Izet Nanić (Bužim, 4. oktobar 1965Bužim, 5. avgust 1995) bio je bosanskohercegovački brigadni general. Tokom Rata u Bosni i Hercegovini, bio je komandant 505. bužimske viteške brigade 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Izet Nanić
Izet Nanić
Lični podaci
Datum rođenja(1965-10-04)4. oktobar 1965.
Mesto rođenjaBužim, SFRJ
Datum smrti5. avgust 1995.(1995-08-05) (29 god.)
Mesto smrtiBužim, RBiH
ObrazovanjeVojna akademija u Beogradu
Porodica
SupružnikSefija Remetić
Vojna karijera
Služba1992—1995.
VojskaJugoslovenska narodna armija (1987—1992)
Armija RBiH (1992—1995)
ČinBrigadni general ARBiH
Jedinica505. viteška brigada
Učešće u ratovimaRat u Bosni i Hercegovini 1992—1995
OdlikovanjaZlatni ljiljan
Orden heroja oslobodilačkog rata

Biografija uredi

Izet Nanić je rođen u Bužimu, od majke Rasime i oca Ibrahima, kao drugi od sedam sinova. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu sa odličnim uspehom, a srednju vojnu (opštu) školu završio je u Zagrebu 1984. godine. Po završetku srednje škole upisuje Vojnu akademiju u Beogradu (smer RV PVO) gde provodi dve godine (1984—1986) te jednu godinu u Sarajevu. Vojnu akademiju završava u Zagrebu 1987. godine.[1]

Brak i deca uredi

Oženio se 6. avgusta 1987. Sefijom (devojačko: Remetić) iz Varoške Rijeke. U braku su dobili troje dece: kćerku Izetu (1988), sina Nevzeta (1991) i sina Ibrahima (1993).[2]

Ratna istorija uredi

Svoje službovanje u JNA, kao poručnik RV i PVO, provodi u Kragujevcu da bi nakon četvrte godine rada napustio JNA početkom 1992. godine. Nakon dezertiranja iz JNA dolazi sa porodicom u Bužim, gde uzima aktivno učešće u organizaciji oružane pobune i formiranju prvih paravojnih jedinica. Formira ŠTO, a 1. avgusta 1992. postavljen je na dužnost komandanta ŠTO Bužim. Osnivač je 105. Bužimske udarne krajiške brigade koja je formirana 15. avgusta 1992 (kasnije 105. BUMB — 505. Viteška mtbr). Formira specijalne jedinice ČSN-BSN „Hamza” i DIV „Gazije” 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.[3]

Smrt uredi

Nanić je poginuo 5. avgusta 1995. godine, prvog dana operacije Oluja u širem rejonu Ćorkovače, u akciji koja je za cilj imala spajanje jedinica Petog korpusa Armije Republike BiH i hrvatske vojske. Samo par sati pre konačne deblokade i spajanja snaga Armije Republike BiH sa hrvatskom vojskom, ubijen je iz zasede.[1] Naniću i njegovom bratu Nevzetu podignut je spomenik u rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima.[1]

Posthumno mu je dodeljeno priznanje „Orden heroja oslobodilačkog rata” 1998. godine i unapređen je u čin brigadnog generala.

U znak sećanja na dostignuća u ratu u Bosni i Hercegovini, generala Izeta Nanića, 505. vitešku brdsku brigadu 5. korpusa Armije RBiH i sve poginule vojnike u Bužimu se svake godine održava manifestacija pod nazivom „Slobodarski dani viteškog grada Bužima” u periodu od 4. do 15. avgusta.[4]

Odlikovanja uredi

  • Ratno priznanje Zlatni ljiljan (14. avgust 1994)[5]
  • Posthumno Orden heroja oslobodilačkog rata (1998)

Reference uredi

  1. ^ a b v „Godišnjica smrti heroja Izeta Nanića: „Ako Bog da, bit će naša BiH. faktor.ba. 05. 08. 2017. Arhivirano iz originala 05. 08. 2018. g. Pristupljeno 05. 08. 2018.  (jezik: bošnjački)
  2. ^ „Heroj oslobodilačkog rata — Izet Nanić”. heroji.ba. Pristupljeno 05. 08. 2018. 
  3. ^ „Posljednja zabilješka Izeta Nanića: Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša Bosna i Hercegovina!”. nap.ba. 05. 08. 2016. Pristupljeno 05. 08. 2018.  (jezik: bošnjački)
  4. ^ „HEROJ OSLOBODILAČKOG RATA – IZET NANIĆ”. heroji.ba. Pristupljeno 05. 08. 2018. 
  5. ^ „Godišnjica pogibije legendarnog heroja: Izet Nanić, krajiško srce puno Bosne”. saff.ba. 05. 08. 2018. Pristupljeno 05. 08. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi