Zemljengrad ili Zemljingrad ili Zemungrad (stsl. Земльнь, lokalni naziv: Zemun) je srednjovekovni sistem tvrđava, koji se sastoji od 5 tvrđava, smeštenih duž čitave dužine Zemenske klisure na reci Struma.

Kraj Zemljine klisure — Rđavica.

Danas se na mnogim mestima u okolini mogu videti temelji debelih kamenih zidova na kojima su stajala visoka pojačanja. Bili su deo sistema tvrđave Zemljingrad. Zemljingradska tvrđava nalazi se na desnoj obali reke Strume. Sa tri strane je zatvoren meandrom reke, nepristupačne stene koje se uzdižu i do 130 m iznad nivoa. Na mnogim mestima duž zemenske klisure vidljivi su temelji debelih kamenih zidova na kojima su se uzdizali visoki bedemi.

Studija Zemljingradske tvrđave, izvedena 1970-ih, pokazuje da ostaci tvrđave pokazuju intenzivan život u četiri istorijske ere, što je najznačajnije biće iz ranog vizantijskog doba i Drugog bugarskog carstva. Tvrđava zauzima mali kamenit vrh okružen sa tri strane reke Strume. Zidovi tvrđave prate obris terena, obuhvatajući površinu od oko 15 hektara. Izrađeni su od lomljenog kamena i maltera. Unutar tvrđave nalaze se temelji stambenih i poljoprivrednih zgrada, crkva i kula sa sedam zidova — donžon. Vojno-odbrambeni značaj tvrđava zemlingradskog sistema povećao se u drugoj polovini 10. veka, kada se centar bugarske države preselio iz Preslava u Sredec i Ohrid, a opasnost od vizantijskih okupatora povećala se. Dugogodišnja herojska odbrana perničke tvrđave vojvoda Krakra poznata je od tada. Utvrđivanja Zemljine nesumnjivo su igrala veliku ulogu u pokazanoj snazi i nepristupačnosti.

Zemljingrad se prvi put pominje kao jedna od tvrđava koju je preuzeo Stefan Nemanja pre nego što je poražen u bici za Moravu. [1]

Po svemu sudeći, car Mihajlo III Šišman, nakon bitke kod Velbužda, otišao je ovde. Odatle su Stefan Dečanski i Stefan Dušan prošli na čuveni sastanak u Mraku. Niz reke je bila crkva Spasovica.

Tokom iskopavanja otkriveni su novčići iz 16. pa i sredine 17. veka. Verovatno je u to vreme tvrđava bila rezidencija turskog bega ili spahija - sve do vremena tzv. veliki turski rat. [2]

Dalje uz reku je današnji grad Zemen, gde počinje „region tame” — Mraka.

Vidi još uredi

Reference uredi