Epifora, epistrofa ili antistrofa (od grč. ἐπιστροφή – „povratak”) ponavljanje je iste reči ili više njih na kraju uzastopnih fraza, klauza ili rečenica.[1][2] To je stilska figura koja je suprotnost anafori. Izuzetno je empatičan retorički uređaj zbog naglaska stavljenog na poslednju reč u frazi ili rečenici.[3]

Platonska epifora uredi

Grčka epifora: „reč koju je Platon skovao kao cilj filozofskog obrazovanja i izraz koji su rani hrišćani usvojili za konverziju”.[4]

Primeri uredi

  • Kad sam bio dete, pričao sam kao dete, shvatao sam kao dete, mislio sam kao dete. — Apostol Pavle u bibliji.
  • Car-Memede, turski gospodaru, kupi vojske koliko ti drago, pod Stalaća kad je tebi drago, udri Stalać kako ti je drago - ja ti ne dam dobra ni jednoga. Smrt vojvode Prijezde.[3]

Reference uredi

  1. ^ Roberts 1820, str. 55
  2. ^ Vujaklija, Milan (1980). Leksikon stranih reči i izraza. Beograd. 
  3. ^ a b Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 175. ISBN 86-19-00635-5. 
  4. ^ Peters, Gerald (1993). The Mutilating God: Authorship and Authority in the Narrative of Conversion. Amherst, MA: University of Massachusetts Press. str. 3. ISBN 9780870238918. 

Literatura uredi

  • Roberts, George (1820). A catechism of rhetoric. str. 55. Pristupljeno 28. 2. 2018. 
  • The Hermeneutics of the Subject: Lectures at the Collège de France 1981–1982

Vidi još uredi