Izvor Kastalija u Delfima

Izvor Kastalija u Delfima koji nosi naziv po nimfi Kastaliji (grč. Κασταλία) iz grčke mitologije,[1] sagrađen je za vreme Prvog svetog rata (600—586. godine p. n .e). Kako se po predanju na ovom izvoru, nakon borbe sa Pitonom Apolon obredno oprao. Taj isti obred kasnije će ponavljati i sama Pitija pre proricanja, ali i hodočasnicima u Delfe, kojima je zapravo i bio namenjen za umivanje pre ulaska u svetilište, ali i za punjenje cisterni gimnazijuma, koje su služile za kupanje i ritualni obred sportista.[2]

Izvor Kastalija u Delfima

Položaj

uredi
 
Arheološki lokalitet Delfi

Izvor Kastalija nalazi se na usponu od gimnazijuma prema vrhu procepa, u podnožju visokih stena Fedraida, na jednoj od padini planine Parnas, neposredno uz put na mestu gde on prelazi u veliki zavoj ka proročištu Delfi, na približno 538 m nadmorske visine. Udaljen je oko 15 km jugozapadno od grada-luke Kira u Korintskom zalivu i 180 km od Atine.

Do izvor Kastalija u Delfima moglo se prići iz dva pravca: morem preko luke Itea i kopnom preko Beotije, nakon prolaska kroz svetilište Atine pronije (Pronaia) u Marmariji.

Istočno od arheološkog nalazišta (na kome se nalazi i izvor) su današnji Delfi - opština u čijem sastavu je i mesto Hriso, koje se u antičko doba zvalo Krisa. Pored nje prolazi moderan auto-put koji povezuje Amfisu sa Itejom i Arahovom.

Kraća istorija Delfa

uredi

Delfi se kao selo javljaju već u rano bronzano doba, uporedo sa naseljima kao što su Tirint, Mikena, Orhomenos (Beotija) i druga. Vrlo rano postali su mesto kulta. Bilo je to u kasnomikenskom periodu, koje je pripadalo božanstvima Geji i Posejdonu.

Grci su Delfe smatrali ne samo središtem Helade nego i sveta. Kao svetilište i središte Apolonovog kulta u antici, prihvata se od 8. veka p. n . e. Ono je pronelo slavu Delfa po čitavom antičkom svetu, jer se sa njim nije moglo meriti ni jedno drugo proročište, pa ni ono Zevsovo u Dodoni u Epiru, niti ono u Didimi u Maloj Aziji.

Mitologija

uredi

Po mitologiji Kastalija je bila jedna od nimfa Najade koje su gospodarile potocima, izvorima, rekama i fontanama, pa tako i godpodarica proročkog izvora na planini Parnas, odnosno na Delfima u Fokidi. Prema zapisima putopisca Pausanija ona je navodio bila poštovana zbog svog oca Aheloja, a verovalo se i da se bacila u reku nazvanu po njoj, kada ju je Apolon proganjao željan njene ljubavi.[3]

Njene vode su rođene ili od reke rečnog boga Aheloja ili od Kefisa. Najpre se ova reka pojavljuje na planini Parnas kao Kasotis, potom ponire pod zemlju i napokon izbija kao izvor Kastalija u blizini delfskog proročišta.

Možda je upravo priroda ova dva izvora uticala na njeno ime; kass, potiče od kassuô, što znači „sašiti“, jer su ta dva izvora na neki način bila povezana. Poistovećivana je sa nimfama Dafnidom i Tijom, a svrstana je i u korikijske nimfe.

Istorijat i namena

uredi
 
Izvor Kastalija i niše za čuvanje vode

Arhajski izvor Kastalija, koji je sagrađen za vreme Prvog svetog rata (600—586. godine p. n .e), otkriven je slučajno prilikom proširenja radova na putu kroz proročište 1959. godine.

Oni koji su dolazili po savete u proročište morali su se oprati u toj vodi. Prvi koji se umio bio je Apolon a potom i Pitija koja bi se umivala u svetoj vodi toga izvora pre nego bi ušla u najsvetiji deo hrama.

Izvora Kastalija, jednim delom svojih voda služio je i ia za punjenje, danas dobro očuvana kružna cisterna, čiji su ostaci konzervirani, severno od (grč. palestra - rvalište, škola za rvanje) gimnazijuma.[4] i iz koje je punjena velika fontana sa 11 manjih bazena.

Sadašnji izgled Kastelija sačuvan je iz helenističko-rimskog vremena. Voda sa izvora otcala je i ulivala se dalje u reku Plist.[5]

Izvori

uredi
  1. ^ „Castalia”. Encyclopædia Britannica. 
  2. ^ Bommelaer, J.-F., Laroche, D., Guide de Delphes. Le site, Sites et Monuments 7, Paris 1991, 73-79.
  3. ^ Kastalia (Castalia) - theoi.com, Pristupljeno 23. 6. 2017.
  4. ^ Delorme, J., Spairisterion et gymnase à Delphes, Délos et ailleurs, BCH 106, 1982, 53-73.
  5. ^ A. Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, Andromeda, pp. 342. ISBN: 9536294346

Spoljašnje veze

uredi