Živana Antonijević

Živana Antonijević ili Slepa Živana (umrla u Zemunu 1828) bila je prva među slepim ženama pevačicama i spada u red najvećih Vukovih pevača. Podučavala je druge slepe žene pevačkom zanatu. Njena učenica bila je slepa Jeca (pravo ime Jelisaveta Marković), takođe poznat Vukov pevač. Pretpostavlja se da se Vuk sa Živanom sreo 1815. godine. On je objavio sedam njenih pesama: Kako se krsno ime služi, Ko krsno ime slavi onom i pomaže, Marko Kraljević i Alil-aga, Marko Kraljević i dvanaest Arapa, Ljutica Bogdan i vojvoda Dragija, Vučko Ljubičić i Nahod Momir. Neke njene pesme spadaju u vrhunska dela srpske narodne epike, npr. Smrt vojvode Kajice i Ivo Senković i aga od Ribnika.

Živana Antonijević
Mesto rođenjaZemun
Datum smrti1828.

Stvaralaštvo uredi

Tema Živaninih pesama jeste slika srpske patrijarhalne porodice početkom devetnaestog veka. Za motiv svojih pesama često uzima krsnu slavu, a jedna od osnovnih karakteristika slepe žene – guslara je njena velika osećajnost. Kod nje je osećajnost više odlika muških nego ženskih junaka, a snažno su naglašeni očinska i sinovska ljubav kao i pobratimstvo. Na osnovu ovih odlika, Svetozar Matić i Vido Latković pripisuju joj i pesme Marko Kraljević i vila, Nevjera ljube Grujičine, Ženidba Todora od Stalaća i dr. Vuk je objavio sedam njenih pesama.

Dela uredi

  • Kako se krsno ime služi
  • Ko krsno ime slavi onom i pomaže
  • Marko Kraljević i Alil-aga
  • Marko Kraljević i dvanaest Arapa
  • Ljutica Bogdan i vojvoda Dragija
  • Vučko Ljubičić
  • Nahod Momir
  • Smrt vojvode Kajice
  • Ivo Senković i aga od Ribnika
  • Marko Kraljević i vila
  • Nevjera ljube Grujičine
  • Ženidba Todora od Stalaća

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Vladan Nedić, Vukovi pevači (Beograd, 1990).