Zgrada mađarskog parlamenta

Неоготска владина зграда и знаменитост у Будимпешти, Мађарска

Zgrada mađarskog parlamenta (mađ. Országház [ˈorsaːghaːz], što u prevodu znači Kuća zemlje ili Kuća nacije), poznata i kao Parlament u Budimpešti po svojoj lokaciji, sedište je Narodne skupštine Mađarske, prepoznatljiva znamenitost Mađarske i popularno turističko odredište u Budimpešti.[5] Nalazi se na Trgu Lajoša Košuta, na peštanskoj strani grada i na obali Dunava. Trenutno je najveća zgrada u Mađarskoj.[6] Dizajnirao ju je mađarski arhitekta Imre Steindl[7] u neogotičkom stilu,[8][9][10] a završena je 1904. godine.[11]

Zgrada mađarskog parlamenta
Zgrada mađarskog parlamenta, posmatrana sa Dunava
Zgrada mađarskog parlamenta, posmatrana sa Dunava
Zgrada mađarskog parlamenta, posmatrana sa Dunava
Informacije
Lokacija Budimpešta, Mađarska
Koordinate 47° 30′ 25″ S; 19° 02′ 44″ I / 47.506944° S; 19.045556° I / 47.506944; 19.045556
Status završena
Sagrađena 1904.
Visina
Visina 96 m
Tehnički detalji
Broj spratova 4
Površina 18.000 m²
Broj liftova 13
Kompanije
Arhitekta Imre Steindl
Reference: [1][2][3][4]

Istorija uredi

 
Zgrada parlamenta 1905

Budimpešta je nastala 1873. godine ujedinjenjem tri grada, Budima, Obude i Pešte. [12] Sedam godina kasnije Sabor je odlučio da izgradi novu, reprezentativnu zgradu parlamenta, koja će izražavati suverenitet nacije. Planirano je da zgrada bude okrenuta prema reci. Održano je međunarodno takmičenje, a pobedio je Imre Steindl. [11] Planovi još dva takmičara su takođe realizovani, jedan kao Etnografski muzej a drugi kao zgrada Ministarstva poljoprivrede Mađarske, obe zgrada okrenute ka zgradi Parlamenta, na Trgu Lajoša Košuta. Izgradnja pobedničkog dizajna započeta je 1885. godine, a zgrada je otvorena na 1000-godišnjicu zemlje 1896. godine, iako je završena tek 1904. godine.[13] Arhitekta zgrade nije doživeo završetak izgradnje, prvo je oslepio, a zatim 1902. godine preminuo.[14]

U izgradnji je učestvovalo oko 100.000 ljudi. Utrošeno je 40 miliona cigli, pola miliona dragog kamenja i 40 kilograma zlata.[13] Nakon Drugog svetskog rata, zakonodavno telo je postalo jednodomno, a danas Vlada koristi samo mali deo zgrade. Za vreme Narodne Republike Mađarske, na vrhu kupole nalazila se crvena zvezda, ali je uklonjena 1990. godine nakon pada komunizma. Matjaš Sireš proglasio je Mađarsku Republiku sa balkona okrenutog prema Trgu Lajoša Košuta 23. oktobra 1989. godine.

Karakteristike uredi

 
Zgrada parlamenta noću

Zgrada Parlamenta je sagrađena u neogotičkom stilu. Ima simetričnu fasadu i centralnu kupolu. Kupola je u stilu neorenesanse. [15] Parlament je i iznutra simetričan, ima dve potpuno identične dvorane parlamenta od kojih se jedna koristi za politiku, a druga za turističke posete.

Zgrada je duga 268 m i široka 123 m. Njena unutrašnjost obuhvata 10 dvorišta, 13 putničkih i teretnih liftova, 27 kapija, 29 stepeništa, 691 sobu (što uključuje više od 200 kancelarija) i biblioteku sa preko 500.000 jedinica. S visinom od 96 m, jedna je od dve najviše zgrade u Budimpešti, druga je Bazilika Svetog Ištvana koja je iste visine.[16] Pošto je zgrada projektovana tokom hiljadugodišnjice Mađarske, broj 96 simbolizuje godinu mađarskog osvajanja Karpatske kotline 896. Broj 96 se takođe javlja u broju stepenica glavnog stepeništa. Zgrada ima 365 manjih i većih kula, što simbolizuje broj dana u godini.[13]

Glavna fasada gleda na Dunav, ali je glavni ulaz s trga na istočnoj strani zgrade. Fasada zgrade je ukrašena sa 90 kamenih skulptura koje predstavljaju ličnosti iz mađarske istorije, dok 162 statue krase unutrašnjost zgrade.[17] To su statue mađarskih vladara, transilvanskih vođa i poznatih vojnih ličnosti kao što su Arpad, Stefan I Ugarski i Janoš Hunjadi.[18][19][20] Nad prozorima su prikazani grbovi kraljeva i vojvoda. Istočno stepenište je okruženo statuama dva lava. Posetioci se prilikom ulaska u Parlament penju sjajnim ukrašenim stepenicama, vide freske na plafonu i prolaze pored poprsja arhitekte Imre Steindla u zidnoj niši.

