Želudačni bajpas

Želudačni bajpas (ŽB) ili gastrični bajpas jedna od najčešće izvođenih metoda u barijatrijskoj hirurgiji ili vrsta operacije gubitka telesne težine koja uključuje stvaranje male kesice iz želuca i povezivanje novonastale kesice direktno sa tankim crevom. Nakon ove intervencije, progutana hrana će ići u ovu malu kesicu želuca, a zatim iz nje direktno u tanko crevo, zaobilazeći na taj način veći deo želuca i prvi deo tankog creva.[1]

Želudačni bajpas
Želudačni bajpas
ICD-9-CM44.31-44.39
MeSHD015390
MedlinePlus007199

Želudačni bajpas se radi kada dijeta i vežbanje nisu uspeli da smanje prekomernu telesnu težinu ili kada pacijent ima ozbiljne zdravstvene probleme zbog svoje gojaznosti.[2]

Opšte informacije

uredi
 
Dijagram koji prikazuje stanje pre i posle želudačnog bajpasa kod raka želuca.

Želudačni bajpas se radi kako bi se omogućilo pacijentu da izgubi višak kilograma i smanji rizik od potencijalnih bolesti i po život opasnih zdravstvenih problema povezanih sa gojaznošću, uključujući:[1]

Gastrični bajpas se obično radi tek nakon što je pacijent bezuspešno pokušao da smrša nakon što je poboljšao svoju ishranu i navike vežbanja.[3]

Nakon ove operacije pacinet mora biti spreman na trajne promene u smislu vođenja zdravijeg način života i ishrane, i da aktivno učestvujete u dugoročnim planovima praćenja koji uključuju praćenje njegove ishrane, načina života i ponašanja i opšteg zdravstvenog stanja.[4]

Indikacije

uredi

Indikacije za želudačni bajpas, kao i za druge barijatrijske operacije, zasnivaju se na indeksu telesne mase (engl. body mass index, - BMI) kao i na prisustvo komorbiditeta.[4]

 
Izuzetno gojazan muškarac sa BMI od 47 kg/m²: težine 146 kg, visina 177 cm može biti jedan je od kandidata za ugradnju želudačnog bajpasa

Pacijenti sa BMI od 40 kg/m² ili većim, kod kojih ne postoje istovremeno sa zdravstvenim problemima, i za koje barijatrijska hirurgija ne bi predstavljala preveliki rizik, mogu dabudu kandidati za operaciju.[5]

Pacijenti sa BMI većim ili jednakim 35 kg/m² i jednim ili više ozbiljnih komorbiditeta povezanih sa gojaznošću, uključujući - šečćernu bolest tipa 2, hipertenziju, hiperlipidemiju, opstruktivnu apneju za spavanje (OSA), nealkoholnu masnu bolest jetre (NAFLD), gastroezovagealnu refluksnu bolest, astmu, bolest venske staze, teška urinarna inkontinencija, iscrpljujući artritis ili značajno narušen kvalitet života, takođemogu biti kandidati za hiruršku intervenciju.[5]

Pacijenti sa BMI od 30 do 34,9 kg/m², sa šećernom bolesti ili metaboličkim sindromom, takođe mogu biti podvrgnuti operaciji gubitka težine, iako nema dovoljno podataka da bi ova intervencija pokazala dugoročnu korist kod takvih pacijenata.[4][6]

Ali želudačni bajpas nije za sve koji su gojazni. Već samo za one koji ispunjavaju određene medicinske uslove da bi se kvalifikovali za operaciju gubitka telesne težine, što se utvrđuje tek nakon opsežnog procesa skrininga.[1]

Postupak

uredi
 
Želudačni bajpas

Nakon što se pacijent uved u opštu anesteziju može da započne ove operacija, koja se izvodi u dva koraka:

Prvi korak

Prvi korak čini želudac manjim. U ovom koraku hirurg koristeći stapler deli želudac na mali gornji deo i veći donji deo. Gornji deo želuca (koji se zove vrećica) je mesto gde će ići hrana koju pacijent jede. Ovaj deo je otprilike veličine oraha i može da primi samo oko 28 grama hrane. Zbog toga će pacijent jesti manje i time gubiti na težini.

Drugi korak

Drugi korak je obilaznica. U ovom koraku hirurg povezuje mali deo tankog creva (jejunum) sa malom rupom u vrećica. Hrana koju pacijent jede sada će putovati iz vrećica u ovaj novi otvor i direktno u tanko crevo. Kao rezultat, toga telo će apsorbovati manje kalorija.

