Konstantin Duka od Tesalije
Konstantin Duka od Tesalije je bio vladar Tesalije od 1289. do svoje smrti 1303. godine, iz dinastije Duka. Bio je sin sevastokratora Jovana I Duke.
| Konstantin Duka od Tesalije | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum smrti | 1303 |
| Porodica | |
| Potomstvo | Jovan II Duka od Tesalije |
| Roditelji | Jovan I Duka od Tesalije |
| Dinastija | Komninoduka |
Biografija uredi
Konstantin Duka je bio drugi sin sevastokratora Jovana I Duke od Tesalije njegove supruge, koja je poznata samo pod monaškim imenom Hipomona („Strpljenje“).[1][2] Nasledio je svog oca oko 1289. godine, kao vladar Tesalije i vladao je do smrti 1303. godine. Od 1295. godine, nosio je titulu sevastokratora.[3][4] Na početku svoje vladavine, pošto je bio maloletan, u njegovo ime je vladala despina Ane Paleolog Kantakuzin, kao namesnica.[5] Njegov mlađi brat Teodor Anđel bio mu je savladar do svoje smrti oko. 1299. godine.[6]
Na početku njegove vladavine, Konstantinova majka je ušla u pregovore sa Vizantijskim carstvom i, u zamenu za priznavanje nominalnog vizantijskog suvereniteta, Konstantinu je dodeljena titula sevastokratora. Sevastokrator Konstantin je nastavio očev rat protiv despota Nićifora I Komnina Duke od Epira i njegovih anžujskih saveznika. Kampanja 1295. godine, rezultirala je tesalskom okupacijom tvrđava koje je despot Nićifor I odredio kao miraz svoje ćerke Tamare Anđel Komnin kada se udala za kneza Filipa I od Tarenta, sina napuljskog kralja Karla II i kraljice Marije od Ugarske. Većina ovih osvajanja je izgubljena u korist Anžujaca 1296. godine, kada je potpisano primirje. Dalje borbe usledile su 1301. godine, i Angelokastron u Etoliji-Akarnaniji je morao biti vraćen knezu Filipu I Tarentskom. Gotovo ništa drugo se ne zna o vladavini sevastokratora Konstantina Anđela, koji je umro 1303. godine.
Porodica uredi
Žena mu je nepoznata; Karl Hopf je izvestio da se zvala Ana Evagionisa, i da je nadživela sevastokratora Konstantina, umrla je 1317. godine.[7] Par je imao najmanje jedno dete, Jovana II Duku, koji ga je nasledio kao vladara Tesalije.[8]
Porodično stablo uredi
| 2. Jovan I Duka od Tesalije | ||||||||||||||||
| 1. Konstantin Duka od Tesalije | ||||||||||||||||
| 3. | ||||||||||||||||
Reference uredi
- ^ Polemis 1968, str. 97, 98
- ^ PLP, 212. <῎Αγγελος>, Κωνσταντῖνος ∆ούκας.
- ^ PLP, 212. <῎Αγγελος>, Κωνσταντῖνος ∆ούκας.
- ^ Polemis 1968, str. 98
- ^ PLP, 212. <῎Αγγελος>, Κωνσταντῖνος ∆ούκας.
- ^ PLP, 212. <῎Αγγελος>, Κωνσταντῖνος ∆ούκας; 195. ῎Αγγελος Θεόδωρος.
- ^ Polemis 1968, str. 98
- ^ Polemis 1968, str. 98
Literatura uredi
- Fine, John Van Antwerp (1994). The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. University of Michigan Press. ISBN 978-0-472-08260-5.
- Ferjančić, Božidar (1974). Tesalija u XIII i XIV veku [Thessaly in the 13th and 14th Centuries] (in Serbian). Belgrade: Vizantološkog institut SANU.
- Polemis, Demetrios I. (1968). The Doukai: A Contribution to Byzantine Prosopography. London: The Athlone Press. OCLC 299868377.
- Trapp, Erich; Beyer, Hans-Veit; Walther, Rainer; Sturm-Schnabl, Katja; Kislinger, Ewald; Leontiadis, Ioannis; Kaplaneres, Sokrates (1976–1996). Prosopographisches Lexikon der Palaiologenzeit (in German). Vienna: Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften. ISBN 3-7001-3003-1.