Jedan od poznatih delova zgrade je šestougaona centralna dvorana, uz koju su Donji i Gornji dom. Moderna Narodna skupština je jednodomna i sastaje se u Donjem domu, dok se Gornji dom koristi kao sala za konferencije i sastanke. Kruna Svetog Stefana, koja je takođe nalazi u grbu Mađarske, izložena je u centralnoj dvorani od 2000. godine.[14]

Poštanske marke uredi

Zgrada se nalazi na više od 50 poštanskih maraka koje je Mađarska izdala tokom 1917–1921. Neki od njih su: 1917,[21] 1919,[22] 15. aprila 1920,[23] i 1921.[24]

Galerija uredi

Unutrašnjost uredi

Spoljašnjost uredi

Reference uredi

  1. ^ Béni, Alexandra (13. 6. 2017). „10+1 things you didn't know about the Hungarian Parliament”. Daily News Hungary. Daily News Hungary. Arhivirano iz originala 10. 4. 2021. g. Pristupljeno 29. 6. 2019. 
  2. ^ „Parliament”. Budapest Info. Budapest Info. n.d. Arhivirano iz originala 21. 1. 2021. g. Pristupljeno 29. 6. 2019. 
  3. ^ Kay, Nathan (3. 1. 2019). „The secrets and symbols of Hungary's Parliament building”. CNN Travel. CNN. Arhivirano iz originala 10. 4. 2021. g. Pristupljeno 29. 6. 2019. 
  4. ^ „The House of Parliament”. House of Parliament Visitor Center. Hungarian National Assembly. n.d. Arhivirano iz originala 5. 5. 2019. g. Pristupljeno 29. 6. 2019. 
  5. ^ „The Hungarian Parliament Building”. Parlamento Budapest. 2016. Pristupljeno 8. 4. 2016. 
  6. ^ „Parliament”. Budapest Info. 4. 3. 2015. Arhivirano iz originala 13. 9. 2015. g. Pristupljeno 8. 4. 2016. 
  7. ^ „% 2C1077279001% 3Fcc% 3D1452460 & cc = 1452460 Deaths are registered in Bp. I-III. dist. united state mortal akv. 2201/1902.”. FamilySearch.org. Pristupljeno 29. 10. 2017. 
  8. ^ „Pugin and the Gothic Revival”. Arhivirano iz originala 6. 10. 2007. g. Pristupljeno 12. 7. 2010. 
  9. ^ Nagy, Gergely Domonkos (2013). „Gothicized buildings and the role of symbols in Baroque architecture”. Periodica Polytechnica Architecture (na jeziku: engleski). 44 (2): 69—76. ISSN 1789-3437. doi:10.3311/PPar.7396. 
  10. ^ „Gothic Revival”. Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 8. 10. 2013. 
  11. ^ a b Turp, Craig (2010). DK Eyewitness Top 10 Travel Guide: Budapest. Dorling Kindersley Ltd. str. 8—9. 
  12. ^ „Buda, Obuda, and Pest” (XML). Brill.com. Pristupljeno 22. 4. 2019. 
  13. ^ a b v „10+1 things you didn’t know about the Hungarian Parliament”. dailynewshungary.com. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  14. ^ a b „The secrets and symbols of Hungary's Parliament building”. edition.cnn.com. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  15. ^ Steves, Rick; Hewitt, Cameron (2009). Rick Steves' Budapest . Avalon Travel Publishing. ISBN 978-1-59880-217-7. 
  16. ^ „The Budapest Parliament and its treasures”. budapestinfo.org. Arhivirano iz originala 21. 01. 2021. g. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  17. ^ „The House of Parliament”. parlament.hu. Pristupljeno 6. 2. 2020. 
  18. ^ Anonymus, Notary of King Béla: The Deeds of the Hungarians (Edited, Translated and Annotated by Martyn Rady and László Veszprémy) (2010). In: Rady, Martyn; Veszprémy, László; Bak, János M. (2010); Anonymus and Master Roger; CEU Press; ISBN 978-963-9776-95-1.
  19. ^ Constantine Porphyrogenitus: De Administrando Imperio (Greek text edited by Gyula Moravcsik, English translation by Romillyi J. H. Jenkins) (1967). Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies. ISBN 0-88402-021-5.
  20. ^ The Hungarian Illuminated Chronicle: Chronica de Gestis Hungarorum (Edited by Dezső Dercsényi) (1970). Corvina, Taplinger Publishing. ISBN 0-8008-4015-1.
  21. ^ „Stamp: Parliament building (Hungary) (Parliament building) Mi:HU 200,Sn:HU 119,Yt:HU 175,AFA:HU 175”. Colnect.com. Pristupljeno 22. 4. 2019. 
  22. ^ „Stamp: Parliament building (Hungary) (Parliament building) Mi:HU 253b,Sn:HU 189,Yt:HU 231,AFA:HU 231B”. Colnect.com. Pristupljeno 22. 4. 2019. 
  23. ^ „Stamp: Parliament building (Hungary) (Parliament building) Mi:HU 317,Sn:HU 188,Yt:HU 230,AFA:HU 230”. Colnect.com. Pristupljeno 22. 4. 2019. 
  24. ^ „Stamp: Parliament Building, triangular punching (Hungary) (Parliament building) Mi:HU 203L”. Colnect.com. Pristupljeno 22. 4. 2019. 
  25. ^ Rady, Martin (2020). The Habsburgs (na jeziku: engleski). Penguin Random House UK. str. 79. ISBN 978-0-241-33262-7. 
  26. ^ „Hungary: Recovery of Crown Jewels 1945”. Pristupljeno 2008-12-17. 
  27. ^ „Jimmy Carter Library: The Crown of St. Stephen”. Arhivirano iz originala 01. 06. 2017. g. Pristupljeno 2016-12-12. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi