Ind (sanskrt: Sindhu — Sindu) je najvažnija, a i najduža reka u Pakistanu.[1] Ukupna dužina reke je 3200 km.

Ind
Ind kod Skardija
Opšte informacije
Dužina3.200 km
Basen1.165.000 km2
Vodotok
UšćeArabijsko more
Geografske karakteristike
Država/eKina, Indija, Pakistan
PritokeZanskar River, Haro River, Gilgit River, Shigar River, Shyok River, Panjnad River, Suru River, Swan River, Kurram River, Gomal River, Kabul
Reka na Vikimedijinoj ostavi
Reka Ind u Karmang okrugu Pakistana.

Ind izvire u blizini Jezera Mansarovar na Tibetanskoj visoravni, i teče kroz Džamu i Kašmir u Indiji i kroz severna područja Pakistana, pa prema jugu kroz Pakistan gde se, u blizini grada Karačija uliva u Arabijsko more.[2]

Ind, sa svojim vodnim resursima podržava rad mnogih fabrika teške industije, predstavlja glavni izvor pitke vode u Pakistanu, pa je žila kucavica - ključna reka za ekonomiju Pakistana - posebno za žitnicu provincije Pendžab i Sind, u kojima se proizvodi i najveći deo poljoprivrednih proizvoda Pakistana.

Ind izvire Inda u Tibetu na ušću reka Senge i Gar koje nose vodu iz planina „Nganglong Kangri“ i „Gangdis Šan“. Ind prvo teče na severozapad kroz „Ladak Baltistan“ u „Gilgit“, južno od planine „Karakoram“, a reke Šiok, Šigar i Gilgit u Ind ulivaju svoje vode sa okolnih lednjaka.

Potom Ind postupno zavija prema jugu, izlazeći iz brda između Pešavara i Ravalpindija.

Ind prolazi kroz velike kanjone (5000 - 5100 m) između masiva „Nanga Parbat“. Brzo teče kroz „Hazaru“, a onda je preprečen branom kod Rezervoara „Tarbela“. Reka Kabul utiče u njega kod „Atoka“.

Ostatak njegovog toka prema moru je u ravnicama Pendžab i Sind, a onda reka dobija spori tok, meandrira i stvara mnoge rukavace. Reka Panjnad utiče u Ind kod Mithankota. Od Mithankota je nekada reka bila nazivana Satnad (Sat = sedam, Nadi = reka) zato što je nosila vodu reka Kabul, Ind i pet reka iz Pendžaba. Ind, posle prolaska kroz Hajderabad, završava u velikoj delti istočno od Karačija.

Ind je jedna od nekoliko reka u svetu koje imaju rečne plimne valove. Sistem Inda uglavnom vodom napune sneg i ledenjaci Karakoruma, Hindukuša i sa himalajskih brda Tibeta, Kašmira i Severnih područja Pakistana. Na tok Inda znatno utiču i godišnja doba - mnogo je manji vode u zimskom periodu, dok u letnjim mesecima, u vreme monsuna Ind poplavljuje svoje obale.

Ind se službeno naziva Nacionalnom rekom Pakistana.[3]

Etimologija i ime uredi

Ova reka je bila poznata drevnim Indijcima u Sanskritu kao Sindhu i Ahemenidima kao Hiduš (𐏃𐎡𐎯𐎢𐏁, H-i-du-u-š). Oba naroda su smatrala Ind „graničnom rekom”.[4][5][6][7][8] Varijacija između dva imena se objašnjava promenom staroindijskog zvuka *s > h, do koje je došlo u periodu između 850–600 p. n. e. prema podacima Aska Parpole.[9][10] Od Ahemenidskog carstva, ime je predato Grcima kao Indós (Ἰνδός).[11] Rimljani su koristili naziv Indus.

Značenje reči Sindhu kao „veliko telo vode, more, ili okean” se podudara sa kasnijim značenjem u klasičnom sanskritu.[12] Kasnije persijsko ime za reku je bilo Darija,[13] koje isto tako ima konotacije velike vode ili mora.

