Zadovoljstvo je prijatno osećanje koje varira od osećanja blage ugodnosti, preko uživanja sve do ekstaze.[1][2] Po psihoanalizi, jedan od najvažnijih pojmova, koji označava subjektivno snažan i kratkotrajan afekt uživanja, praćen rasterećenjem tenzije nagona i postizanje zadovoljenja. Celokupna psihička aktivnost određena je principom zadovoljstva. Tokom života, od najranijih perioda, menjaju se izvori i objekti zadovoljstva.

Zadovoljstvo je u suprotnosti sa bolom ili patnjom, koji su oblici lošeg osećanja.[3] Usko je povezano sa vrednošću, željom i delovanjem:[4] ljudi i druge svesne životinje smatraju da je zadovoljstvo prijatno, pozitivno ili dostojno traženja. Veliki broj aktivnosti može se doživeti kao zadovoljstvo, kao što je jelo, seks, slušanje muzike ili igranje igrica. Zadovoljstvo je deo raznih drugih mentalnih stanja kao što su ekstaza, euforija i preplavljenost. Sreća i blagostanje su usko povezani sa zadovoljstvom, ali nisu identični sa njim.[5][6] Ne postoji opšta saglasnost oko toga da li zadovoljstvo treba shvatiti kao osećaj, kvalitet doživljaja, stav prema iskustvima ili drugačije.[7] Zadovoljstvo igra centralnu ulogu u porodici filozofskih teorija poznatih kao hedonizam.

Pregled uredi

„Zadovoljstvo“ se odnosi na iskustvo koje je dobro, koje uključuje uživanje u nečemu.[1][2] Termin se prvenstveno koristi u vezi sa čulnim zadovoljstvima poput uživanja u hrani ili seksu.[7] Ali u svom najopštijem smislu, uključuje sve vrste pozitivnih ili prijatnih iskustava, uključujući uživanje u sportu, gledanje prelepog zalaska sunca ili bavljenje intelektualno zadovoljavajućom aktivnošću. Zadovoljstvo je u suprotnosti sa bolom ili patnjom, koji su oblici lošeg osećanja.[3] Zadovoljstvo i bol dolaze u stepenima i smatraju se dimenzijom koja ide od pozitivnih stepeni preko neutralne tačke do negativnih stepeni. Ova pretpostavka je važna za mogućnost poređenja i agregiranja stepena zadovoljstva različitih iskustava, na primer, da bi se izvršio utilitaristički proračun.[7]

Koncept zadovoljstva je sličan, ali nije identičan konceptima blagostanja i sreće.[5][8][6] Ovi termini se koriste na načine koji se preklapaju, ali njihova značenja imaju tendenciju da se razdvoje u tehničkim kontekstima kao što su filozofija ili psihologija. Zadovoljstvo se odnosi na određenu vrstu iskustva, dok se blagostanje odnosi na ono što je dobro za osobu.[9][6] Mnogi filozofi se slažu da je zadovoljstvo dobro za čoveka i da je stoga oblik blagostanja.[10][6] Ali mogu postojati i druge stvari pored ili umesto zadovoljstva koje čine blagostanje, kao što su zdravlje, vrlina, znanje ili ispunjenje želja.[9] Po nekim koncepcijama, sreća se poistovećuje sa „ravnotežom između prijatnog i neprijatnog iskustva pojedinca“.[11] Teorije zadovoljstva životom, s druge strane, smatraju da sreća uključuje ispravan stav prema životu u celini. Zadovoljstvo može imati ulogu u ovom stavu, ali nije identično sreći.[11]

Zadovoljstvo je usko povezano sa vrednošću, željom, motivacijom i ispravnim delovanjem.[4] Postoji široka saglasnost da je zadovoljstvo u nekom smislu vredno. Aksiološki hedonisti smatraju da je zadovoljstvo jedina stvar koja ima suštinsku vrednost.[12] Mnoge želje se odnose na zadovoljstvo. Psihološki hedonizam je teza da sve naše akcije imaju za cilj povećanje zadovoljstva i izbegavanje bola.[13] Frojdov princip zadovoljstva povezuje zadovoljstvo sa motivacijom i delovanjem tako što smatra da postoji snažna psihološka tendencija da se traži zadovoljstvo i izbegava bol.[2] Klasični utilitarizam povezuje zadovoljstvo sa etikom navodeći da da li je neka akcija ispravna zavisi od zadovoljstva koje proizvodi: trebalo bi da maksimizira zbir zadovoljstva.[14]

