Ikonoborački sabor

Prvi ikonoborački sabor, poznat i kao Hijerijski sabor (po palati Hijeriji) održan je 754. godine u Carigradu u periodu ikonoboračke krize. Zamišljen je kao ekumenski, odnosno sedmi vaseljenski sabor, ali je kasnije odbijen od strane istočne pravoslavne i rimokatoličke crkve.

Vizantijski car Konstantin sa ocem Lavom III na vizantijskom novcu iz 8. veka.

Istorija uredi

Sabor je sazvao vizantijski car Konstantin V (741-775) tokom čije je vladavine ikonoborstvo dostiglo vrhunac. Sabor je održan u palati Hijeriji prekoputa vizantijske prestonice. Sabor u Hijeriji podržao je Konstantinovu ikonoboračku politiku, a ikonofili su ga nazivali "Bezglavim" saborom. Na saboru nisu bili prisutni patrijarsi Rima, Carigrada, Antiohije, Aleksandrije i Jerusalima (pentarhija). Mesto carigradskog patrijarha bilo je upražnjeno, od rimskog pape nije traženo da učestvuje, a Antiohija, Aleksandrija i Jerusalim bili su pod vlašću muslimanskih vladara. Ukupno je 333 episkopa učestvovalo na saboru iz 754. godine. Sabor je podržao ikonoborce izjavljujući da je ljudski rod oslikavanjem hramova oskrnavio hrišćansku religiju. Odluke prvog ikonoboračkog sabora slične su odlukama sabora u Elviri iz 305. godine na kome je doneta odredba da se "ikone ne smeju slikati na zidovimka crkava jer su postale predmet obožavanja i klanjanja".

Konstantin je sabor iz 754. godine proglasio ekumenskim (vaseljenskim). Međutim, nakon trijumfa ikonodula, sabor je proglašen nezakonitim (nekanonskim). Nijedan patrijarh nije prisustvovao saboru. Papa nije ni pozvan, a nije poznato da li su pozvani patrijarsi iz istočnih centara. Papa Stefan III je 769. godine sazvao Lateranski sabor na kome je ikonoborački sabor proglašen nezakonitim. Odluke sabora u istočnoj crkvi ukinute su 787. godine na Sedmom vaseljenskom saboru kojim je okončana prva faza vizantijskog ikonoborstva.

Literatura uredi