Druge varijante imena Sindhu obuhvataju asirski naziv Sinda (još u 7. veku p. n. e), persijski naziv Ab-e-sind, paštu Abasind, arapski Al-Sind, kineski Sintow, i javanski Santri.

Ind i ime Indije uredi

India je grčki i latinski termin za „zemlju reke Inda”. Region koji reka drenira se naziva Sind i to ime je izvedeno iz imena reke (sanskrit: Sindhu).[14]

Megastenova knjiga Indica izvodi svoje ime iz grčkog naziva reke, Indós (Ἰνδός), i opisuje Nearhov istovremeni opis načina na koji je Aleksandar Veliki prešao reku. Drevni Grci su nazivali Indijce (narod sadašnje severozapadne Indije i Pakistana) imenom Indói (Ἰνδοί), što doslovno znači „ljudi sa Inda”.[15]

Opis uredi

 
Babur prelazi reku Ind.

Reka Ind priža ključne vodene resurse za pakistansku ekonomiju – posebno žitnu Pundžabsku provinciju, u kojoj se odvija najveći deo nacionalne poljoprivredne proizvodnje, i Sind. Reč Pandžab znači „zemlja pet reka” i pet reka su Dželam, Čenab, Ravi, Beas i Satledž, sve od kojih konačno utiču u Ind. Reka Ind isto tako podržava mnoge teške industrije i pruža glavnu ponudu pitke vode u Pakistanu.

Ultimatni izvor Inda je u Tibetu; reka počinje na ušću reka Sang Zangbo i Gar Tsangpo koje dreniraju Nganglong Kangri i Gangdiz Šan (Gang Rinpoč, Mt. Kajlas) planinske lance. Ind zatim teče severnozapadno kroz Ladak i Baltistan u Gilgit, južno od lanca Karakoram. Šajok, Šigar i Gilgit reke nose glečerske vode u glavnu reku. Reka postepeno savija ka jugu, izlazeći iz brda između Pešavara i Ravalpindija. Ind prolazi kroz gigantske klisure 4.500—5.200 metres (15.000—17.000 feet) duboke u blizini Nanga Parbat masiva. Reka brzo protiče kroz Hazaru i zaustavlja je brana kod Tarbelskog rezervoara. Kabulska reka se pridružuje u blizini Atoka. Ostatak njene rute do mora je u ravnicama Pandžaba i Sinda, gde protok reke postaje spor i veoma krivudav. Reci se pridružuje Pandžnad kod Mitankota. Nakon ovog ušća, reka se ponekad naziva Satnadskom rekom (sat = „sedam”, nadī = „reka”), pošto reka sad nosi vode Kabulske reke, Inda i pet Pundžabskih reka. Prolazeći pored Džamšora, reka se završava velikom deltom istočno od Tata.

Ind je jedna od nekoliko reka na svetu koje ispoljavaju plimni talas. Sistem Inda se uglavnom napaja snegom i glečerima lanaca Himalaja, Karakorama i Hindu Kuša na Tibetu, Indijskim državama Džamu i Kašmir i Himačal Pradeš i Gilgit-Baltistan regionu Pakistana. Protok vode određuju sezone – on je znatno umanjen tokom zime, dok do poplava obala reke dolazi tokom monsunskih meseci od jula do septembra. Postoji evidencija da dolazi do postepenog pomeranja kursa reke od preistorijskih vremena – ona je odstupila ka zapadu tekuću u Ran Kuč i susedne Bani pašnjake nakon zemljotresa iz 1816.[16][17] U današnje vreme, voda Inda se uliva u Kačski Ran tokom njenih poplava koje prekoračuju nasipe.[18]

Tradicionalni izvor reke je Sendž Kababa ili „Lavova usta”, koji je višegodišnji izvor, nedaleko od svete planine Kajlaš obeležene dugom niskom linijom tibetanskih stupa. Postoji nekoliko obližnjih pritoka, koje možda formiraju i duže potoke od Sendž Kababa, ali za razliku od njega, sve su zavesne od topljenja snega. Reka Zanskar, koja se uliva u Ind kod Ladaka, ima veću zapreminu vode od samog Inda pre te tačke.[19]

Istorija uredi

 
Obim i glavna mesta civilizacije doline Inda oko 3.000 p. n. e.