 
Laparoskopska metoda

Vrste operacija

uredi

Želudačni bajpas se može uraditi na dva načina, kao otvorerni i laproskopski želudačni bajpas.[7]

Otvoreni želudačni bajpas

Prvi način je otvorena operacija na trbuhu tokom koje hirurg pravi veliki hirurški rez na trbušnom zidu da bi pristupio želucu i obavio bajpas između želuca tankog creva i drugih organa.[2]

Laparoskopski želudačni bajpas

Drugi način da se uradi ova operacija je laparoskopija, uz upotrebu male kamere i kroz mali rez na koži trbuhu, što omogućava hirurgu da vidi unutrašnjost pacijentovog trbuha. Tokom laparoskopske hirurgije, koja traje oko 2 do 4 sata.

  • hirurg pravi 4 do 6 malih rezova na trbuhu, kroz koje ubacuje instrumente potrebne za izvođenje operacije.
  • preko kamere koja je povezana sa video monitorom u operacionoj sali hirurgu je u mogučnosti da vidi unutrašnjost trbuha dok obavlja operacije.

Prednosti laparoskopije u odnosu na otvorenu hirurgiju uključuju:

  • kraći boravak u bolnici i brži oporavak
  • manje bola,
  • manji ožiljci i manji rizik od kile ili infekcije
  • veća bezbednost (prema multicentričnim, prospektivnim podaci prilagođenim riziku, koji su pokazali da je laparoskopski želudačni bajpas bezbedniji od otvorenog želudačnog bajpasa, s obzirom na 30-dnevnu stopu komplikacija).[8]

Prognoza

uredi

Želudačni bajpas može obezbediti dugotrajan gubitak telesne težine koji zavisi od vrste operacije i promene životnih navika. Nakon ove intervencije moguće je da pacijent izgubi oko 70%, ili čak i više, viška kilograma u roku od dve godine.[1]

Pored gubitka težine, gastrični bajpas može poboljšati ili rešiti stanja koja su često povezana sa prekomernom težinom.

Gastrični bajpas takođe može poboljšati pacijentovu sposobnost obavljanja rutinskih svakodnevnih aktivnosti, što bi moglo da mu pomogne i da poboljša kvalitet života.

Međutim moguće je da pacijent ne izgubi dovoljno telesne težine ili da se vrati na težinu nakon operacije.. Ovo povećanje telesne težine može se desiti ako nakon operacije pacijent ne sprovodi preporučene promene u načinu života (na primer, ako često gricka visoko kaloričnu hranu),[1]

Da biste izbegao ponovno dobijanje na težini, pacijet mora da unosi trajne zdrave promene u svoju ishranu i da se redovno bavi fizičkom aktivnošću i vežbanjem. Važno je i da redovno odlazi na sve zakazane preglede nakon operacije gubitka težine kako bi lekar mogao da prati eventualni napredak.

U slučaju da pacijent primeti da ne gubi na težini ili ima komplikacije nakon operacije, mora se odmah obratiti lekaru.

Komplikacije

uredi

Kao i svaka veća operacija i ova intervencija nosi u sebi potencijal za komplikacije - neželjene događaje koji povećavaju rizik, boravak u bolnici i smrtnost. Neke komplikacije su zajedničke za sve abdominalne operacije, dok su neke specifične za barijatrijsku hirurgiju.[9][10]

Stope mortaliteta i komplikacija

uredi

Ukupna stopa komplikacija u periodu od 30 dana nakon operacije kreće se od 7% za laparoskopske procedure do 14,5% za operacije kroz otvorene rezove. Jedna studija o mortalitetu otkrila je stopu od 0% na 401 laparoskopski slučaj i 0,6% na 955 otvorenih procedura. Slične stope 30-to dnevnog mortalitet od 0,11% i 90-to dnevnog mortalitet od 0,3% evidentirane su u programu američkih centara izvrsnosti, na osnovu rezultata dobijenih nakon 33.117 operacija u 106 centara.[11]

Na smrtnost i komplikacije utiču već postojeći faktori rizika kao što su:

  • stepen gojaznosti,
  • srčana oboljenja,
  • opstruktivna apneja u snu,
  • šećerna bolest,
  • istorija prethodne plućne embolije.

Na smrtnost i komplikacije utiče i iskustvo hirurga: kriva učenja za laparoskopsku barijatrijsku hirurgiju. Nadzor i iskustvo su važni pri odabiru hirurga, jer način na koji hirurg postaje iskustan u suočavanju sa problemima u korelaciji je sa komplikacijama i uspešnim rešavanjem problema.[11]

Infekcija

Nakon ove intervencije može doći do infekcije rezova ili unutrašnjeg dela trbuha (peritonitis, apsces) usled oslobađanja bakterija iz creva tokom operacije.

