Jump to: navigation, search


Sør-Spitsbergen National Park
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Sør-Spitsbergen National Park
MjestoSpitsbergen, Svalbard, Norway
Koordinate77° 9′ N 16° 17′ E / 77.150° S; 16.283° I / 77.150; 16.283
Površina8,504 km2 (5,141 km2 land, 3,363 km2 sea)
Osnovano1973
Upravljačko tijeloDirectorate for Nature Management

Nacionalni park Ser-Špicbergen

uredi
Национални парк Сер-Шпицберген(Норвешки: Sør-Spitsbergen nasjonalpark,Српски: Јужни Шпицберген)се налаѕи на јужном делу острва Шпицберг.
Преко 65 процената територије чини безброј глечера и стеновитих врхова док остатак чини тундра.
Парк је отворен 1973. године.

Fauna

uredi
На овом подручију живе бројне врсте перајара(брката фока,прстенаста фока,морж),поларни медвед,ретко ирвас.
Ово подручије је обележено и као важно станиште птица(IBA-Important bird area)због 22 врсте морских птица које се ту гнезде.[1][2] Позната врста је гавка(лат.Somateria mollissima)








Protoceratops

uredi

Protoceratops(/ˌproʊtoʊˈsɛrətɒps/; Grčki proto-/πρωτο-„prvi”, cerat-/κερατ- „rog” i -ops/-ωψ „lice”, značenje-„Prvo Rogato Lice”)[3] je bio dinosaurus biljojed iz doba krede koji je dostizao veličinu ovce. Njegovi fosilni ostaci su pronađeni u Mongoliji. Pripadao je porodici Protoceratopsida(Protoceratopsidae), grupi ranih rogatih dinosaurusa. Za razliku od kasnijih pripadnika porodice ceratopsida, bio je dosta manji dinosaurus kojem su nedostajali razvijeni rogovi. Protoceratops je imao veliki vratni nabor koji mu je verovatno služio da bi impresionirao druge jedinke iste vrste. Postoji i druga hipoteza koja govori da je ovaj vratni nabor služio kao zaštita za vrat i mišiće vilice. Po tvrdnjama Voltera Grangera(Walter W. Granger) i Vilijema Kinga Gregorija(William King Gregory) 1923. godine, protoceratops se smatrao za pretka svih severnoameričkih ceratopsida. Otkrivene su dve vrste protoceratopsa: Protoceratops andrevsi(P. andrewsi) i protoceratops helenikorhinus(P. hellenikorhinus). Klasifikacija vrsta je izvršena u odnosu na prosečnu veličinu jedinki.

Protoceratops je hodao na sve četiri noge. Poznat je po svom koštanom naboru koji se nalazio na kraju lobanje. Sam nabor je u osnovi imao dve velike šupljine dok je ostatak bio pokriven čvrstim kostima.[4] Veličina i oblik nabora je varirao od jedinke do jedinke. Neke jedinke su imale male dok su druge jedinke imale velike nabore koji su bili skoro pola dužine njihove lobanje. Neki naučnici, uključujući i Pitera Dodsona(Peter Dodson)[5], su utvrdili razlike u veličini i obliku ovih kostiju. Reč je o polnom dimorfizmu kao i o starosti pripadnika.

Protoceratops je bio dugačak oko 1.8 metara. U potpunosti odrasla jedinka je težila manje od 180 kilograma. Manji pripadnici su težili oko 23 kilograma. Veliki broj pripadnika ove vrste je pronađen na istom mestu što je ukazivalo da je ova životinja živela u krdima. Protoceratops je bio mali dinosaurus sa velikom lobanjom. Ovaj dinosaurus je imao snažne čeljusti koje su bile sposobne za jak ugriz. Čeljusti su bile prepune zuba prilagođenim za drobljenje biljne hrane. