Zavetina ili obetina je vrsta narodnog praznika koji se praznuje u selima po Srbiji.

U Srbiji svako selo ima po jedan dan koji slavi i svetkuje. To obično biva leti, od Vaskrsa do Petrova posta. Običaj se negde zove zavetina, a negde se kaže nositi krsta ili krstonoše (oni što idu s krstovima i s ikonama po polju i po selu). U Gruži ovaj običaj zovu litija, a u nekim krajevima istočne Srbije litije ili krsti. Reč obetina je staroslovenskog porekla обѣтъ, što znači „zavet“, „svečano obećanje“. Ovaj izraz se koristi samo u čačanskom kraju. Uglavnom se obetina obeležava kada je bela nedelja ili kako se drugačije zove trapava sedmica da bi moglo da se uživa u hrani i piću.

Glavni verski element običaja bio je obilaženje posvećenog drveta ili zapisa, od kojeg se očekivalo da utiče na letinu i da je sačuva od nepogode.[1] U tu svrhu birana su velika i razgranata stabla, najčešće hrastovo ili orahovo, a naročito se pazilo da drvo bude rodno.[2] Najstrože je bilo zabranjeno svako skrnavljenje zapisa, kao i branje plodova, a posvećeno drvo se nije moglo poseći sve dok se ne sasuši. Pod zapisom, ili „molitvom“ kako se još kaže prinosile su se žrtve, tako što se sa krv najčešće zaklane ovce prskala po zapisu, a sveštenik je držao liturgiju. Posle je počelo prinošenje beskrvne žrtve, sečenje kolača ispod zapisa. Krstonoše se uvek kreću sa leva nadesno jer po narodnom verovanju leva strana je nazadna i nesrećna dok je desna napredna i srećna. Oko „svetog drveta“ se obilazi triput. Svako selo ima glavni zapis oko koga se vrše obredi. On se kiti vencem od cveća koji rano ujutru na dan obetine prave devojke i predstavlja žrtvu „svetom drvetu“ koje je, simbolično mesto, na kome stanuje božanstvo.

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi