Kvinta (NATO)

Округли сто чланице НАТО, велике четворке западне Европе

Kvinta (engl. Quint — „petorka”) nezvanična je skupina za donošenje odluka koja se sastoji od Sjedinjenih Američkih Država i Velike četvorke zapadne Evrope (Italija, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska).[1][2] Ona djeluje kao „direktorijum” različitih subjekata kao što je NATO i G7/G20.[3][4][5][6]

Predstavnici Kvinte — Barak Obama, Fransoa Oland, Dejvid Kameron, Angela Merkel i Mateo Renci — sa predsjednikom Ukrajine Petrom Porošenkom tokom Velškog samita 2014. godine
Barak Obama, Mateo Renci, Dejvid Kameron i Fransoa Oland učestvuju na video-telekonferenciji
Dejvid Kameron, Barak Obama, Angela Merkel, Fransoa Oland i Mateo Renci 2016. godine

Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su „nuklearne države”, dok Italija i Njemačka učestvuju u programu dijeljenja nuklearnog naoružanja.

Istorija uredi

Ideju o trilateralnoj osovini o pitanjima spoljne politike predložio je francuski predsjednik Šarl de Gol svojim britanskim i američkim kolegama (Fušeov plan). Međutim, plan nikada nije sproveden. Sastanci s tim ciljem održani su oko 1980. godine, a na njima su učestvovali ministri spoljnih poslova te tri zemlje i Zapadne Njemačke, iako su oni uglavnom bili simbolični i na njima nisu donošene stvarne odluke.[7] Kvinta u današnjem obliku je započeta kao Kontakt grupa, izuzev Rusije. Danas, predstavnici Kvinte učestvuju u raspravama o svim glavnim međunarodnim temama na video-konferencijama ili se međusobno sastaju na raznim forumima kao što su NATO, OEBS, G20[8] i OUN. Predstavnici zemalja Kvinte se sastaju i na ministarskom i na ekspertskom nivou.[9][10][11] Zajedno sa Rusijom i Kinom, zemlje Kvinte učestvuju u globalnim diskusijama kao u slučaju Sirije, a imaju i zajedničke izjave i sastanke kao u slučaju Libana.[12][13][14]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Gegout, Catherine (2002). „The Quint: Acknowledging the Existence of a Big Four-Us Directoire at the Heart of the European Union's Foreign Policy Decision-Making Process” (na jeziku: engleski). 40: 331—344. ISSN 0021-9886. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  2. ^ Nolan, Janne (2010). Global Engagement: Cooperation and Security in the 21st Century (na jeziku: engleski). Brookings Institution Press. ISBN 978-0-8157-1672-3. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  3. ^ Goldstein, Joshua S. (2011). Winning the War on War: The Decline of Armed Conflict Worldwide (na jeziku: engleski). Penguin. ISBN 978-1-101-54908-7. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  4. ^ Zaum, Dominik (2007). The Sovereignty Paradox: The Norms and Politics of International Statebuilding (na jeziku: engleski). Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-920743-5. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  5. ^ „Press Briefing by Principal Deputy Press Secretary Josh Earnest, Deputy National Security Advisor for Strategic Communications Ben Rhodes, and Senior Director for International Economic Issues Caroline Atkinson”. whitehouse.gov (na jeziku: engleski). 14. 6. 2013. Pristupljeno 27. 1. 2020. „He will be doing a SVTC -- the President will -- with his quint counterparts later today. That includes the United Kingdom, France, Germany, and Italy. So the five of them will have an opportunity to discuss the agenda for the G8 in advance of the meetings. 
  6. ^ „Readout of the President’s Meeting with British Prime Minister David Cameron, French President François Hollande, German Chancellor Angela Merkel, and Italian Prime Minister Matteo Renzi”. whitehouse.gov (na jeziku: engleski). 25. 4. 2016. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  7. ^ Domber, Gregory F. (januar 2008). „Supporting the Revolution: America, Democracy, and the End of the Cold War in Poland, 1981-1989. ACES Working Paper (Report) No. 8, 2007” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  8. ^ „Sommet du G20 : réunion au sommet du Quint - France-Diplomatie - Ministère des Affaires étrangères et du Développement international”. diplomatie.gouv.fr (na jeziku: francuski). France Diplomatie. novembar 2015. Arhivirano iz originala 22. 12. 2015. g. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  9. ^ Gegout, Catherine (2010). European Foreign and Security Policy: States, Power, Institutions, and American Hegemony (na jeziku: engleski). University of Toronto Press. ISBN 978-1-4426-9872-7. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  10. ^ Martinez, Michael (16. 6. 2013). „Obama discusses further Syrian intervention with European leaders”. CNN (na jeziku: engleski). Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  11. ^ „Telefonata Renzi-Obama-Merkel-Cameron-Hollande su Gaza, Ucraina, Libia”. Democratica (na jeziku: italijanski). 28. 6. 2014. Arhivirano iz originala 27. 01. 2020. g. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  12. ^ „Lebanon – Ministerial meeting of the International Support Group (Paris, 08.12.17)”. diplomatie.gouv.fr (na jeziku: engleski). France Diplomatie. 8. 12. 2017. Arhivirano iz originala 06. 07. 2018. g. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  13. ^ „Big power grouping urges Lebanon to uphold policy on steering clear of war”. Reuters (na jeziku: engleski). 10. 5. 2018. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  14. ^ „Joint statement of the International Support Group for Lebanon Beirut, Lebanon”. lb.china-embassy.org (na jeziku: engleski). 23. 2. 2017. Pristupljeno 27. 1. 2020.