Kadija ili kadijinica/kadinica[1] (arap. قاضى) jeste sudija u muslimanskom svetu, koji sudi prema šerijatu — islamskom verskom zakonu. S obzirom na to da islam ne pravi razliku između duhovnog života i materijalne stvarnosti, kadije (ali ne i kadinice) mogu se baviti svim pravnim problemima muslimana.

Istorija uredi

 
Abu Zajid pred kadijom maratskim, 1334. godina

Kadija se pojavljuje prvi put za vreme Omejada, kada je bio sekretar guvernera. Uloga kadije je bila vrlo bitna na početku islama i oblikovanja islamskog verskog prava — šerijata.

Na ostrvu Majoto, jednom od Komorskih ostrva, titulu kadije nosio je Umar koji je — nakon osvajanja ovog ostrva i pripajanja istog Sultanatu Komorskih ostrva — upravljao tim ostrvom od 19. novembra 1835. do 1836. godine.

Savremeno islamsko pravo uredi

U islamskim zemljama gde je stvorena konstituciona vlada, kao u slučaju Republike Turske gde šerijat nije osnov pravnog sistema zemlje, termin kadija se i dalje koristi za sudije ili magistrate. U zemljama u kojima je stvoren hibridni pravni sistem, kao na primer u Egiptu, kadije su glavne za rešavanje sporova oko zasebnog i kaznenog prava. U nekim islamskim zemljama, gde je položaj kadije bio sveden samo na odgovornost za saslušanje svedoka ili je čak bio ukinut u procesu približavanja zapadnjačkom modelu, ponovo se obnavlja položaj kadije (npr. u islamskoj pokrajini Nigerije).

Kada je reč o težim presudama, kadijine odluke mora odobriti muftija, naročito u slučajevima gde je doneta presuda o najvišoj kazni, da bi se bilo sigurno da je presuda u skladu sa islamskim zakonom.

U Turskoj, kadije postavlja veliju emir (tur. veliyu l-emr). Kao posledica delovanja reformističkih pokreta, državni sudovi su zamenili kadije koje su nekad imale široke odgovornosti.

Žene kao kadije uredi

Kadinice su istoriji veoma redak slučaj. Iako je uloga kadije tradicionalno ograničena na muški pol, neke žene su ipak bile imenovane na položaj kadinice poslednjih godina. Dve žene su 2009. godine postale kadinice; imenovala ih je Palestinska Samouprava u Zapadnoj obali.[2] U Maleziji su 2010. godine dve žene postale kadinice, takođe. Međutim, odlučeno je da kao osobe ženskog pola one mogu da sude samo u slučajevima pritvora, alimentacija i pitanja zajedničke imovine, ne u slučajevima kriminala ili razvoda koji zapravo i čine većinu posla kadije.[3] Indonezija broji čak oko 100 žena kadija.[3]

U svetu islamskih učenjaka postoje neslaganja oko toga da li su žene kvalifikovane da deluju kao kadinice ili ne,[2] što je besmisleno i zaostalo razmišljanje jer ljudska prava žena, muškaraca, transseksualaca, homoseksualaca i drugih polova u svetu na odabir profesije moraju da budu jednaka bez obzira na niže nivoe prava ljudi kao što su ona koje određuje pojedina religija ili konfesija.

Uticaj uredi

Alkaldi (šp. alcalde), španski izraz za gradonačelnika, potiče od arapskog termina El Qadi koji označava kadiju.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Jerković, Jovan; Pižurica, Mato; Pešikan, Mitar (2010). „REČNIK UZ PRAVOPIS”. Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. str. 339. ISBN 978-86-7946-079-0. COBISS.SR 256189191. „кадија, кадијин, кадијиница, кадиница, кадијински и кадијски (боље него кадински), т. 18 
  2. ^ а б Prusher, Ilene R. (13. 5. 2009). „New female judge transforms Islamic court”. The Christian Science Monitor. 
  3. ^ а б Taylor, Pamela (7. 8. 2010). „Malaysia appoints first female sharia judges”. Washington Post. Архивирано из оригинала 04. 11. 2013. г. Приступљено 29. 02. 2016. 

Извори uredi

  • Qureshi, Dr. Ishtiaq Husain (1942). The Administration of the Sultanate of Delhi. Pakistan Historical Society. str. 313. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi