilu Milovanoviću (†1879)

Ovde počiva rab Božii
GAVRILO MILOVANOVIĆ iz Dučalovića
Poživi 65 god. a umre 15 Dekem. 1879.g.
Spomenik podigoše mu sinovi
Gligorije Arsenije i Vasilije.[2]


Spomenik Lenki Milovanović (†1885)

Bog da prosti upokojenu raba Boži:
LENKU
u 19 g. Umrla 11 februara 1885 god.
i provela se u mladovanju 14 meseci.
Ovaj spomen podiže joj muž Arsenije[2]


Spomenik Stanici Milovanović (†1887)

Ovde počiva rab Boži
STANICA
II supruga Gavrila Milovanovića
Poživi 61 g. a umrla 30 Aprila 1887. g.[2]


Spomenik Marku Milovanoviću (†1887)

MARKO JOVANOVIĆ iz Markovice
kome se majka preudala
za Gavrila Jovanovića-Milovanovića,
ovde u Dučaloviće
Marka sa sobom dovela
maloletnog sirotana
gde ga usini njegov očuh Gavrilo.
Marko poživi 45 g. utopi se u Moravu
između sela Dljina i Tučkova 1887. g.
i tamo je sahranjen.
Ovaj spomen podigoše mu sinovac
Stevan i unuk Gavrilo Gavrilović.[2]


Spomenik Ružici Milovanović (†1888)

Ovde počiva RUŽICA
supruga Aleksandre Milovanovića
Poživi 85 g. umre 1 januara 1888. g.[2]


Spomenik Radomiru Milovanoviću (†1895)

Ovde vene lep cvet
RADOMIR
sin Ljubomira i Stajke Milovanović
Umro 1895. g.[2]


Spomenik Đorđu Milovanoviću (†?)

Ovde je ĐORĐE MILOVANOVIĆ
rođen 1838 a umro .... g.
Spomenu ga Ljubomir i unuci Stanojle Dragoljub i Milan.
Đorđe Đoko je rođen od majke Ele i oca Milovana Jovanovića
iz Sugubine Stare Srbije.[2]


Spomenik Ivanu Milovanoviću (†1905)

Ljubezni srpski rode
umileno stani ovde
i pročitaj ovaj spomen dičnog srbina
IVANA
sin Đorđe Milovanovića
zemljodelca iz Dučalovića
Rođen 14 septembra 1875 god.
A umro 24 Marta 1905 god.
Ovaj spomen podiže mu otac Đorđe...[2]


Spomenik Stanici Milovanović (†1905)

Ovaj spomen pokazuje ovde sahranjeno tjelo
STANICE Milovanović iz Dučalovića
koja poživi 65 god. a umrla je 1 Novembra 1905 g.
Ovaj spomen podigoše joj muž Đorđe
i sinovi Aleksandar, Vladimir .... Vukomir.[2]


Spomenik Milovanovićima – ocu Aleksandru (†19??) i sinu Velimiru (†?)

Ovde je ALEKSANDAR Đ. Milovanović
rođen 1862 a umro 19... g. i sin mu VELIMIR rođen ....
Spomenuše ig sin-brat Zdravko, brat-stric Ljubomir
i sinovci-rođaci Stanojle i Milan.[2]


Spomenik vodeničaru Vladimiru Milovanoviću (†19??)

Ovde je pošteni građanin VLADIMIR
pastorak Đorđa Milovanovića od majke Stanice 1857
a ubijen u vodenici
kod svog brata Miljka i snae Anke 19... g.
Koji je kao vodeničar poginuo od lopova
pa i do dan danas delo ubistva nije otkriveno.
Spomenu ga brat Ljubomir sa sinovima[2]


Spomenik Stanici Gavrilović (†1914)

Ovde počiva mladenac STANICA
kćer Rajke i Vasilija Gavrilovića.
Poživi 7 g. a umre 18 februara 1914. g.[2]


Spomenik Sredoju Gavriloviću (†1918)

Ovde vene lep cvet mladenac
SREDOJE
sin Rajke i Vasilija Gavrilovića iz Dučalovića.
Umro 21 Avg. 1918.g.[2]


Spomenik Blagoju Gavriloviću (†1918)

Tek što počeg raditi očevinu krabriti
pokosi me smrtna kosa nepožali što sam rosa
BLAGOJE
sin Rajke i Vasilija Gavrilovića iz Dučalovića
koji časno i pošteno Poživi 17 g.
a umre 27 oktobra 1918 god. Bog damu dušu prosti.
Ovaj spomen podiže mu otac Vasilije i majka Rajka[2]


Spomenik Boriki Milovanović (†19??)

