Жбунаста камфорика

Žbunasta kamforika (lat. Camphorosma monspeliaca) je vrsta koja pripada familiji Chenopodiaceae. Rod obuhvata 5 vrsta, a na teritoriji Srbije rastu samo dve vrste C. annua i C. monspeliaca. [2] Rod je opisao Karl fon Line i dao naziv Camphorosma zbog specifičnog mirisa biljaka koji podseća na kamfor.

Žbunasta kamforika
Camphorosma monspeliaca
Camphorosma monspeliaca L.
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
C. monspeliaca
Binomno ime
Camphorosma monspeliaca
Sinonimi[1]
  • Camphorata monspeliaca (L.) Crantz
  • Camphorata glabra (L.) Crantz
  • Camphorata hirsuta Moench
  • Camphorata perennis (Pall.) Kuntze
  • Camphorata ruthenica (M.Bieb.) Kuntze
  • Camphorosma glabra L.
  • Camphorosma hirsuta Stokes
  • Camphorosma lessingii Litv.
  • Camphorosma monspeliense L.
  • Camphorosma ruthenica M.Bieb.
  • Camphorosma nestensis Turrill
  • Camphorosma perennis Pall.
  • Camphorosma vigintimilleis Tineo

Žbunasta kamforika je višegodišnja zeljasta biljka ili polužbun. U podlozi se nalazi jak, odrveneli, debeli koren, a od njega polazi veći broj stabljika. One su beličaste, pri osnovi često odrvenele. Dugačke su do 50 cm, dosta razgrante i sa gustim mekanim dlakama. Listovi su naizmenični, igličastog oblika, na leđnoj strani su sa izraženim svetlim glavnim nervom. U pazuhu listova se često razvijaju sterilni izdanci koji podsećaju na pršljen listova. Cvetovi su grupisani u zbijene dihazijume, koji grade jajaste ili klasolike cvasti. Cvetovi su dvopolni i jedpopolni ženski. Cvetni omotač je četvoročlan, liči na bure, a sa unutrašnje strane se nalaze člankovite, žlezdaste dlake, koje mirišu na kamfor. Listići cvetnog omotača međusobno do polovine srastaju. Na vrhu cvetnog omotača tokom cvetanja su četiri uzana režnja. U cvetu su četiri prašnika čiji su filamenti duži od cvetnog omotača. Cveta od jula do septembra, a binjke se oprašuju anemofilijom. Plod je blago spljoštena orašica. Vrsta se racejeva mirmekohorno i autohorno. Razmnožava se pre svega vegetativno, bočnim izdancima iz poleglih grana, dok je klijanje veoma sporo i slabo.[3]

Rasprostranjenje i stanište

uredi

Vrsta je zabeležena u primorskim slanim staništima, kontinetalnim slatinama, pustarama, stepama i polupustinjama. Areal vrste obuhvata teritorije Sredozemlja (uključujući i severnu Afriku), istočne delove Balkanskog poluostrva, Malu Aziju, Krim, južnu Rusiju, Zakavkazje, centralnu Aziju, južni Sibir, a na istok do Mongolije i Kine. Pripada evroazijskom flornom elementu. U Srbiji je zabeležena u okolini Merošine (Lepaja i Oblačina) i u Lalinačkoj slatini kod Niša.[3]

Ugroženost i zaštita

uredi

Vrsta je Pravilnikom o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva, proglašena kao strogo zaštićena vrsta na teritoriji Republike Srbije. Kao glavni negativni faktori u Srbiji navodi se melioracija slatine, zaoravanje, ispaša, kao i deponija smeća na Lalinačkoj slatini. [4]

Reference

uredi
  1. ^ „Camphorosma monspeliaca L. | Plants of the World Online | Kew Science”. Plants of the World Online (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 11. 2023. 
  2. ^ „Camphorosma L. | Plants of the World Online | Kew Science”. Plants of the World Online (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 11. 2023. 
  3. ^ a b Stevanović, V.; Niketić, M. (2022). Flora Srbije 3. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 129-130. 
  4. ^ Stevanović, V. (1999). Crvena knjiga flore Srbije 1. Iščezli i krajnje ugroženi taksoni. Beograd: Ministarstvo za životnu sredinu Republike Srbije, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Zavod za zaštitu prirode Republike Srbije. str. 296-298. 

Spoljašnje veze

uredi
Crvena knjiga flore Srbije
 


Ovaj takson je ubeležen u Crvenu knjigu flore Srbije
usled svoje ugroženosti ili nestanka sa teritorije Srbije.