Kara-Hulagu
Kara-Hulagu ili Kara-Hulegu (oko 1221 — 1252) je bio sin Mutugena, najstarijeg sina Čagataja i unuk Džingis-kana. Bio je čagatajski kan u dva navrata (1242—1246/7) i (1252).
Kara-Hulagu | |
---|---|
![]() Čagataj kanat u drugoj polovini XIII veka. | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | oko 1221. |
Mesto rođenja | Mongolsko carstvo |
Datum smrti | 1252.30/31 god.) ( |
Mesto smrti | blizu Altaja, Mongolsko carstvo |
Religija | tengrizam |
Porodica | |
Supružnik | Organa-katun |
Potomstvo | Mubarak-šah |
Roditelji | Mutugen Ebuskun |
Dinastija | Boridžigin |
čagatajski kan | |
Period | 1242—1246/7 |
Prethodnik | Čagataj |
Naslednik | Jesu-Mongke |
Regent | Ebuskun |
čagatajski kan | |
Period | 1252. |
Prethodnik | Jesu-Mongke |
Naslednik | Mubarak-šah |
![]() |
Poreklo i prva vladavina
urediNjegov otac Mutugen, najstariji sin Čagataja i najdraži unuk Džingis-kana, poginuo je 1221. godine u bici u dolini Bamijan.[1] Kada je Čagataj umro, 1242. godine, Kara-Hulagu je zavladao njegovim kanatom, koji je obuhvatao srednju Aziju, uključujući i Turkestan.[2][3] Pošto je bio mlad, kanatom je upravljala Čagatajeva udovica Ebuskun.[a][2][4] Od samog početka njegove vladavine kanat je morao da se bori za svoj opstanak, pošto je posle smrti Velikog Kana Ogataja nastupila krvava borba za vlast u čitavom Mongolskom carstvu.[5]
Čudesni stub u Crkvi Svetog Jovana u Samarkandu
urediMarko Polo nam donosi priču o čudu koje se dogodilo tokom Kara-Hulaguove vladavine. Naime, Čagataj je primio hrišćanstvo i hrišćani su tokom njegove vladavine podigli velelepnu crkvu Svetog Jovana Krstitelja u Samarkandu.[6] Crkva je bila podignuta tako da sva težina krova kružnog oblika počiva na jednom stubu u sredini, ispod kojeg je, u osnovi, postavljen četvrtast kamen koji je, uz kanovo dopuštenje uzet iz džamije, pošto se muslimani nisu ni usudili da ih spreče. Pošto je Kara-Hulagu nije pokazao raspoloženje da se preobrati u hrišćanstvo, pa su muslimani imali dovoljno uticaja da kod njega isposluju zapovest da im njihovi suparnici vrate kamen koji su prisvojili; i premda su ovi drugi ponudili da im plate nadoknadu u novcu, muslimani nisu hteli ni da čuju za to, zato što su se nadali da će se crkva uklanjanjem kamena obrušiti.[7]
U toj teškoj situaciji, nesrećni hrišćani nisu imali nikakav drugi izlaz osim da se suzama i poniznošću da se preporuče zaštiti hrama.[6] Kad je došao dan da se kamen vrati, ispostavilo se da je zalaganjem sveca, stub sam od sebe, od osnove do vrha, podigao za tri palca, kako bi olakšao uklanjanje kamena. Marko Polo pri prolasku kroz Čagatajski kanat navodi da ovaj stub još uvek stoji u istom položaju.[8]
Zbacanje s vlasti, druga vladavina i smrt
urediGodine 1246. za Velikog Kana je izabran Ogatajev sin Gujuk-kan. Ne gubeći vreme novi Veliki Kan je oduzeo vlast Ebuskun, imenovavši za novog čagatajskog kana Kara-Hulaguovog strica Jesu-Mongkea.[4] Kara-Hulagu kasnije učestvuje u izboru Mongke-kana za Velikog Kana, 1. jula 1251. godine.[9] Mongke mu se odužio tako što ga je vratio na mesto čagatajskog kana, naredivši pogubljenje Jesu-Mongkea. Međutim, novi Veliki Kan je čistkama iskorenio podršku Čagatajevim potomcima, slomivši njihov uticaj.[10] Kara-Hulagu nije preuzeo vlast u Čagatajskom kanatu, umro je na putu, blizu Altaja, 1252. godine.
Porodično stablo
uredi16. Jesugej | ||||||||||||||||
8. Džingis-kan, Veliki Kan | ||||||||||||||||
17. Hoelun | ||||||||||||||||
4. Čagataj, čagatajski kan | ||||||||||||||||
9. Borte | ||||||||||||||||
2. Mutugen | ||||||||||||||||
1. Kara-Hulagu | ||||||||||||||||
3. Ebuskun | ||||||||||||||||
Napomene
urediReference
uredi- ^ Vederford 2007, str. 138-139.
- ^ a b Vederford 2007, str. 189.
- ^ Vederford 2007, str. 318.
- ^ a b Vederford 2007, str. 195.
- ^ Vederford 2007, str. 187.
- ^ a b Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 109-110.
- ^ Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 109.
- ^ Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 119.
- ^ Vederford 2007, str. 197.
- ^ Vederford 2007, str. 199.
Literatura
uredi- Džek Vederford, Džingis Kan i stvaranje savremenog sveta, 2007. Beograd
- Milion putovanja Marka Pola, 2012. Beograd