Interleukini su grupa citokina (izlučenih proteina/signalnih molekula). Interleukin koje oslobađaju bela krvna zrnca (leukociti) su prvo otkriveni. Termin interleukin je izveden iz (inter-) „kao u sredstva za komunikaciju“, i (-leukin) „usled da leukociti proizvode mnoge od ovih proteina i da ono deluju na leukocite ". Ovo ime je vrsta relikvije, pošto njih proizvode mnoge vrste ćelija u telu. Funkcija imunskog sistema je u znatnoj meri zavisna od interleukina. Većinu interleukina sintetišu pomoćni CD4+ T limfociti, a u značajnoj meri i monociti, makrofage, i endotelijalne ćelije. One promovišu razvoj i diferencijaciju T, B, i hematopoetskih ćelija.[1][2]

Vrste interleukina uredi

Ime Izvor[3] Target receptors[3][4] Ciljne ćelije[3] Funkcija[3]
IL-1 makrofage, B ćelije, monociti [5], dendritske ćelije[5] CD121a/IL1R1, CD121b/IL1R2 T pomoćne ćelije ko-stimulacija [5]
B ćelije maturacija & proliferacija [5]
NK ćelije aktivacija[5]
makrofage, endotelijum, druge inflamacija[5], male količine indukuje reakciju akutne faze, velike količine uzrokuje groznicu
IL-2 Th1-ćelije CD25/IL2RA, CD122/IL2RB, CD132/IL2RG aktivirane[5] T ćelije i B ćelije, NK ćelije, makrofage, oligodendrociti stimulišu rast i diferencijaciju T ćelijskog odgovora. Može biti korišćeno u imunoterapiji u tretmanu karcinoma ili za supresiju kod transplant pacijenata.
IL-3 aktivirane T pomoćne ćelije[5], mast ćelije, NK ćelije, endotel, eosinofili CD123/IL3RA, CD131/IL3RB hematopoetske stem ćelije diferencijacija i proliferacija mijeloidnih progenitor ćelija[5] u npr. eritrocite, granulocite
mast ćelije rast i oslobađanje histamina[5]
IL-4 Th2-ćelije, aktivirane naivne CD4+ ћелије, меморијске CD4+ ćelije, mast ćelije, makrofage CD124/IL4R, CD132/IL2RG aktivirane B ćelije proliferacija i diferencijacija, IgG1 i IgE sinteza[5]. Važna uloga u alergijskom odzivu (IgE)
T ćelije proliferacija[5]
Endotel
IL-5 Th2-ćelije, mast ćelije, eosinofili CD125/IL5RA, CD131/IL3RB eosinofili proizvodnja
B ћелије diferencijacija, IgA proizvodnja
IL-6 makrofage, Th2 ћелије, B ћелије, astrociti, endotelijalne ćelije CD126/IL6RA, CD130/IR6RB aktivirane B ћелије diferencijacija u ćelije plazme
ćelije plazme sekrecija antitela
hematopoetske stem ćelije diferencijacija
T ćelije, druge indukuje reakciju akutne faze, hematopoezu, diferencijaciju, inflamaciju
IL-7 ćelije strome koštane srži i ćelije strome timusa CD127/IL7RA, CD132/IL2RG pre/про-B ћелије, pre/pro-T ćelije, NK ćelije diferencijacija i proliferacija limfocitnih progenitor ćelija, ima udela u opstanku, razvoju i homeostazi B, T, i NK ćelija, ↑proinflamatorni citokin
IL-8 makrofage, limfociti, epitelske ćelije, endotelne ćelije CXCR1/IL8RA, CXCR2/IL8RB/CD128 neutrofili, bazofili, limfociti hemotaksa neutrofila
IL-9 Th2 ћелије, specifično CD4+ pomoćne ćelije CD129/IL9R T ćelije, B ћелије Potencira IgM, IgG, IgE, stimuliše mast ćelije
IL-10 моноцити, Th-ćelije, CD8+ T ћелије, mast ćelije, makrofage, B ћелије subset CD210/IL10RA, CDW210B/IL10RB makrofage produkcija citokina[5]
B ćelije aktivacija[5]
mast ćelije
Th1-ћелије инхибира производњу Th1 citokina (IFN-γ, TNF-β, IL-2)
Th2-ćelije Stimulacija
IL-11 stroma koštane srži IL11RA stroma koštane srži proizvodnja proteina akutne faze, osteoklast formacija
IL-12 dendritske ćelije, B ћелије, T ćelije, makrofage CD212/IL12RB1, IR12RB2 aktivirane[5] T ćelije, diferencijacija u citotoksične T ćelije sa IL-2[5], ↑ IFN-γ, TNF-α, ↓ IL-10