Glavni gradovi civilizacije doline Inda, kao što su Harapa i Mohendžo-daro, datiraju od oko 3.300 godine p. n. e, i predstavljaju neke od najvećih ljudskih naseobina antičkog sveta. Civilizacija doline Inda se prostirala od severoistočnog Afganistana do Pakistana i severozapadne Indije,[20] sa uzvodnim dosegom od istoka reke Dželama do Ropara na gornjem Sutleju. Obalska naselja su se pružala od Sutkagan Dora na granici Pakistana i Irana do Kača u sadašnjem Gudžaratu, Indija. Postoji induska lokacija na reci Amu Darja u Šortugaju u severnom Afganistanu, i induska lokacija Alamgirpuru na reci Hidon koja je samo 28 km od Delhija. Do sada je preko 1.052 lokacija i naseobina nađeno, uglavnom u opštem regionu reke Gagar-Hakar i njenih pritoka. Među naseobinama su bile dva glavna urbana centra Harapa i Mohendžo-daro, kao i Lotal, Dolavira, Ganerivala, i Rakigari. Samo 90–96 od više od 800 poznatih induskih lokacija doline Inda je otkriveno na Indu i njenim pritokama. Satledž, sad pritoka Inda, u vreme Harapana se ulivao u reku Gagar-Hakra, u slivu u kome je bilo više Harapanskih lokacija nego duž Inda.

Većina naučnika smatra da su naselja Gandarske kulture ranih Indo-Arijaca cvetala u Gandari od 1700 p. n. e. do 600 p. n. e, dok su Mohendžo-darske i Harapske neaseobine u to doba već bile napuštene.

Reč „Indija” je izvedena iz naziva reke Ind. U antička vremena, termin „Indija” se inicijalno odnosio na regione neposredno duž istočne obale Inda, ali su do 300 p. n. e, grčki pisci uključujući Herodota i Megastena primenjivali termin za celokupni potkontinent koji se proteže znatno dalje na istok.[21][22]

Niži sliv Inda formira prirodnu granicu između Iranske visoravni i Indijskog potkontinenta; ovaj region obuhvata u potpunosti ili delom pakistanske provincije Beludžistan, Hajber-Pahtunva, Pandžab i Sind i zemlje Afganistan i Indija. Kroz ovaj region su prošle Aleksandrove invazione armije, ali nakon što su njegovi Makedonci pokorili zapadnu obalu — priključujući je Helenističkom carstvu, oni su odlučili da se povuku duž južnog kursa reke, čime je Aleksandrova azijska kampanja okončana. Ravnicom Inda je kasnije dominiralo Persijsko carstvo i zatim Kušansko carstvo. Tokom nekoliko vekova muslimanske armije Muhameda ibn Kasima, Mahmuda Gaznija, Muhameda Gora, Tamerlana i Babura su prešle reku da bi pokorili unutrašnje regione Pandžaba i oblasti dalje na jug i istok.

Geografija uredi

Reka Ind u blihini Leha, Ladak

Geologija uredi

 
Reka Ind gledan sa karakorumskog auto-puta.
 
Reka Ind u blizini Leha, Indija, 2014
 
Ušće reke Zanskar u Ind.

Reka Ind napaja podvodnu deltu Inda, koja je drugo po veličini sedimentalno telo na Zemlji.[23] Ona se sastoji od oko 5 miliona kubnih kilometara materijala donetog erozijom sa planina. Studije sedimenta u modernoj reci indiciraju da su Karakorumske planine u severnom Pakistanu i Indiji najvažniji pojedinačni izvor materijala, dok su Himalaji sledeći doprinosilac u pogledu veličine, uglavnom putem reka u Pandžabu (Dželam, Ravi, Čenab, Beas i Satledž). Analiza sedimenata iz Arabijskog mora je pokazala da do pre pet miliona godina Ind nije bio povezan sa tim Pandžabskim rekama, koje su umesto toga tekle na istok u reku Gang i bile su zahvaćene slivom Inda nakon tog vremena.[24] Jedan raniji rad je pokazao da su pesak i mulj iz zapadnog Tibeta dosezali Arabijsko more od pre 45 miliona godina, što upućuje na postojanje drevne reke Ind do tog vremena.[25] Delta ove proto-Ind reke je naknadno bila nađena u Katavaz slivu, na granici Afganistana i Pakistana.