Moguća je i bolnička infekcija, kao što je pneumonija, infekcije bešike ili bubrega i sepsa (infekcija koja se prenosi krvlju). Efikasna kratkoročna upotreba antibiotika, efikasna respiratorna terapija i podsticanje na aktivnosti u roku od nekoliko sati nakon operacije mogu smanjiti rizik od infekcija.[12]

Krvarenje

Mnogi krvni sudovi moraju biti presečeni da bi se želudac podelio i crevo poremestilo. Nakon bilo koje od ovih intrevencija može kasnije doći do krvarenja, bilo u strbuhu (intraabdominalno krvarenje), ili u samom crevo (gastrointestinalno krvarenje). U takvim slučajevima možda će biti potrebne transfuzije krvi, a ponekad je neophodna i ponovna operacija. Upotreba razređivača krvi, za sprečavanje venske tromboembolijske bolesti, može zapravo povećati rizik od krvarenja.

Kila ili hernija

Kila je abnormalni otvor, bilo unutar trbuha (unutrašnja kila), ili kroz mišiće trbušnog zida (spoljašnja kila). Unutrašnja kila može biti rezultat operacije i reorganizacije creva, i uglavnom je značajna kao mogući uzrok opstrukcije creva.[13][14]

Inciziona kila se javlja kada hirurški rez ne zaraste dobro; mišići abdomena se odvajaju i dozvoljavaju izbočenje mpperitoneuma nalik na vreću, koja može u sebi sadržati creva ili drugi trbušni sadržaj, i može biti bolna i neugledna.[15] Rizik od kile abdominalnog zida je značajno manji u laparoskopskoj hirurgiji.[13]

Opstrukcija creva

Abdominalna hirurgija uvek rezultuje nekim ožiljcima na crevima, koji se nazivaju adhezije, a može doći i do formiranja kile, bilo unutar trbuha ili kroz trbušni zid. Kada crevo postane zarobljeno adhezijama ili kilom, može postati savijeno i začepljeno, ponekad mnogo godina nakon prvobitne procedure. U takvim slučajevima obično je neophodna operacija da bi se ispravio ovaj problem, odnosno uklonila opstrukcija creva.

Venska tromboembolija

Svaka povreda, kao što je hirurška operacija, uzrokuje da telo poveća koagulaciju krvi što može rezultovati povećanom verovatnoćaom stvaranja ugrušaka u venama nogu, a ponekad i karlice, posebno kod morbidno gojaznih pacijenata. Ugrušak koji se oslobodi i kreće se kroz krvne sudove može da dospe u pluća i izazove plućnu emboliju, veoma opasnu pkomplikaciju. Da bi se sprečila tromboembolija, preventivno se daju razređivači krvi pre operacije, kako bi se smanjila verovatnoća ove vrste komplikacija.[16]

Komplikacije želudačnog bajpasa

uredi

Propuštanje anastomoze

Anastomoza je hirurška veza između želuca i creva, ili između dva dela creva, kojom hirurg pokušava da stvori vodonepropusnu vezu tako što povezuje dva organa staplerom ili šavovima, od kojih svaki zapravo pravi rupu u zidu creva.[17]

Hirurg će se nakon ove intervencije oslanja na isceljujuću moć tela i njegovu sposobnost da stvori spoj poput samozaptivne gume, da bi uspeo u operaciji. Ako se taj spoj ne formira, iz bilo kog razloga, tečnost iz gastrointestinalnog trakta može da procuri u sterilnu trbušnu duplju i izazove infekciju i formiranje apscesa.[17]

Simptomi curenja anastomoze uključuju:[17]

  • ubrzan rad srca (tahikardiju)
  • groznicu
  • bol u stomaku
  • drenažu sekreta iz hirurške rane
  • mučninu i povraćanje
  • bol u predelu levog ramena
  • nizak krvni pritisak
  • smanjeno izlučivanje mokraće.

Do curenja anastomoze može doći u oko 2% procedura nakon želudačnog bajpasa, obično na spoju želudac-crevo. Što je pacijent gojazniji, to je veći rizik od curenja anastomoze. Ostali faktori rizika uključuju muški pol, druge zdravstvene probleme osim gojaznosti i istoriju prethodnih abdominalnih operacija.