NK ćelije IFN-γ, TNF-α
IL-13 активиране Th2-ćelije, mast ćelije, NK ćelije IL13R Th2-ćelije, B ćelije, makrofage Stimuliše rast i diferencijaciju B ћелија (IgE), инхибира Th1-ćelije i proizvodnju inflamatornih citokina makrofaga (npr. IL-1, IL-6), ↓ IL-8, IL-10, IL-12
IL-14 T ćelije i pojedine maligne B ćelije aktivirane B ćelije kontroliše rast i proliferaciju B ćelija, inhibira Ig sekreciju
IL-15 mononuklearni fagociti (i nekih drugih ćelija), posebno makrofage nakon infekcije sa virusima IL15RA T ćelije, aktivirane B ćelije Indukuje proizvodnju Prirodni ubica ćelije
IL-16 limfociti, epitelijalne ćelije, eosinofili, CD8+ T ćelije CD4 CD4+ T ћелије (Th1-ćelije) CD4+ hemoatraktant
IL-17 Th17-ćelije (Th17) CDw217/IL17RA, IL17RB epitelijum, endotelijum, druga osteoklastogeneza, angiogeneza, ↑ inflamatorni citokini
IL-18 makrofage CDw218a/IL18R1 Th1-ćelije, NK ćelije Indukuje IFNγ proizvodnju, ↑ aktivnost NK ćelija
IL-19 - IL20R -
IL-20 - IL20R reguliše proliferaciju i diferencijaciju keratinocita
IL-21 aktivirane T pomoćne ćelije, NK ćelije IL21R Svi limfociti, dendritske ćelije ko-stimuliše aktivaciju i proliferaciju CD8+ T ćelija, povećava NK citotoksičnost, povećava CD40-rukovođenu proliferaciju B ćelija, diferencijaciju i promenu izotipa, promoviše diferencijaciju Th17 ćelija
IL-22 - IL22R Aktivira STAT1 i STAT3 i povećava proizvodnju proteina akutne faze kao što su serum amiloid A, Alfa 1-antihimotripsin i haptoglobin u hepatoma ćelijskim linijama
IL-23 - IL23R Povećava angiogenezu ali umanjuje CD8 T-ćelijsku infiltraciju
IL-24 - IL20R Igra važne uloge u supresiji tumora, zalečivanju rana i psorijazi putem uticaja na ćelijski opstanak.
IL-25 - LY6E Indukuje proizvodnju IL-4, IL-5 i IL-13, što stimuliše ekspanziju eosinofila
IL-26 - IL20R1 Povećava sekreciju IL-10 i IL-8 i CD54 izražavanje na površini epitelijalnih ćelija
IL-27 - IL27RA Reguliše aktivnost B limfocita i T limfocita
IL-28 - IL28R Igra ulogu u imunoj odbrani protiv virusa
IL-29 - Igra ulogu u odbrani protiv mikroba
IL-30 - Formira jedan od IL-27 lanaca
IL-31 - IL31RA Možda učestvuje u inflamaciji kože
IL-32 - Indukuje sekreciju monocita i makrofaga TNF-α, IL-8 i CXCL2
IL-33 - Индукује Th1-ćelije da proizvode tip 2 citokine
IL-34 - stimulišući faktor kolonija 1 receptora monociti Povećava rast ili opstanak imunih ćelija, monocita.
IL-35 regulatorne T ćelije Supresija aktivacije T pomoćnih ćelija

Pogledati uredi

Reference uredi

  1. ^ Thomas J. Kindt; Richard A. Goldsby; Barbara Anne Osborne; Janis Kuby (2006). Kuby Immunology (6 izd.). New York: W H Freeman and company. ISBN 1429202114. 
  2. ^ Mire-Sluis, Anthony R.; Thorpe, Robin, ur. (1998). Cytokines (Handbook of Immunopharmacology). Boston: Academic Press. ISBN 0-12-498340-5. 
  3. ^ a b v g Unless else specified in boxes, then ref is: Lippincott's Illustrated Reviews: Immunology. Paperback: 384 pages. . Lippincott, Williams & Wilkins. 2007. pp. 68. ISBN 978-0-7817-9543-2. 
  4. ^ Noosheen Alaverdi & David Sehy (1. 5. 2007). „Cytokines - Master Regulators of the Immune System” (PDF). eBioscience. Arhivirano iz originala (PDF) 15. 3. 2006. g. Pristupljeno 28. 2. 2008. 
  5. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n Cytokine tutorial, The University of Arizona Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. februar 2008), Pristupljeno 8. 4. 2013.

Spoljašnje veze uredi