Irina Komnina Laskarina Branaina

Irina Komnina Vranina Paleologina Laskarina Kantakuzina (Grčki: Ειρήνη Κομνηνή Βράναινα Παλαιολογίνα Λασκαρίνα Καντακουζηνή) je bila vizantijska plemkinja iz XIII veka - sevastokratorisa, snaja cara Mihaila VIII Paleologa.

Iluminirani ktitorski portret sevastokratora Konstantina Paleologa i njegove supruge Irene, iz Tipika manastira Bogorodice Sigurne Nade („Linkolnov tipik“).

Bila je ćerka stratega Vrane, kao unuka vojskovođe Teodora Vrane i nekadašnje vizantijske carice Ane Kapet.[1] Oko 1259/60. godine udala se za Konstantina Paleologa, cezara i kasnije sevastokratora, koji je bio mlađi brat cara Mihailo VIII Paleolog.[2] Rodila je dva sina i tri ćerke:

Pošto se njen muž zamonašio, ona je sledila njegov primer i takođe primila monaštvo pod imenom Marta.[3] Njena ćerka Teodora se takođe zamonašila i osnovala manastir „Presveta Bogorodica sigurne nade“, u čijem tipiku je sačuvana minijatura sa likom Irine i njenog muža, a u obrazloženju Irina se zove Komnina Vranina Paleologina, ali u tekst tipika njena ćerka je nazvana Vranina Komnina Laskarina Kantakuzina Paleologina[4], ne navodeći u kakvom je srodstvu Irina bila sa porodicom Kantakuzin.[5] Teodora Sinadina takođe izveštava da su njeni roditelji umrli dok je još bila veoma mlada, pa ju je morao odgajati stric car Mihailo VIII.[6] Tipik ih obeležava svake godine 25. oktobra, predviđajući održavanje posebnih parastosa u tu svrhu sa posebnim osvetljenjem i ukrašavanjem crkve, kao i podelu dodataka za monahinje i hranu za siromašne na vratima hrama. manastira.[7]

Literatura

uredi
  • Thomas, J.; Hero, A.C. (eds) (2000). Typikon of Theodora Synadene for the Convent of the Mother of God Bebaia Elpis in Constantinople (trans. Alice-Mary Talbot). Byzantine Monastic Foundation Documents: A Complete Translation of the Surviving Founder's Typika and Testaments. Washington D.C.: Dumbarton Oaks Research Library and Collection, arhiv na originala ot 6 яnuari 2014
  • ((en)) Nicol, Donald M. (1968). The Byzantine Family of Kantakouzenos (Cantacuzenus), ca. 1100 – 1460: A Genealogical and Prosopographical Study, Dumbarton Oaks studies 11. Washington, DC: Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies, OCLC 390843
  • Saint-Guillain, Guillaume (2016). Identities and Allegiances in the Eastern Mediterranean after 1204. Routledge, ISBN 1317119134, ISBN 978-1-317-11913-5.

Reference

uredi
  1. ^ Nicol 1968, pp. 10; Saint-Guillain 2016.
  2. ^ Nicol 1968, str. 10
  3. ^ Nicol 1968, str. 10
  4. ^ Thomas & Hero 2016, str. 1556 Typikon of Theodora Synadene, XXII, 1116; Nicol 1968, pp. 10.
  5. ^ Nicol 1968, str. 10
  6. ^ Nicol 1968, str. 10
  7. ^ Thomas & Hero 2016, str. 1555–1556 Typikon of Theodora Synadene, XXII 113 - 1116.