Kanal Elba-Libek (takođe poznat kao kanal Elba-Trave) je vještački vodeni put u istočnom Šlezvig-Holštajnu, Njemačka. Ona povezuje rijeke Elbu i Trave, stvarajući unutrašnji vodni put preko odvoda od Sjevernog mora do Baltičkog mora. Kanal obuhvata sedam brana i dug je oko 64 km između gradova Libek na sjeveru i Lauenburg na jugu preko Meln jezera.[1] Moderni kanal izgrađen je 1890-ih godina kako bi zamijenio kanal Šteknic, srednjovjekovni vodotok koji povezuje iste dvije rijeke.[2]

Karta kanala

Prije kanala uredi

Stariji kanal Šteknic je prvo povezao Lauenburg i Libek na Starom putu soli povezujući male rijeke Šteknic (pritoka Trave) i Delvenau (pritoku Elbe). Izgrađen između 1391. i 1398. godine, kanal Šteknic bio je prvi evropski kanal i jedan od najranijih vještačkih vodenih puteva u Evropi.[3]

Istorija uredi

 
Torpedni čamac Njemačke carske mornarice S65 je prvi ratni brod koje je prošao kanalom 1903. godine

Nakon ujedinjenja Njemačke u kasnom devetnaestom veku, došlo je do pucanja kanala u okviru novog Njemačko carstvo.[4] Kanal Šteknic je bio u upotrebi stoljećima, ali novi brodovi zahtijevali su dublje i šire kanale, a moderni inženjering je ponudio mogućnost obnove i proširenja plovnog puta. Godine 1893. njemačka vlada je zatvorila kanal Šteknic za promet, a 1895. počela je izgradnja na proširenom i ispravljenom plovnom putu koji uključuje dio vodotoka starog kanala.[5][6] Novi kanal Elba-Libek otvorio je njemački car Vilhelm II i otvorio brodski promet 1900.[7] Danas kanal nastavlja da nosi značajan teretni saobraćaj, kao i da nudi prelijepi pejzaž za plovila za razonodu.[8]

Tehnologija uredi

 
Barža natovarena trupcima na kanalu Elba-Libek

Kanal prolazi kroz dvije brane koje se uzdižu od Elbe do najviše tačke kanala i pet brana koje se spuštaju od visoke tačke do Trave. Svaka brana je izgrađena sa unutrašnjom dužinom od 80 m i unutrašnjom širinom od 12 m.[8]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Elbe–Trave Canal”. Great Soviet Encyclopedia (3rd izd.). 1979. Pristupljeno 4. 10. 2016. 
  2. ^ Clarke, Michael. „Elbe–Lübeck Canal”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  3. ^ Zumerchik, John; Danver, Steven Laurence (2010). Seas and Waterways of the World: An Encyclopedia of History, Uses, and Issues. 1. ABC-CLIO. str. 118, 121. ISBN 9781851097111. Pristupljeno 27. 5. 2016. 
  4. ^ Pohl, R. „History of Hydraulic Engineering” (PDF). Dresden University of Technology. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 01. 2017. g. Pristupljeno 17. 10. 2016. 
  5. ^ Clarke, Michael. „Stecknitz Canal”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 27. 5. 2016. 
  6. ^ „Inland Navigation in Germany”. The Geographical Journal. Royal Geographical Society. 5: 379. 1895. Pristupljeno 28. 9. 2016. 
  7. ^ „ELBE-TRAVE CANAL OPENED.; Kaiser Makes a Speech -- Description of the Undertaking.”. The New York Times. 17. 6. 1900. Pristupljeno 4. 10. 2016. 
  8. ^ a b „The new Lauenburg lock on the Elbe-Luebeck Canal (ELC) at km 60.15” (PDF). Wasserstraßen- und Schifffahrtsamt Lauenburg. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 01. 2017. g. Pristupljeno 10. 10. 2016.