Istorija matematike

Područje studija poznato kao istorija matematike prvenstveno je istraživanje porekla otkrića u matematici i, u manjoj meri, istraživanje matematičkih metoda i notacija prošlosti. Pre modernog doba i širenja znanja širom sveta, pisani primeri novih matematičkih dostignuća izašli su na videlo samo na nekoliko lokacija. Od 3000. godine p. n. e, mesopotamijske države Sumer, Akad i Asirija, praćene drevnim Egiptom i levantinskom državom Ebla, počele su da koriste aritmetiku, algebru i geometriju u svrhe oporezivanja, privrede, trgovine, kao i u pronicanju paterna u prirodi, na području astronomije i da beleže vreme i formulišu kalendare.

Dokaz iz |Euklidovih elemenata (oko 300. p. n. e.), koji se naširoko smatra najuticajnijim udžbenikom svih vremena.[1]
Tabela brojeva

Teško je sa sigurnošću tvrditi kada je i šta je početak matematike. Najverovatnije je da je to brojanje. Ono što sa sigurnošću možemo tvrditi, na osnovu arheoloških iskopavanja, je da u Egiptu i Mesopotamiji imamo prve pisane podatke nečega što možemo podvesti pod matematičke spise. U Egiptu (vidi staroegipatska matematika) su to listovi papirusa (Rajndov papirus) a u Mesopotamiji glinene pločice.[2][3]

Egipćani i Stari Sumeri su matematiku razvijali za praktične potrebe, najviše za premeravanje zemlje posle izlivanja Nila, gradnju kanala, položaj zvezda, građevinarstvo, itd. Treba napomenuti da su Egipćani znali za Pitagorinu teoremu, ali ne u njenom obliku c² = a² + b² već kao određene jednakosti.[4] Primera radi ako su imali pravougli trougao sa katetama 3 i 4 znali su da je hipotenuza 5, ovaj trougao se i danas naziva egipatski trougao.

Potom razvoj matematike preuzimaju Stari Grci, koji matematici daju novu dimenziju odnosno počinje razvoj apstraktne matematike, tj. matematike koja nema direktnu praktičnu primenu.[5] Oni su prvi zasnovali aksiomatski pristup matematici. Grci se najviše bave geometrijom, ali i algebrom. Za Grke je matematika osnova svega, pa je tako na ulazu u Akademiju stajao natpis: „Neka ne ulazi onaj koji ne zna geometriju“. Euklidovi „Elementi“ je knjiga koja je predstavljala najbolji udžbenik iz oblasti geometrije sve do kraja 19. veka i Hilberta. Geometrija je posle Helenističkog perioda tavorila sve do Lobačevskog.

Isto tako postojala je matematika i u Kini[6][7] i Indiji.[8][9] Brojevi kojima danas pišemo su došli do Evrope iz Indije zahvaljujući Arapima.[10] U srednjem veku dolazi do prestanka bavljenja matematikom u hrišćanskom svetu, pa tako Justinijan I zabranjuje rad Akademiji. Istovremeno dolazi do procvata arapske matematike. Početkom renesanse i matematika oživljava u Evropi.

Reference uredi

  1. ^ Boyer 1991, "Euclid of Alexandria" p. 119
  2. ^ J. Friberg, "Methods and traditions of Babylonian mathematics. Plimpton 322, Pythagorean triples, and the Babylonian triangle parameter equations", Historia Mathematica, 8, 1981, pp. 277–318.
  3. ^ Neugebauer, Otto (1969) [1957]. The Exact Sciences in Antiquity. Acta Historica Scientiarum Naturalium et Medicinalium. 9 (2 izd.). Dover Publications. str. 1—191. ISBN 978-0-486-22332-2. PMID 14884919.  Chap. IV "Egyptian Mathematics and Astronomy", pp. 71–96.
  4. ^ Heath (1931). „A Manual of Greek Mathematics”. Nature. 128 (3235): 5. Bibcode:1931Natur.128..739T. S2CID 3994109. doi:10.1038/128739a0. 
  5. ^ Sir Thomas L. Heath, A Manual of Greek Mathematics, Dover, 1963, p. 1: "In the case of mathematics, it is the Greek contribution which it is most essential to know, for it was the Greeks who first made mathematics a science."
  6. ^ George Gheverghese Joseph, The Crest of the Peacock: Non-European Roots of Mathematics, Penguin Books, London, 1991, pp. 140–48
  7. ^ Georges Ifrah, Universalgeschichte der Zahlen, Campus, Frankfurt/New York, 1986, pp. 428–37
  8. ^ Robert Kaplan, "The Nothing That Is: A Natural History of Zero", Allen Lane/The Penguin Press, London, 1999
  9. ^ "The ingenious method of expressing every possible number using a set of ten symbols (each symbol having a place value and an absolute value) emerged in India. The idea seems so simple nowadays that its significance and profound importance is no longer appreciated. Its simplicity lies in the way it facilitated calculation and placed arithmetic foremost amongst useful inventions. the importance of this invention is more readily appreciated when one considers that it was beyond the two greatest men of Antiquity, Archimedes and Apollonius." – Pierre Simon Laplace http://www-history.mcs.st-and.ac.uk/HistTopics/Indian_numerals.html
  10. ^ A.P. Juschkewitsch, "Geschichte der Mathematik im Mittelalter", Teubner, Leipzig, 1964

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Obrazovni materijal uredi

Bibliografije uredi

Organizacije uredi

Časopisi uredi