Iranski kalendar (pers. سالنمای هجری خورشیدی), poznat i kao Persijski ili Džalalov kalendar, solarni kalendar je koji se danas koristi u Iranu i Avganistanu. Počinje svake godine na proljećnu ravnodnevicu precizno određenu astronomskim osmatranjima iz Teherana (oko 52,5° IGD, po kojem je određeno i Iransko standardno vrijeme) i Kabula, što ga čini preciznijim od gregorijanskog kalendara, ali je i teže odrediti kada će biti neki određeni datum.

Kalendar je uveo seldžučki sultan Džalal el Din Malik šah I 15. marta 1079, na osnovu preporuka komiteta astronoma, među kojima je bio i Omar Hajam, pri carskoj opservatoriji u prijestonici Isfahan.[1] Kalendar je posedovao najpreciznije izračunatu solarnu godinu tog doba, a proračuni mjeseca su počivali na prolasku Sunca kroz zodijak, čime su integrisane ideje iz Surije sidhanta (Indija 4. vijek n. e.). Od 1258. su uključene neke ideje iz Kinesko-ujgurskog kalendara. Kalendar je bio u upotrebi osam vijekova u nepromjenjenom stanju, dok nije revidiran 1925. poveljom iranskog Medžlisa kako bi imao pravilnije dužine mjeseci.

Reference uredi

  1. ^ „Omar Khayyam”. The MacTutor History of Mathematics archive. Arhivirano iz originala 01. 03. 2012. g. Pristupljeno 30. 12. 2015.