Izvori i vrste zadovoljstva uredi

Mnoga prijatna iskustva su povezana sa zadovoljavanjem osnovnih bioloških nagona, kao što su jelo, vežbanje, higijena, san i seks.[15] Cenjenje kulturnih artefakata i aktivnosti kao što su umetnost, muzika, ples i književnost često predstavlja zadovoljstvo.[15] Zadovoljstvo se ponekad deli na osnovna zadovoljstva koja su usko povezana sa preživljavanjem (hrana, seks i društvena pripadnost) i zadovoljstva višeg reda (npr. gledanje umetnosti i altruizam).[16] Bentam je naveo 14 vrsta zadovoljstva; razum, bogatstvo, veština, prijateljstvo, dobro ime, moć, pobožnost, dobronamernost, zlonamernost, pamćenje, mašta, očekivanje, zadovoljstva zavisna od udruživanja i zadovoljstva olakšanja.[17] Neki komentatori vide „složena zadovoljstva“ uključujući duhovitost i iznenadnu spoznaju,[18] a neki vide širok spektar prijatnih osećanja.[19]

Teorije zadovoljstva uredi

Zadovoljstvo dolazi u različitim oblicima, na primer, u uživanju u hrani, seksu, sportu, gledanju prelepog zalaska sunca ili upuštanju u intelektualno zadovoljavajuću aktivnost.[7] Teorije zadovoljstva pokušavaju da utvrde šta je zajedničko svim ovim prijateljskim iskustvima, šta je za njih [1] Tradicionalno se dele na teorije kvaliteta i teorije stava.[20] Alternativna terminologija se odnosi na ove teorije kao fenomenalizam i intencionalizam.[21] Teorije kvaliteta smatraju da je zadovoljstvo kvalitet samih prijateljskih iskustava, dok teorije stava navode da je zadovoljstvo u nekom smislu spoljašnje u odnosu na iskustvo, jer zavisi od stava subjekta.[1][20] Nedavno su predložene dispozicione teorije koje uključuju elemente oba tradicionalnog pristupa.[7][1]

Teorije kvaliteta uredi

U svakodnevnom jeziku, termin „zadovoljstvo“ se prvenstveno povezuje sa čulnim zadovoljstvom poput uživanja u hrani ili seksu.[7] Jedna tradicionalno važna teorija kvaliteta pomno prati ovu asocijaciju držaći da je zadovoljstvo senzacija. U najjednostavnijoj verziji teorije senzacije, kada god doživimo zadovoljstvo, prisutan je karakterističan osećaj zadovoljstva.[7][3] Dakle, prijateljsko iskustvo jedenja čokolade uključuje osećaj ukusa čokolade zajedno sa osećajem zadovoljstva. Očigledan nedostatak ove teorije je to što može biti prisustvo mnogo uticaja u isto vreme.[7] Na primer, može se javiti i svrab dok jedete čokoladu. Ali ovaj prikaz ne može da objasni zašto je uživanje povezano sa ukusom čokoladom, a ne sa svrabom.[7] Drugi problem je zbog činjenice da se senzacije obično posmatraju lokalizovano negde u telu. Međutim u kontekstu zadovoljstva gledanja prelepog zalaska sunca, čini se da ne postoji specifična oblast u telu u kojoj doživljavamo ovo zadovoljstvo.[7][22]

Ovi problemi se mogu izbeći teorijama kvaliteta osećanja, koje zadovoljstvo ne vide kao osećaj već kao aspekt koji kvalifikuje senzacije ili druge mentalne fenomene.[7][1][23] Kao aspekt, zadovoljstvo zavisi od mentalnog fenomena koji se kvalifikuje, ne može biti prisutno samo po sebi.[7] Pošto je veza sa fenomenom uživanja već ugrađena u zadovoljstvo, ona rešava problem sa kojim se suočavaju teorije senzacije kako bi objasnila kako ova veza nastaje.[7] Takođe obuhvata intuiciju da je zadovoljstvo obično zadovoljstvo nečega: uživanje u ispijanju milkšejka ili igranju šaha, ali ne samo čisto uživanje ili uživanje bez predmeta. Prema ovom pristupu, prijatna iskustva se razlikuju po sadržaju (ispijanje milkšejka, igranje šaha), ali se slažu u osećanjima ili hedonističkom tonu. Zadovoljstvo se može lokalizovati, ali samo u meri u kojoj je lokalizovan utisak koji ono kvalifikuje.[7]

