Eplijev manevar ili repozicioni manevar jedna je od metoda koja se koristi u otorinolaringologiji i neurologiji za lečenje benigne paroksizmalne pozicione vrtoglavice (BPPV). Ova vrsta vrtoglavice, koja najčešće nastaje naglo i silovito, nakon naglih pokreta glave, javlja se u 30% slučajeva svih vrtoglavica.[1] Napad vrtoglavice kod BPPV, traje svega nekoliko sekundi i izazvan je naglim pokretanjem vestibularnih otolita (ušnog „kamenja”), smeštenih u kanalu unutrašnjeg uva.

Eplijev manevar
Eplijev manevar

Da bi pomogao pacijentu, lekar primenjuje Eplijev repozicioni manevar, zahvat kojim se zalutali mikrokristali izbacuju iz polukružnog ušnog kanala u koji su zapali, u druge oblasti uva u kojima takvi problemi ne nastaju. Ponekad se to može desiti i spontano, i tada vrtoglavica takođe spontano nestaju.[2]

Istorija uredi

Manevar koji je prvi put opisan 1980. godine, a kao terapijsku metodu ovaj manevar je razvio doktor Džon Epli, po kome je prepozicioni manevar i dobio naziv.[3]

Način izvođenja uredi

Eplijev manevar se izvodi tako što se glava pacijenta iz središnjeg položaja zabaci što više unazad, potom se savije za 30 stepeni napred. U tom položaju očekuje se da će otokonije ispasti iz zahvaćenog kanala. Nakon toga pacijent se vraća u sedeći položaj. Manevar može da izvodi lekar i/ili fizioterapeut ambulantno, ili dobro obučen pacijent kod svoje kuće.[4]

Postupak:[5]
  • Pacijent sedi na kauču, sa okrenutom glavu prema bolesnom uvu na 45˚.
  • Sa očuvanim okretom glave za 45˚ pacijenta, se postavlja u ležeći položaj, sa glava zabacuje malo unazad. U ovom položaju pacijent ostaje od 20 do 60 sekundi.
  • Zatim pacijent okreće glavu za 90˚ na zdravu stranu (i pozicionira je prema zdravom uvu na 45˚)
  • Posle određenog vremenskog perioda telo pacijenta se okreće na bok a glava je okrenuta u istom pravcu za još 90˚. U ovom položaju pacinet ostaje nekoliko sekundi.
  • Pacijent se polako vrća u sedeći položaj, sa normalno postavljenom glavom.
    Šematizovani prikaz Eplijevog manevra
 

Izvori uredi

  1. ^ Brandt T.: Vertigo, its Multisensory Syndromes. Springer, London, 2nd Edition, 2003.
  2. ^ Hilton, Malcolm P.; Pinder, Darren K. (2004). „The Epley (Canalith repositioning) manoeuvre for benign paroxysmal positional vertigo”. Ur.: Hilton, Malcolm P. Cochrane Database of Systematic Reviews. str. CD003162. PMID 15106194. doi:10.1002/14651858.CD003162.pub2. 
  3. ^ John M. Epley: The canalith repositioning procedure: for treatment of benign paroxysmal positional vertigo. In: Otolaryngol Head and Neck Surgery. 107(3), 1992, S. 399–404
  4. ^ Smouha, E. E. (1997). „Time course of recovery after Epley maneuvers for benign paroxysmal positional vertigo”. The Laryngoscope. 107 (2): 187—91. PMID 9023241. S2CID 26191334. doi:10.1097/00005537-199702000-00009. .
  5. ^ Prokopakis, E. P.; Chimona, T.; Tsagournisakis, M.; Christodoulou, P.; Hirsch, B. E.; Lachanas, V. A.; Helidonis, E. S.; Plaitakis, A.; Velegrakis, G. A. (2005). „Benign paroxysmal positional vertigo: 10-year experience in treating 592 patients with canalith repositioning procedure”. The Laryngoscope. 115 (9): 1667—71. PMID 16148714. S2CID 30641527. doi:10.1097/01.mlg.0000175062.36144.b9. 

Spoljašnje veze uredi



 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).