Жута пужевица

Žuta puževica (Hygrophorus hypothejus) je prvorazredna jestiva gljiva. Meso je sočno i topi se u ustima. Ona se može pronaći kraj bijelih, crnih i alepskih borova, obilnije u mlađim, rjeđim i sunčanijim sastojinama, tj. prije u travi nego između iglica. Može se pronaći u svim našim predjelima, i na višim i na nižim položajima.

Žuta puževica
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Fungi
Divizija:	Basidiomycota
Klasa:	Agaricomycetes
Red:	Agaricales
Porodica:	Hygrophoraceae
Rod:	Hygrophorus
Vrsta:	H. hypothejus
Binomno ime
Hygrophorus hypothejus Fr. (Fr.), 1838
Sinonimi
Agaricus hypothejus Fr. 1821 Limacium hypothejum (Fr.) P. Kumm., 1871 Hygrophorus aureus Arrh., 1863 Limacium aureum (Arrh.) Ricken, 1910

Listići

Listovi su zakratko bijeli, pa sve žući, stariji i narandžastocrveni, barem djelomično, debeli i silazni. Nježni, djeluju pod prstima kao vosak.

Otrusina

Otrusina je bijela.

Šešir

Šešir je dug 2,5-6,5( 9,5) cm, najprije gotovo poluloptast ili čak i čunjast, potom plići i udubljeniji, često i ljevkasto udubljen s nadolje zavrnutim rubom; većinom s jasno uočljivom okruglastom izbočinom na tjemenu. Vrlo sluzav. S maslinastosmeđim uraslim nitima, veoma gustim i finim, na svjetlijoj, zlatnožutoj ili žutosmeđoj osnovi. Kožica se skida do polovice, a kad se za sušnijeg vremena osuši, poprima tu i tamo plamenonarandžaste mrlje.

Mikroskopija

Spore hyaline, neamyloidne, izduljeno elipsoidne, s krupnijim vakuolama: 7,5-10/4-6 mi. Bazidiji 40-50/8-10 mi.

Stručak

Stručak je dug i vitak, 3-7-(11)/0,5-1-(1,5) cm. U ranoj mladosti s koprenom obavijenom sluzi, bezbojnom i prozirnom, što se spušta niz stručak i stvori prstenoliki pojas, te poređan naniže, sve do dna. Pun u svim fazama.

Slična vrsta

Najsličnija gljiva joj je ariševa puževica (Hygrophorus lucorum Kalchbr).

Spoljašnje veze

• Žuta puževica in Index Fungorum