Jedna zamerka teoriji senzacija i teoriji kvaliteta osećanja je da ne postoji jedan kvalitet koji bi delila sva iskustva zadovoljstva.[20][1][23] Snaga ovog dogovora proizilazi iz intuicije da je različitost doživljaja zadovoljstva previše široka da bi se istakao jedan kvalitet koji dele sva, na primer, kvalitet koji deli uživanje u milkšejku i u uživanju igre šaha. Jedan od načina da teoretičari kvaliteta odgovore na ovaj prigovor je da ukažu da hedonistički ton doživljavanja zadovoljstva nije regularan kvalitet višeg reda.[7][1] Kao analogija, živo zelena stvar i živo crvena stvar ne dele svojstvo regularne boje, ali dele „živopisnost“ kao svojstvo višeg reda.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž z Pallies, Daniel (2021). „An Honest Look at Hybrid Theories of Pleasure”. Philosophical Studies. 178 (3): 887—907. doi:10.1007/s11098-020-01464-5. 
  2. ^ a b v Lopez, Shane J. „Pleasure”. The Encyclopedia of Positive Psychology. Wiley-Blackwell. 
  3. ^ a b v Katz, Leonard D. (2016). „Pleasure”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 29. 1. 2021. 
  4. ^ a b Craig, Edward (1996). „Pleasure”. Routledge Encyclopedia of Philosophy. Routledge. 
  5. ^ a b Craig, Edward (1996). „Happiness”. Routledge Encyclopedia of Philosophy. Routledge. 
  6. ^ a b v g Crisp, Roger (2017). „Well-Being”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 29. 1. 2021. 
  7. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Borchert, Donald (2006). „Pleasure”. Macmillan Encyclopedia of Philosophy, 2nd Edition. Macmillan. 
  8. ^ Haybron, Dan (2020). „Happiness”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 29. 1. 2021. 
  9. ^ a b Tiberius, Valerie (2015). „Prudential value”. The Oxford Handbook of Value Theory. Oxford University Press USA. 
  10. ^ Weijers, Dan. „Hedonism”. Internet Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 29. 1. 2021. 
  11. ^ a b Haybron, Dan (2020). „Happiness: 2.1 The chief candidates”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. 
  12. ^ „Psychological hedonism”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 1. 2021. 
  13. ^ Borchert, Donald (2006). „Hedonism”. Macmillan Encyclopedia of Philosophy, 2nd Edition. Macmillan. 
  14. ^ Driver, Julia (2014). „The History of Utilitarianism”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. 
  15. ^ a b Schultz, Wolfram (jul 2015). „Neuronal Reward and Decision Signals: From Theories to Data”. Physiological Reviews. 95 (3): 853—951. PMC 4491543 . PMID 26109341. doi:10.1152/physrev.00023.2014. 
  16. ^ Kringelbach, Morten L. (2008-10-15). The Pleasure Center : Trust Your Animal Instincts: Trust Your Animal Instincts (na jeziku: engleski). Oxford University Press, US. ISBN 9780199717392. 
  17. ^ Chapter V, An Introduction to the Principles of Morals and Legislation, Bentham, 1789, http://fs2.american.edu/dfagel/www/Philosophers/Bentham/principlesofMoralsAndLegislation.pdf#page30 https://www.utilitarianism.com/jeremy-bentham/index.html
  18. ^ Complex Pleasure: Forms of Feeling in German Literature, Stanley Corngold, Stanford Press, 1998
  19. ^ Smuts, Aaron (septembar 2011). „The feels good theory of pleasure”. Philosophical Studies. 155 (2): 241—265. S2CID 170258796. doi:10.1007/s11098-010-9566-4. 
  20. ^ a b v Bramble, Ben (2013). „The Distinctive Feeling Theory of Pleasure”. Philosophical Studies. 162 (2): 201—217. S2CID 170819498. doi:10.1007/s11098-011-9755-9. 
  21. ^ Moore, Andrew (2019). „Hedonism: 2.1 Ethical Hedonism and the Nature of Pleasure”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 1. 2. 2021. 
  22. ^ Myers, Gerald E. (1957). „Ryle on Pleasure”. Journal of Philosophy. 54 (March): 181—187. JSTOR 2022655. doi:10.2307/2022655. 
  23. ^ a b Smuts, Aaron (2011). „The Feels Good Theory of Pleasure”. Philosophical Studies. 155 (2): 241—265. S2CID 170258796. doi:10.1007/s11098-010-9566-4. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi