Koltubanka

река у Самарској области, Русија

Koltubanka (rus. Колтубáнка) je selo u Buzulučkom rejonu Orenburške oblasti Rusije. Ono je administrativni centar Koltubanskog selsovjeta.[1]

Koltubanka
rus. Колтубанка
Memorijalni obelisk u centru sela
Administrativni podaci
Država Rusija
OblastOrenburška
RejonBuzulučki
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2018.818
Geografske karakteristike
Koordinate52° 55′ 59″ S; 51° 54′ 41″ I / 52.933192° S; 51.911399° I / 52.933192; 51.911399
Koltubanka na karti Rusije
Koltubanka
Koltubanka
Koltubanka na karti Rusije
Ostali podaci
Poštanski broj461004
OKATO kod53212828001
OKTMO kod53612428101

Geografija

uredi

Selo leži na severozapadu Buzulučkog rejona na reci Samara. Udaljeno je 34 km od grada Buzuluka.[2]

Istorija

uredi

Osnovali su ga doseljenici iz Kurske, Tambovske i Penzenske gubernije početkom 19. veka. Naziv potiče iz govora ruskih stanovnika Smolenske, Rjazanjske i Tulske oblasti, u kojima „koldoba, koldubanь, koldoboina“ imaju sledeća značenja: „vir, jama u reci; jametina nalivena poplavnim vodama; rupetina ispunjena vodom na putevima s kolotrazima“. U govorima stanovnika Kurske gubernije „koldыbanka“ znači: „naćva, čabar, kadica“. Prema podacima iz 1806, u selu su kao doseljenici živele familije sa ovim prezimenima: Strugovы, Smirnovы, Kuznecovы, Rogožnikovы, Vtorыh, Stoletovы, Vertlюgovы, Mogilьnikovы, Bulatovы, Tokarevы, Rыbalёvы, Pяtuninы, Zmeevы, Čerepanovы, Ponomarёvы, Kartюšёvы, Maluhinы i dr. Neki od njih su bili staroverci. Jula meseca 1860. u selu je otvorena Crkva arhangela Mihaila. Osnivaju se i škole: osnovna (trogodišnja), tzv. zemska škola (1884) i škola za opismenjavanje (1894). U ovim krajevima je 1877. uspostavljen železnički saobraćaj. Godine 1885. u blizini (današnje selo Koltubanovski) je sagrađena železnička stanica koja nosi naziv „Koltubanka“. Krajem 19. veka u selu su postojale: 2 vetrenjače, 4 kovačnice i 1 ćurčijska radionica.[3] Okolina sela predstavlja arheološki lokalitet na kome su 20-ih godina 20. veka bili pronađeni brojni predmeti iz bronzanog doba (čuvena „koltubanska sekira“ i dr. oruđe).[4]

Demografija

uredi

Na dan 1. januara 2003. u Koltubanki je živelo 702 stanovnika, a selo je imalo 256 domaćinstava. Godine 2018. broj stalno naseljenih u selu iznosi 818 ljudi. U selu žive uglavnom Rusi (oko 97%), a preostalo stanovništvo čine Azerbejdžanci.[5]

Privreda

uredi

Dominiraju mikro i mala preduzeća, uglavnom u sferi trgovine, građevinarstva i uslužnih delatnosti. Postoji stočarska farma (mesno govedarstvo), kao i mešovito poljoprivredno gazdinstvo (kolhoz) „Mir“. U centru sela su: administrativna zgrada Koltubanskog selsovjeta, filijala Sberbank Rusije, ćevabdžinica „Šašličnij dvor“, pošta, ekspozitura Western Union, a takođe Društvo lovaca i ribolovaca „Koltubanovskoje“.

Kultura i obrazovanje

uredi

Postoji seoski dom kulture „Sovremenik“, Koltubanska osnovna (devetogodišnja) škola, Dečji vrtić „Kolokoljčik“ (od 2017. u sklopu pomenute škole). U selu od 2015. radi lokalna religiozna organizacija Pravoslavna parohija Hrama arhangela Mihaila.[6]

Znamenitosti

uredi

Memorijalni obelisk „Majka Otadžbina“ posvećen borcima ovog kraja palim na frontovima tokom Velikog otadžbinskog rata (1941–1945). Postavljen sa večnim plamenom 9. maja 1975. Predstavlja rad skulptorkinje A.V. Černikove. Na par kilometara od sela počinje teritorija Nacionalnog parka Buzulučki bor.

Reference

uredi

Literatura

uredi

Golьmsten, Vera Vladimirovna (1928). „Arheologičeskie pamяtniki Samarskoй gubernii”. Trudы sekcii arheologii RANION. IV (1928): 125—137.  Buzulukskomu raйonu – 80 let: 1928 –2008 // Sastavljači A.D. Potemkin, A.I. Zavražnov, N.A. Moločkova – Orenburgskiй gosudarstvennый universitet, Orenburg, 2008.

Spoljašnje veze

uredi