U regiji Nanga Parbat, ogromne količine erozije usled toka reke Ind nakon zauzeća i preusmeravanja kroz to područje smatra se da na površinu dovode srednje i niže krušne stene.[26]

U novembru 2011, satelitski snimci su pokazali da je reka Ind ponovo ušla u Indiju, i da napaja Veliki Kačski Ran, Mali Kačski Ran i jezero u blizini Ahmedabada poznato kao Nal Sarovar.[18] Teške kiše su ostavile rečni sliv duž jezera Mančar, jezera Hemal i jezera Kalri (od kojih su sva u sadašnjem Pakistanu) poplavljenim. Do toga je došlo dva veka nakon što je reka Ind pomerila svoj kurs na zapad nakon zemljotresa u Kačskom Ranu iz 1819. godine.

Induansko doba na početku geološkog perioda trijasa je imenovano po regionu Inda.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Swain, Ashok (2004). Managing Water Conflict: Asia, Africa and the Middle East. Routledge. str. 46. ISBN 978-1-135-76883-6. „1,800 miles long river after flowing out of Tibet through the Himalayas enters Jammu and Kashmir in India and then moves into Pakistan 
  2. ^ The Indus Basin of Pakistan: The Impacts of Climate Risks on Water and Agriculture. World Bank publications. str. 59. ISBN 9780821398753. 
  3. ^ „Geography: The rivers of Pakistan”. Dawn. 26. 9. 2009. Pristupljeno 15. 8. 2017. 
  4. ^ Witzel, Michael (1995), „Early Indian history: Linguistic and textual parameters”, Ur.: Erdosy, George, The Indo-Aryans of Ancient South Asia: Language, Material Culture and Ethnicity, Walter de Gruyter, str. 85—125, ISBN 978-3-11-014447-5 
  5. ^ Thieme, P. (1970), „Sanskrit sindu-/Sindhu- and Old Iranian hindu-/Hindu-”, Ur.: Boyce, Mary; Gershevitch, Ilya, W. B. Henning memorial volume, Lund Humphries, str. 450 : "As the great frontier river that represents the natural dividing line between India and Iran, the Indus could most easily and fittingly be called Sindhu- 'Frontier' by the Indians and Hindu- 'Frontier' by the Iranians."
  6. ^ Osada, Toshiki (2006), Indus Civilization: Text & Context, Manohar Publishers & Distributors, str. 100, ISBN 978-81-7304-682-7 : 'P. Theme (1991) understood the Indus as the "border river" dividing IA and Iran. tribes and has derived it from IE with an etymology from the root "si(n)dh" to divide."'
  7. ^ Boyce, Mary (1989), A History of Zoroastrianism: The Early Period, BRILL, str. 136—, ISBN 978-90-04-08847-4 : "The word hindu- (Skt. sindhu-), used thus to mean a river-frontier of the inhabited world, was also applied generally, it seems, to any big river which, like the Indus, formed a natural frontier between peoples or lands."
  8. ^ Bailey, H. W. (1975), „Indian Sindhu-, Iranian Hindu- (Notes and Communications)”, Bulletin of the School of Oriental and African Studies, 38 (3): 610—611, JSTOR 613711 : "The word sindhu- is used of a 'mass of water' (samudra-), not therefore primarily 'flowing' water. Hence the second derivation of 'enclosed banks' is clearly preferable."
  9. ^ Parpola 2015, Chapter 9.
  10. ^ Prasad, R.U.S. (25. 5. 2017), River and Goddess Worship in India: Changing Perceptions and Manifestations of Sarasvati, Taylor & Francis, str. 23, ISBN 978-1-351-80655-8 
