Kičica (crveni kantarion, grozničavče) je naziv roda skrivenosemenica iz familije lincura (Gentianaceae), kao i najpoznatije i najraširenije vrste ovog roda na teritoriji Srbije - Centaurium erythraea[1].

Kičica
cela biljka
cvetovi kičice
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Pleme:
Chironieae
Potpleme:
Chironiinae
Rod:
Centaurium

Hill.
Binomno ime
Centaurium erythraea
Rafn
Sinonimi

C. umbellatum Gilib.

Centaurium erythraea - lekovita kičica uredi

Jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka sa ružičastim cvetovima sakupljenim na vrhu stabljike u štitaste cvasti (u ranijem stručnom nazivu biljke figuriše opis - lat. umbellatus = štitast). Iz prirode se sakupljaju, a zatim koriste upravo ti vršni delovi u vreme cvetanja.

Stablo joj je glatko, četvorouglasto, visine do 40 cm. Cveta u periodu od juna do avgusta. Cvetovi su najčešće u nijansama od jarko do tamnocrvene boje. Može se naći po šumskim livadama ili proplancima, kao i na peskovitim mestima.[2]

Kičica je biljka širokog lekovitog spektra delovanja (lat. centum = stotina; aureum = zlatnik). Sadrži eritrocentaurin, etersko ulje, šećer, vosak i drugo.[2] Njeno najpoznatije dejstvo je kao amaro aromatik (gorka droga) za stimulisanje apetita, lučenje želudačnih i crevnih sokova. Sličnog je, mada slabijeg dejstva kao lincura. Zajedno sa pelenom koristi se za sniženje nivoa šećera u krvi kod starijih osoba, zatim kod malokrvnosti, žutice, krvarenja pri jakim upalama ispiranjem. Pored čaja, ova biljka se može koristiti i u vidu tinkture i lekovitog vina.

Reference uredi

  1. ^ rod Centaurium u Flori Evrope (Flora Europaea)[1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. septembar 2007), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  2. ^ a b Fonda 1942, str. 25.

Literatura uredi

  • Fonda, Dragutin (1942). Domaće lekovito bilje i njegova upotreba. Beograd: Farmaflora. 

Spoljašnje veze uredi