Ismailizam

грана шиитског ислама

Ismailizam je islamska denominacija koja pripada šiitskoj grani islama. Ova klasifikacija, međutim, može biti netačna. Šiitske karakteristike ismailita ne čine njihov suštinski element. Njihova suštinska karakteristika je pre metafizika ismailizma. Sekta je neka vrsta manifestacije unutar islama iranskog verskog sistema. Islam im daje oblik i rečnik, ali centralna ideja ismailizma je mnogo starija. Ismailizam je islamska paralela gnosticizmu (alternativni dualistički oblik hrišćanstva) i povezan je sa helenističkim paganskim gnosticizmom i manihejstvom.

Istorijski razvoj uredi

Istorijski gledano, ismailizam je počeo kao grana onoga što će se kasnije iskristalisati kao duodecimalni šiizam. Međutim, duodecimalni šiizam je moguće posmatrati i kao neku vrstu ismailizma, odnosno kao rezultat spajanja političkog šiizma, koji je tražio nekoga ko će se zalagati za političku pravdu dok je još bio iz loze potomaka Alije. Postoji značajna razlika između duodecimalne šiitske i ismailitske ideje imama, što odražava njihove različite teološke stavove, dok je suniti, naravno, uopšte ne prihvataju. Za njih se ta reč odnosi samo na vođu u molitvi.

Prva dinastija u islamu, Omejadi, naišla je na politički otpor onih kojima je omejadska politika arapske prevlasti bila nepodnošljiva. Snage otpora često su svoje vođstvo tražile u potomcima Alije i Fatime. Zbog toga je Džafar as-Sadik otvoreno viđen kao najpogodniji vođa otpora, kako zbog svoje političke tako i zbog verske prirode. Za šiite je Džafer bio šesti imam, a šesti nosilac duhovne i verske vlasti koju je nasledio od Alije. Međutim, Džafer je bio naučnik koji nije pokazivao ličnu sklonost da predvodi pokret. Njegov najstariji sin Ismail trebalo je da nasledi Džaferov autoritet da nije umro pre svog oca. U ovom trenutku, većina šiita je prvo pogledala Abdulaha, Džafarovog drugog sina, a kada je i on umro, skrenuli su pogled na svog trećeg sina, Musu al-Kazima, kao legitimnog naslednika. Ismailovi sljedbenici zastupali su mišljenje da bi sledeći imam trebao da bude Ismailov sin.

Ovi Ismailovi sledbenici su nazvani sebijama (sedmi šiitski imam) jer su objavili da je Ismail sedmi imam i da je sa brojem sedam ciklus sada završen, najavljujući tako novi početak i svežiju doktrinu.

Današnji Ismailiti se uglavnom nalaze u Indiji i Pakistanu sa manjim grupama u Jemenu, Siriji, centralnoj Aziji i Iranu [1].

Izvori uredi

  1. ^ „Ismailiti”. natuknica.hr. 5. 8. 2017. Pristupljeno 2016-05-07.