Curenje anastomoze može se lečiti:[17]

  • antibioticima,
  • postavljanjem privremenog stenta preko područja curenja, iz unutrašnjosti želudačne kese ili tankog creva, korišćenjem gornjue endoskopije.
  • austavite svako oralno hranjenje ili pacijenta hraniti kroz cevčicu koja ide direktno u crevo, sve dog curenje ne zaceli.
  • hitnom ponovnom operacijom (reintervencijom).[18]

Anastomotska striktura

 
Anatomska striktura nakon ŽB leči se ezofagogastroduodenoskopijaom.

Kako vremenom anastomoza zarasta, ona formira ožiljno tkivo, koje prirodno ima tendenciju da se smanji ili skuplja tokom vremena, čineći otvor manjim. Ovo se zove "striktura". Kako prolaz hrane kroz anastomozu zahteva otvorenu anastomozu, proces upale i njenog zarastanja nadmašuje proces istezanja, tako da ožiljci mogu učiniti otvor tako malim da čak ni tečnosti više ne može da prođe kroz anastomozu. Rešenje je procedura koja se zove ezofagogastroduodenoskopija, tokom koje se vrši rastezanje veze naduvavanjem balona unutar anastomoze. Ponekad se ova manipulacija mora izvršiti više puta da bi se postigla trajna korekcija anastomoze.

Anastomotski čir

Ulceracija ili čir anastomoze javlja se kod 1–16% pacijenata,[19] a kao mogući uzroci navode se:

  • ograničeno snabdevanje krvlju anastomoze (u odnosu na fiziološko snabdevanjem krvlju u prvobitnom želucu)
  • napetost anastomoze,

Ova komplikacija može se lečiti:

  • citoprotektantom i kiselim puferskim lekom, npr. sukralfatom,
  • privremenim ograničenjem konzumiranja čvrste hrane.