  11. ^ Mukherjee, Bratindra Nath (2001), Nationhood and Statehood in India: A historical survey, Regency Publications, str. 3, ISBN 978-81-87498-26-1 : "Apparently the same territory was referred to as Hi(n)du(sh) in the Naqsh‐i‐Rustam inscription of Darius I as one of the countries in his empire.[10] The terms Hindu and India ('Indoi) indicate an original indigenous expression like Sindhu. The name Sindhu could have been pronounced by the Persians as Hindu (replacing s by h and dh by d) and the Greeks would have transformed the latter as Indo‐ (Indoi, Latin Indica, India) with h dropped..."
  12. ^ Mountjoy, Shane (2004), The Indus River, Infobase Publishing, str. 8, ISBN 978-1-4381-2003-4 
  13. ^ Possehl, Gregory L. (1999), Indus age: the beginnings, University of Pennsylvania Press 
  14. ^ „An A-Z of country name origins | OxfordWords blog”. OxfordWords blog (na jeziku: engleski). 17. 5. 2016. Arhivirano iz originala 09. 07. 2017. g. Pristupljeno 23. 6. 2017. 
  15. ^ Kuiper 2010, str. 86.
  16. ^ 70% of cattle-breeders desert Banni; by Narandas Thacker, TNN, 14 February 2002; The Times of India
  17. ^ „564 Charul Bharwada & Vinay Mahajan, Lost and forgotten: grasslands and pastoralists of Gujarat”. 
  18. ^ a b „Indus re-enters India after two centuries, feeds Little Rann, Nal Sarovar”. Pristupljeno 22. 12. 2017. 
  19. ^ Albinia 2008, str. 307
  20. ^ Williams 2016, str. 6
  21. ^ Henry Yule: India, Indies Arhivirano 2012-06-28 na sajtu Archive.today. In Hobson-Jobson: A glossary of colloquial Anglo-Indian words and phrases, and of kindred terms, etymological, historical, geographical and discursive. New ed. edited by William Crooke, B.A. London: J. Murray, 1903
  22. ^ „Was the Ramayana actually set in and around today's Afghanistan?”. 
  23. ^ Gaedicke, Clift; et al. (2002). „The stratigraphic evolution of the Indus Fan and the history of sedimentation in the Arabian Sea”. Marine Geophysical Researches. 23 (3): 223—245. 
  24. ^ Clift, Peter D.; Blusztajn, Jerzy (15. 12. 2005). „Reorganization of the western Himalayan river system after five million years ago”. Nature. 438 (7070): 1001—1003. PMID 16355221. doi:10.1038/nature04379. 
  25. ^ Clift, Peter D.; Shimizu, N.; Layne, G. D.; Blusztajn, J. S.; Gaedicke, C.; Schlüter, H.-U.; Clark, M. K.; Amjad, S. (avgust 2001). „Development of the Indus Fan and its significance for the erosional history of the Western Himalaya and Karakoram”. GSA Bulletin. 113 (8): 1039—1051. doi:10.1130/0016-7606(2001)113<1039:DOTIFA>2.0.CO;2. 
  26. ^ Zeitler, Peter K.; Koons, Peter O.; Bishop, Michael P.; Chamberlain, C. Page; Craw, David; Edwards, Michael A.; Hamidullah, Syed; Jam, Qasim M.; Kahn, M. Asif; Khattak, M. Umar Khan; Kidd, William S. F.; Mackie, Randall L.; Meltzer, Anne S.; Park, Stephen K.; Pecher, Arnaud; Poage, Michael A.; Sarker, Golam; Schneider, David A.; Seeber, Leonardo; Shroder, John F. (oktobar 2001). „Crustal reworking at Nanga Parbat, Pakistan: Metamorphic consequences of thermal-mechanical coupling facilitated by erosion”. Tectonics. 20 (5): 712—728. doi:10.1029/2000TC001243. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi