Južni Kurdistan
Južni Kurdistan (poznat i kao Irački Kurdistan i Region Kurdistan) je federalna jedinica u sastavu Iraka, locirana na severu zemlje i priznata od strane iračke federalne vlade. Glavni grad regiona je Erbil.
Region Kurdistan ھەرێمی کوردستان Herêmî Kurdistan | |
---|---|
Država | Irak |
Glavni grad | Erbil |
Površina | 40.643 km2 |
Stanovništvo | 2015. |
— broj st. | 6,241245 |
— gustina st. | 153,56 st./km2 |
Zvanični veb-sajt |
Istorija
urediU prošlosti su na području današnjeg Južnog Kurdistana postojale kurdske kneževine Baban, Badihan i Soran. U 19. veku, stanovnicima ovog regiona nametnuta je direktna turska vlast, koja je trajala sve do Prvog svetskog rata, kada upravu nad područjem Iraka preuzimaju Britanci. U međuratnom periodu, Kurdi su podigli tri pobune protiv Britanaca. Između 1922. i 1924. na ovom području je formirana kratkotrajna Kraljevina Kurdistan.
-
Nezavisne kurdske kraljevine i autonomne kneževine oko 1835. godine
-
Kraljevina Kurdistan 1923. godine
Autonomni kurdski region na severu Iraka formiran je 1970. godine, sporazumom kurdske opozicije i iračke vlade. Posle ustanka Kurda protiv režima Sadama Huseina i prvog zalivskog rata 1991. godine, Kurdistan postaje faktički nezavisan od Iraka i takvo stanje ostaje do savezničke invazije na Irak 2003. godine, posle čega se Kurdistan integriše u politički sistem Iraka. Novim iračkim ustavom iz 2005. godine, Kurdistan je priznat kao federalni entitet u okviru Iraka. Na referendumu 25. septembra 2017. stanovnici Kurdistana glasali su za nezavisnost(92.73% je glasalo za otcepljenje, dok je 7,27% bilo protiv).
Kurdi su se na referendumu o nezavisnosti 25. septembra 2017 izjasnili za sa 93%. Iračka federalna vlada je odgovorila zatvaranjem vazdušnog prostora iznad Kurdistana, a zajedno sa Turskom i Iranom je uputila pretnje. Sredinom oktobra Iračke trupe su zauzele Kirkuk i još brojne gradove koje su Kurdi prethodno oslobodili.[1] Ove teritorije su zauzete skoro bez ispaljenog metka jer su Kurdske Pešmerge dobile naređenje da se povlače i ne ulaze u sukob sa federalnim snagama. Ovim je počeo Treći iračko-kurdski rat.[1][2]
-
Autonomni Kurdistan 1975. godine
-
Kurdska federacija 1998. godine
Položaj i granice
urediJužni Kurdistan se na istoku graniči sa Iranom, na severu sa Turskom, na zapadu sa Sirijom (Sirijskim Kurdistanom) i na jugu sa arapskim delom Iraka.
Iračka vlada je priznala Kurdistan u granicama koje su kontrolisali Kurdi između 1991. i 2003. godine, ali su Kurdi tokom savezničke invazije na Irak 2003. godine, proširili teritoriju koju drže pod kontrolom, tako da su umesto priznatih 10% teritorije Iraka, kontrolisali još dodatnih 7%, zbog čega je vlada Kurdistana vodila spor sa federalnom iračkom vladom.
Nakon stvaranja Islamske Države u Iraku i Siriji 2014. godine, izbili su ratni sukobi između Iračkog Kurdistana i Islamske Države. Kurdi su uspeli da odbrane svoj region od napada islamskih terorista, a proširili su i područje pod svojom kontrolom na teritorije sa kojih se pred islamskim teroristima povukla iračka vojska. Ove teritorije uključuju gradove Kirkuk, Hanakin i Sindžar, nastanjene kurdskim stanovništvom. Vlada Iračkog Kurdistana izrazila je nameru da anektira ove teritorije nakon sprovedenih referenduma.
-
Mapa Južnog Kurdistana koja prikazuje granice Kurdistana iz 1970. godine, priznate granice Kurdistana iz 2005. godine i teritorije pod faktičkom kontrolom Kurda 2005.
-
Moderni Kurdistan 2009. godine
-
Južni Kurdistan 2014.
Pokrajine
urediPodručje Južnog Kurdistana sastoji se iz četiri pokrajine:
Gradovi
urediGlavni i najveći grad Kurdistana je Erbil (1.400.000 stanovnika), a ostali veći gradovi su:
- Sulejmanija (725.000)
- Dahuk (350.000)
- Ranija (200.000)
- Zahu (190.000)
- Šaklava (124.000)
- Halabdža (120.000)
- Ravanduz (102.000)
- Čamčamal (100.000)
- Koj Sandžak (100.000)
Demografija
urediU Kurdistanu živi oko 7.500.000 stanovnika. 95% stanovništva čine Kurdi, a ostalo su etničke manjine.
Jezik
urediKurdski jezik je službeni i dominantan jezik u Kurdistanu i koristi se u školama, institucijama kurdistanske vlade i na televizijskim kanalima. U opštinama gde manjine čine većinsko stanovništvo, manjinski jezici su takođe u službenoj upotrebi.
Religija
urediPolitika
urediJužni Kurdistan ima sopstvenu vladu, parlament, predsednika, premijera, vojne snage, itd. Iračkim ustavom je predviđena potpuna federalizacija države, posle koje bi federalni regioni upravljali sopstvenim unutrašnjim poslovima, dok bi vlada u Bagdadu bila nadležna za spoljne poslove. Južni Kurdistan predstavlja prvi od ovih regiona koji je formiran, a dozvoljeno mu je i da održava međunarodne odnose sa drugim državama bez uplitanja Bagdada. Odnosi sa susednim državama, Turskom, Sirijom i Iranom su uvek bili napeti zbog činjenice da u ovim državama živi brojno kurdsko stanovništvo, koje je u velikoj meri obespravljeno (posebno na području Turske). Nerešeno je i pitanje definitivnih granica Južnog Kurdistana, jer pored teritorije koja je zvanično priznata kao deo regiona, Kurdi traže da u sastavu regiona budu i susedne teritorije Iraka koje su u značajnoj meri nastanjene kurdskim stanovništvom. Ove teritorije uključuju gradove Kirkuk, Hanakin i Sindžar, kao i deo Mosula.
Dana 25. septembra 2017. godine u Iračkom Kurdistanu sproveden je referendum o nezavisnosti, na kojem je 92% stanovništva reklo da želi da Kurdistan nastavi postojanje kao nezavisna država, a čemu se službeni Bagdad protivi.[3] Izlaznost na referendumu bila je 78%.[4] Premijer Iraka — Hajder al-Abadi ranije je odbacio mogućnost razgovora o referendumu, nazivajući ga neustavnim.[4]
Vojne snage
urediPrema iračkom ustavu, Južnom Kurdistanu je dozvoljeno da ima sopstvene vojne snage, dok zakon iračkoj armiji zabranjuje ulazak na teritoriju Južnog Kurdistana. Vojnici Južnog Kurdistana nazivaju se imenom „pešmerga“, što u prevodu znači „oni koji se suočavaju sa smrću“. „Pešmerga“ borci su u prošlosti bili borci za slobodu i delovali su na ovom području još od 1920-ih godina, a borili su se zajedno sa američkim trupama protiv režima Sadama Huseina. Posle pada Sadamovog režima, pešmerge su igrale značajnu ulogu u održavanju bezbednosti u Južnom Kurdistanu i drugim delovima Iraka, u koje su bili poslati zbog antiterorističkih operacija.
Privreda
urediPrivreda Južnog Kurdistana je razvijenija u odnosu na ostatak Iraka, a glavne privredne grane u regionu su naftna industrija, poljoprivreda i turizam. Rat sa Islamskom Državom negativno se odrazio na kurdistansku privredu.
Obrazovanje
urediZa vreme prethodnih iračkih režima na prostoru Južnog Kurdistana je postojao mali broj osnovnih i srednjih škola u kojima se nastava obavljala na arapskom. Posle uspostave autonomnog Južnog Kurdistana, ovakvo stanje se promenilo, tako da danas, pored činjenice da se nastava u regionu obavlja na kurdskom jeziku, stanovnici Južnog Kurdistana imaju i mogućnost da steknu visoko obrazovanje na osam univerziteta koji postoje u regionu.
Reference
uredi- ^ a b „Iraqi forces launch 'major' Kirkuk operation”. www.aljazeera.com. Pristupljeno 16. 10. 2017.
- ^ „Baghdad: Iraqi forces in full control of Kirkuk”. www.aljazeera.com. 16. 10. 2017. Pristupljeno 17. 10. 2017.
- ^ „Kurdi izglasali NEZAVISNOST: Objavljeni rezultati referenduma, 92 odsto zaokružilo "da"”. Telegraf.rs. 27. 9. 2017. Pristupljeno 29. 9. 2017.
- ^ a b „Ko su Kurdi, šta žele i zašto im velike sile to ne daju? Preživeli su Huseinov krvavi petak, a sad su "oni koji se suočavaju sa smrću" (VIDEO)”. Telegraf.rs. 27. 9. 2017. Pristupljeno 29. 9. 2017.
Spoljašnje veze
uredi- Sajt vlade Južnog Kurdistana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. maj 2016)