Erifila (grč. Ἐριφύλη) je u grčkoj mitologiji bila kćerka argivskog kralja Talaja i Lisimahe.

Polinik nudi Erifili Harmonijinu ogrlicu, crvenofiguralna ojnohoa, 450–440. p. n. e., Luvr.

Mitologija uredi

Kada je došlo do sukoba između tri porodice koje su vladale Argosom, kako bi se izmirio sa Amfijarajem, Adrast mu je dao svoju sestru Erifilu za ženu. Tom prilikom je uspostavljen dogovor da ukoliko bude bilo kakvih razmirica među njima, konačni sud donese Erifila. Ona je u tom braku rodila sinove Alkmeona i Amfiloha i kćerke Euridiku i Demonasu. Kada je Adrast predložio Amfijaraju da krene sa njim u pohod sedmorice na Tebu, ovaj ga je odbio, jer je imao dar proricanja i znao je da će poginuti. Prema dogovoru, spor je rešila Erifila i to u korist brata, pošto ju je Polinik (ili sam Adrast) podmitio Harmonijinom ogrlicom. Zbog toga je pre nego što je krenuo u pohod, Amfijaraj zavetovao svoje sinove da ga osvete. I sledeći put je Erifilu uspeo da podmiti Polinikov sin, Tersandar dajući joj Harmonijin peplos i tako izdejstvuje da Erifila nagovori svog sina Alkmeona da bude na čelu Epigona. Ipak, Alkmeon, po zavetu svog oca, a i savetu Apolonovog proročišta u Delfima, ubio je svoju majku.[1]

Tumačenje uredi

Prema Robertu Grevsu, Erifilina uloga je bila da odlučuje da li će doći do rata. Njeno ime ima značenje „vrlo lisnata“, te je ona možda bila argivska sveštenica u službi proročišta drveta i to drveta kruške koje je bilo posvećeno boginji Ateni. Njeno ime ima i značenje „plemenska borba“.[2]

Izvori uredi

  1. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  2. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.