Iso Lero (Beograd, 10. jun 1953Beograd, 23. septembar 1992), poznatiji pod nadimkom Džamba, bio je srpski kriminalac. Zvali su ga „kralj Dorćola”.[1]

Iso Lero
Datum rođenja(1953-06-10)10. jun 1953.
Mesto rođenjaBeogradFNRJ
Nestanak23. septembar 1992.(1992-09-23) (39 god.)
kod zgrade Beograđanke, opština Vračar
Zanimanjekriminalac
SupružnikSnežana Lero
RođaciDžej Ramadanovski (brat od tetke)

Nestao je 23. septembra 1992. godine, nakon što je pretukao nekoliko pripadnika paravojne formacije Arkanovi tigrovi, u blizini zgrade Beograđanke na Vračaru.[1][2][3]

Bio je brat od tetke muzičara Džeja Ramadanovskog.[4]

Biografija uredi

Džamba je rođen 10. juna 1953. godine u etničkoj romskoj porodici. Odrastao je u Dobračinoj ulici u beogradskom naselju Dorćol, gde je njegova porodica delila dvorište sa Džambinim rođakom po majci, pevačem Džejom Ramadanovskim.[1]

Od rane mladosti bavio se kriminalom, a 1976. godine zatvoren je u Centralni zatvor u Beogradu zbog otimanja tašni i tuče na Beogradskoj autobuskoj stanici. Dok je bio u zatvoru, Džamba je naučio Krivični zakonik i pružao pravne savete drugim zatvorenicima.[1] U zatvoru je dobijao batine od čuvara zbog svoje buntovne prirode, a često je bio nasilan prema silovateljima i homoseksualcima.[5]

Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, Džamba je kao i većina kriminalaca sa prostora Jugoslavije činio prestupništva u Italiji, Nemačkoj i Francuskoj, ali ne i u SFRJ. Bio je u sukobu sa Đorđem Božovićem Giškom, ali su se sprijateljili dok su obojica bili u zatvoru u Italiji.[6] Džamba je takođe bio blizak prijatelj Aleksandra Kneževića Kneleta, člana Voždovačkog klana.[7] Bio je vlasnik detektivske agencije „Karmen”, a takođe je radio na razbijanju štrajkova u nekoliko firmi.[3]

Nestao je 23. septembra 1992. godine, nakon što ga je pretuklo obezbeđenje kazina na čelu sa Vukašinom Vuletom Gojakom, pripadnikom paravojne formacije „Arkanovi tigrovi”. Gojak je čuvao kazino na 6. spratu zgrade Beograđanke. Prema Gojakovim rečima, Džamba je pokušao da uđe u kazino pijan i bez karte, a jednom od čuvara pretio je vatrenim oružjem kada mu je zabranjen pristup. Gojak tvrdi da je sa obezbeđenjem izbacio Džambu na ulicu i da ne zna šta se sa njim posle desilo.[1][3]

Prema iskazu Džambine supruge Snežane Lero, grupa Arkanovih tigrova i navijača Delija pretukla je Džambu i odvela ga u Erdut, te su ga tamo i sahranili. Tokom kampanje povodom izbora za savezne poslanike u Veće građana Savezne skupštine SRJ decembra 1992. godine, Vojislav Šešelj je tvrdio da je Željko Ražnatović Arkan planirao ubistvo Džambe.[2] Navodi se da su Arkan i Džamba imali nesuglasice, kada je Džamba navodno pucao u Arkanovu fotografiju u restoranu „Zona Zamfirova” u Beogradu.[3] Prema Informativnoj službi emitovanja, Džamba je pripadao nizu pobijenih kriminalaca u Srbiji koji su imali nedostatak podrške u policiji.[8] Vukašin Gojak koji je optužen za ubistvo Džambe ubijen je iz snajperske puške 1997. godine.

U intervjuu za dnevni list Politika, pevač Džej Ramadanovski izjavio je da je Džamba napisao tekstove dve pesme koje je on kasnije snimio i objavio. Radi se o pesmama Teško je živeti sa Džejovog albuma Zar ja da ti brišem suze i Žuta ruža / To je žena mojih snova, koja se našla na albumu pod nazivom 1,2.[9]

Zastupljen je u filmu Nedelja, koji prati život popularnog pevača Džeja Ramadanovskog.

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Vestinet 2017.
  2. ^ a b Espreso 2017.
  3. ^ a b v g Ekspres 2018.
  4. ^ „DŽEJEV BRAT JE UZIDAN U TEMELJE BENZINSKE PUMPE! Bio je DON DORĆOLA i napisao najlepšu SRPSKU BALADU!”. espreso.co.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 1. 4. 2022. 
  5. ^ Antonić 2004.
  6. ^ nadlanu 2015.
  7. ^ Telegraf 2017.
  8. ^ Daily Report: East Europe. The Service. 11. 3. 1993. str. 57. 
  9. ^ Ramadanovski, Džej (9. 5. 2015). „Vetrovi me lome, ja teram po svome”. Politika. Belgrade. Pristupljeno 9. 12. 2017. 

Spoljašnje veze uredi