Ep Al-Sirah Al-Hilali
Ep Al-Sirah Al-Hilali (arap. سيرة بني هلال), poznat još i kao ep o plemenu Hilal je ep o beduinskom plemenu Bani Hilal i njegovoj seobi sa Arapskog poluostrva u severnu Afriku u 10. veku. Kao jedna od glavnih epskih pesama koja se razvila u okviru arapske narodne tradicije, Hilali je jedina epska pesma koja se još uvek izvodi u svom integralnom muzičkom obliku. Nekada je bio popularan i izvodio se na celom Bliskom istoku, ali se tokom vremena izgubio, tako da se do danas održao samo u Egiptu. Najduža verzija ovog epa ima oko 1.000.000 redova, a može se izvoditi oko 100 sati.
Ep Al-Sirah Al-Hilali | |
---|---|
Svetska baština Uneska | |
Zvanično ime | Ep o Al-Sirah Al-Hilaliju |
Kriterijum | Nematerijalno kulturno nasleđe: |
Referenca | 75 |
Upis | 2008. (3. sednica) |
Veb-sajt | https://ich.unesco.org/en/RL/al-sirah-al-hilaliyyah-epic-00075 |
Godine 2008. Ep Al-Sirah Al-Hilali uvršten je na Uneskovu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva.
Istorija
urediBeduinsko pleme Bani Hilal vladalo je nad ogromnom teritorijom u centralnoj Severnoj Africi više od jednog veka, pre nego što ih je porazilo marokansko pleme Almohadi.[1] Ep o Hilaliju govori o njihovim junačkim delima tokom seobe sa Arapskog poluostrva, preko Levanta i Egipta u severnu Afriku, u 10. i 11. veku.[2]
Tradicija
urediEp o plemenu Hilal ima dugu tradiciju i peva se od 14. veka. Ep je folklorni i usmeni i do nedavno nije postojao u pisanom obliku. Tačno vreme nastanka nije utvrđeno.
Izvode ga narodni pevači, koji pevaju stihove svirajući na tradicionalnim instrumentima, taru (vrsta bubnja) i rababu (žičani instrument sa dve žice, sličan guslama), ili ih pripovedaju bez pratnje instrumenata. Ep se peva na svečanostima kakve su venčanja, ceremonije obrezivanja i različita privatna okupljanja. Izvođenje može trajati danima. Najduža zapažena verzija sadrži 1.000.000 redova, a pevač je ovu verziju mogao izvoditi oko 100 sati.[1]
Tradicija pevanja ovog epa prenosi se s kolena na koleno. U prošlosti su se pevači obučavali u krugu porodice i izvodili epove kao jedino sredstvo prihoda. Ovi profesionalni pevači započinjali su svoju desetogodišnju obuku u najranijem detinjstvu, već sa pet godina. Danas učenici prolaze posebnu obuku za razvijanje memorijskih veština i savladavanje instrumenata. Današnji pevači moraju naučiti i da improvizuju, ubacujući komentare kako bi zapleti postali razumljiviji za savremenu publiku.
Ep je nekada bio raširen širom arapskih i berberskih zemalja, ali se do danas očuvao samo u Egiptu.[3]
Među desetak sačuvanih arapskih epova koji su nastali u okviru arapske narodne tradicije između srednjeg veka i 19. veka samo je Ep o plemenu Bani Hilal opstao kao živa tradicija usmenog izvođenja pevača i recitatora. Ep se izvodi i danas, a može se naći i u štampanom obliku, pisan u stihu ili prozi.[1][2]
Ugroženost tradicije
urediBroj izvođača epa Al-Sirah Al-Hilali se smanjuje zbog konkurencije savremenih medija i sve manjeg broja mladih ljudi koji mogu da se posvete rigoroznom procesu obuke. Pod pritiskom unosne egipatske turističke industrije, pesnici obično napuštaju čitav repertoar ovog epa u korist kratkih odlomaka izvedenih u okviru folklornih nastupa.[3]
Reference
uredi- ^ a b v „Taghribat Bani Hilal”. Google Arts & Culture. Arhivirano iz originala 23. 07. 2021. g. Pristupljeno 23. 7. 2021.
- ^ a b „The Arab Oral Epic of the Bani Hilal Tribe: Al-Sirah al-Hilaliyyah”. Wiley Online Library. doi:10.1002/9781118635193.ctwl0138.
- ^ a b „Al-Sirah Al-Hilaliyyah epic”. UNESCO. Pristupljeno 23. 7. 2021.
Literatura
uredi- Slyomovics, Susan (oktobar 2019). „The Arab Oral Epic of the Bani Hilal Tribe: Al‐Sirah al‐Hilaliyyah”. Drama and Performance: 1451—1770. Pristupljeno 23. 7. 2021.
Spoljašnje veze
uredi- „Al-Sirah Al-Hilaliyyah Epic”. China Culture. Pristupljeno 23. 7. 2021.