Mlađano čedo
kao rosna trava
u ovom grobu
večni sanak spava
BORIKA
kćer Rajke i Vasilija Gavrilovića iz Dučalovića
Živi svoje mladosti 15 god. a umre oktobra ...
Bog da joj dušu prosti.[2]


Spomenik Aksentiju Gavriloviću (†1919)

Ovde počiva i ladna zemlja skriva
dičnog Srbina
AKSENTIJA GAVRILOVIĆA iz Dučalovića
koji časno i pošteno poživi 55 god.
a prestavi se u vječnost
19 Decembra 1919 g. Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomen podiže mu sin Stevan unuk Gavrilo i supruga Rosa.[2]


Spomenik Milenku Milovanoviću (†19??)

Mladenac MILENKO
sin Ljubomira i Stajke Milovanović iz Dučalovića...[2]


Spomenik Stajki Milovanović (†1922)

Ovde je STAJKA
supruga Ljubomira Đ. Milovanovića
rođena od Bojovića iz Tučkova
A umrla 1922 god.
Spomenuše je muž Ljubomir
i sinovi Stanojle Dragoljub i Milan.[2]


Spomenik supružnicima – Arseniju (†1948) i Stameni (†1931) Gavrilović

GAVRILOVIĆ
ARSENIJE 1856-1948 supruga STAMENA 1866-1931
Spomenik podiže usinak Paunović Tihomir
sa suprugom Stankom.[2]


Spomenik Mirjani Paunović (†1933)

PAUNOVIĆ MIRJANA 1908-1933
Spomen podiže suprug
sa sinovima Radošom i Milošom.[2]


Spomenik jednogodišnjoj Andrijani (†1933)

dete ANDRIJANA 18-H-1933-1933[2]


Zajednički spomenik Milovanovićima

Ovde počiva
VELjKO MILOVANOVIĆ iz Dučalovića.
Poživi 75 god. Umre XII 1936 g.
i njegovi roditelji otac NIKOLA i majka KRUNA
braća MILENKO, RANKO, NENADA
žena STANKA i deca.
Spomen podigoše rođaci
Aleksa Milan Ljubomir Arsenije
i Vasilije i sinovac Stevan.[2]


Spomenik Rosi Gavrilović (†1937)

ovde počiva i ladna zemlja skriva
dičnu srpkinju ROSU
suprugu poč. Aksentija Gavrilovića iz Dučalovića.
Koja časno i pošteno poživi 81 g.
a prestavi se u vječnost februara 1937. g. Bog da joj dušu prosti.
Ovaj spomen podiže joj sin Stevan unuk Gavrilo i snaha Jela[2]


Zajednički spomenik deci – Veri, Cani i Jeli

VERA od 3 god.
CANA od 2 god.
JELA od 1 god.
Spomen podižu sestrama i majci
Milutin, Radmila, Milomirka
i Milica sa porodicama. [2]


Spomenik Zdravku Milovanoviću (†1945)

ZDRAVKO MILOVANOVIĆ
r. 1912 g. pogibe 1945 g.
Spomen podigoše žena Jelisaveta
kći Miroslava i sinovac Gavrilo u 1965. god. [2]

Reference uredi

  1. ^ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č Pantelić, Dragomir (1995). Kamena hronika Dučalovića. Čačak: Mesna zajednica Dučalovići; Grafika JUREŠ. 

Literatura uredi

  • Nadgrobni spomenici Dragačeva : katalog izmeštenih i zaštićenih dragačevskih nadgrobnih spomenika u Guči. Kraljevo: Zavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo. 1984. 
  • Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Pantelić, Dragomir (1995). Kamena hronika Dučalovića. Čačak: Mesna zajednica Dučalovići; Grafika JUREŠ. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir. 
  • Dragačevo : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Beograd: Službeni glasnik : SANU. 2010. ISBN 978-86-519-0718-3. 
  • Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  • Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Slavković, Joviša M. (2017). Stanovništvo Dragačeva. Guča: Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-29-8. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 

Spoljašnje veze uredi