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ a b v g d „Gastric bypass (Roux-en-Y) - Mayo Clinic”. www.mayoclinic.org. Pristupljeno 2023-02-02. 
  2. ^ a b Nguyen N.T. Goldman C. Rosenquist C.J. et al. Laparoscopic versus open gastric bypass. Nguyen, N. T.; Goldman, C.; Rosenquist, C. J.; Arango, A.; Cole, C. J.; Lee, S. J.; Wolfe, B. M. (2001). „Laparoscopic versus open gastric bypass: A randomized study of outcomes, quality of life, and costs”. Ann Surg. 234 (3): 279—289. PMC 1422019 . PMID 11524581. doi:10.1097/00000658-200109000-00002. 
  3. ^ Hedley, A. A.; Ogden, C. L.; Johnson, C. L.; Carroll, M. D.; Curtin, L. R.; Flegal, K. M. (2004). „Prevalence of overweight and obesity among US children, adolescents and adults, 1999–2002.”. JAMA. 291 (23): 2847—2850. PMID 15199035. S2CID 45515473. doi:10.1001/jama.291.23.2847. 
  4. ^ a b v Dimitrov DV, Ivanov V, Atanasova M. Dimitrov, D. V.; Ivanov, V.; Atanasova, M. (septembar 2011). „Advantages of bariatric medicine for individualized prevention and treatments: multidisciplinary approach in body culture and prevention of obesity and diabetes”. EPMA J. 2 (3): 271—6. PMC 3405394 . PMID 23199162. doi:10.1007/s13167-011-0099-5. .
  5. ^ a b Syn, Nicholas L.; Cummings, David E.; Wang, Louis Z.; Lin, Daryl J.; Zhao, Joseph J.; Loh, Marie; Koh, Zong Jie; Chew, Claire Alexandra; Loo, Ying Ern; Tai, Bee Choo; Kim, Guowei (2021-05-15). „Association of metabolic-bariatric surgery with long-term survival in adults with and without diabetes: a one-stage meta-analysis of matched cohort and prospective controlled studies with 174 772 participants”. Lancet. 397 (10287): 1830—1841. ISSN 1474-547X. doi:10.1016/S0140-6736(21)00591-2. 
  6. ^ Mancini, M. C. (decembar 2014). „Bariatric surgery--an update for the endocrinologist”. Arq Bras Endocrinol Metabol. 58 (9): 875—88. PMID 25627042. doi:10.1590/0004-2730000003413. .
  7. ^ Santry, H. P.; Gillen, D. L.; Lauderdale, D. S. (2005). „Trends in bariatric surgical procedures”. JAMA. 294 (15): 1909—1917. PMID 16234497. doi:10.1001/jama.294.15.1909. .
  8. ^ Hutter MM, Randall S, Khuri SF, Henderson WG, Abbott WM, Warshaw AL (maj 2006). „Laparoscopic versus open gastric bypass for morbid obesity: a multicenter, prospective, risk-adjusted analysis from the National Surgical Quality Improvement Program”. Annals of Surgery (Journal Article). Lippincott Williams & Wilkins (objavljeno 1. 5. 2006). 243 (5): 657—62; discussion 662—6. PMC 1570562 . PMID 16633001. doi:10.1097/01.sla.0000216784.05951.0b. eISSN 1528-1140. 
  9. ^ Higa, K. D.; Ho, T.; Boone, K. B. (2001). „Laparoscopic Roux-en-Y gastric bypass: Technique and 3-year follow-up”. J Laparoendosc Adv Surg Tech A. 11 (6): 377—382. PMID 11814129. doi:10.1089/10926420152761905. 
  10. ^ Papasavas, P. K.; O'Mara, M. S.; Quinlin, R. F.; Maurer, J.; Caushaj, P. F.; Gagné, D. J. (2002). „Laparoscopic reoperation for early complications of laparoscopic gastric bypass”. Obes Surg. 12 (4): 559—563. PMID 12194551. S2CID 23899429. doi:10.1381/096089202762252343. 
  11. ^ a b „Bariatrics ShrinkEnlarge. Know the possible risks of bariatric surgery”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2013. g. Pristupljeno 2. 2. 2023. 
  12. ^ Podnos YD, Jimenez JC, Wilson SE,; et al. (2003). „Complications after laparoscopic gastric bypass: a review of 3464 cases.”. Arch Surg Volume=138: 957—961. 
  13. ^ a b Cho, Minyoung; Pinto, David; Carrodeguas, Lester; Lascano, Charles; Soto, Flavia; Whipple, Oliver; Simpfendorfer, Conrad; Gonzalvo, John Paul; Zundel, Nathan (2006-03-01). „Frequency and management of internal hernias after laparoscopic antecolic antegastric Roux-en-Y gastric bypass without division of the small bowel mesentery or closure of mesenteric defects: review of 1400 consecutive cases”. Surgery for Obesity and Related Diseases (na jeziku: engleski). 2 (2): 87—91. ISSN 1550-7289. PMID 16925328. doi:10.1016/j.soard.2005.11.004. 
  14. ^ Champion, J. K.; Williams, M. (2003). „Small bowel obstruction and internal hernias after laparoscopic Roux-en-Y gastric bypass”. Obes Surg. 13 (4): 596—600. PMID 12935361. S2CID 21096472. doi:10.1381/096089203322190808. 
  15. ^ Garza Jr, E.; Kuhn, J.; Arnold, D.; Nicholson, W.; Reddy, S.; McCarty, T. (2004). „Internal hernias after laparoscopic Roux-en-Y gastric bypass”. Am J Surg. 188 (6): 796—800. PMID 15619502. doi:10.1016/j.amjsurg.2004.08.049. 
  16. ^ Daley J, Khuri SF, Henderson W; et al. (1997). „Risk adjustment of the postoperative morbidity rate for the comparative assessment of the quality of surgical care: results of the National Veterans Affairs Surgical Risk Study.”. J Am Coll Surg. 185 (4): 339—352. PMID 9328381. 
  17. ^ a b v g „Risks of Gastric Bypass Surgery: Anastomotic Leaking”. www.hopkinsmedicine.org (na jeziku: engleski). 2019-11-19. Pristupljeno 2023-02-25. 
  18. ^ Luján, J. A.; Frutos, M. D.; Hernández, Q.; Liron, R.; Cuenca, J. R.; Valero, G.; Parrilla, P. (2004). „Laparoscopic versus open gastric bypass in the treatment of morbid obesity: a randomized prospective study.”. Ann Surg. 239 (4): 433—437. PMC 1356246 . PMID 15024302. doi:10.1097/01.sla.0000120071.75691.1f. .
  19. ^ Sacks, Bethany C.; Mattar, Samer G.; Qureshi, Faisal G.; Eid, George M.; Collins, Joy L.; Barinas-Mitchell, Emma J.; Schauer, Philip R.; Ramanathan, Ramesh C. (2006). „Incidence of marginal ulcers and the use of absorbable anastomotic sutures in laparoscopic Roux-en-Y gastric bypass”. Surgery for Obesity and Related Diseases. 2 (1): 11—16. ISSN 1550-7289. doi:10.1016/j.soard.2005.10.013. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).