Etore Mesina
Etore Mesina (ital. Ettore Messina; rođen 30. septembra 1959, Katanija na Siciliji, Italija) je italijanski košarkaški trener. Trenutno je trener Olimpije iz Milana.
Etore Mesina | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 30. septembar 1959. | ||
Mesto rođenja | Katanija, Italija | ||
Državljanstvo | Italija | ||
Informacije o karijeri | |||
Pro karijera | 1980— (trenerska) | ||
Pozicija | trener | ||
Trenerska karijera | |||
Godine | Klubovi | ||
1980—1982 1982—1983 1983—1989 1989—1993 1992—1997 1997—2002 2002—2005 2005—2009 2009—2011 2011—2012 2012—2014 2014—2019 2015—2017 2019— |
Mestre (junior.) Udine (pom.) Virtus Bolonja (pom.) Virtus Bolonja Italija Virtus Bolonja Trevizo CSKA Moskva Real Madrid Los Anđeles lejkersi (kon.) CSKA Moskva San Antonio sparsi (pom.) Italija Olimpija Milano | ||
Trenerska karijera uredi
Trenersku karijeru započeo je već sa 17. godina kada je vodio juniore KK Rejer Venecija (1976-1980). KK Superga Mestre angažovala ga za juniorskog trenera (1980-1982) a nekoliko godina kasnije postao je pomoćni trener u ekipi Udina gde je sarađivao sa trenerom Masimom Manjanom. Godine 1983. prelazi u KK Virtus Bolonja gde je radio kao pomoćni trener i trener juniorske ekipe, u tom periodu tri puta je proglašen za juniorskog trenera godine (1984, 1985, 1986). Sarađivao je sa trenerima Sandrom Gambom, Albertom Bučijem i Bobijem Hilom koga je i nasledio na mestu prvog trenera pred početak sezone 1989/90.
Prvu sezonu kao glavni trener Virtusa pamtiće po osvojenom Kupu Italije i osvojenom prvom evropskom trofeju za KK Virtus, pobednik Kupa kupova. Posle uspešne sezone 1992/93. kada je osvojio šampionat Italije i ponovo Kup Italije, Mesina je imenovan za prvog trenera reprezentacije Italije sa kojom je osvojio srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu 1997. u Barseloni. Sa reprezentacijom Italije osvojio je i zlatnu medalju na Mediteranskim igrama 1993. godine i srebrnu medalju na Igrama dobre volje u SAD, 1994. godine.
Povratak u Bolonju označio je početak novih uspeha: 1998. godine osvojena je Evroliga i prvenstvo Italije; 1999. godine osvojen Kup Italije; 2001. godina, remek delo, osvojena titula prvaka Italije, osvojena Evroliga i ponovo Kup Italije; 2002. godine osvaja poslednji trofej sa ekipom iz Bolonje, pobedom nad KK Montepaski iz Sijene ponovo osvaja Kup Italije. U prvoj sezoni kao trener Benetona iz Treviza (2002/03) osvaja prvenstvo Italije, Kup Italije, Superkup Italije i finalista je Evrolige. Kasnije je osvojio još dva Kupa sa Benetonom.
U junu 2005. postvljen je za trenera moskovskog CSKA.[1] Sa njima provodi naredne četiri sezone i dovodi klub do četiri uzastopna Evroligaška finala, dve titule prvaka Evrope, četiri titule prvaka Rusije i dva naslova u Kupu Rusije. U junu 2009. je postavljen za trenera madriskog Reala i sa njima se zadržao do marta 2011. kada je podneo ostavku. U sezoni 2011/12. je radio kao stručni konsultant u Los Anđeles lejkersima. Nakon toga je ponovo dve sezone radio kao trener moskovskog CSKA. U svom drugom mandatu sa CSKA je po dva puta osvojio Prvenstvo Rusije i VTB junajted ligu. Takođe je dva puta doveo tim do fajnal fora Evrolige ali je oba puta eliminisan u polufinalu. Od 2014. do 2019. godine je radio kao pomoćni trener u San Antonio sparsima.
Trenerski uspesi uredi
Klupski uredi
- Virtus Bolonja:
- Evroliga (2): 1997/98, 2000/01.
- Kup pobednika kupova (1): 1989/90.
- Prvenstvo Italije (3): 1992/93, 1997/98, 2000/01.
- Kup Italije (4): 1990, 1999, 2001, 2002.
- Beneton:
- Prvenstvo Italije (1): 2002/03.
- Kup Italije (3): 2003, 2004, 2005.
- Superkup Italije (1): 2002.
- CSKA Moskva:
- Evroliga (2): 2005/06, 2007/08.
- Superliga Rusije (4): 2005/06, 2006/07, 2007/08, 2008/09.
- PBL liga (2): 2012/13, 2013/14.
- VTB junajted liga (3): 2008, 2012/13, 2013/14.
- Kup Rusije (2): 2006, 2007.
- Olimpija Milano:
- Kup Italije (1): 2021.
- Superkup Italije (1): 2020.
- Prvenstvo Italije (2): 2022, 2023.
Reprezentativni uredi
- Mediteranske igre: 1993.
- Evropsko prvenstvo: 1997.
Pojedinačni uredi
- Trener godine Evrolige (2): 2005/06, 2007/08.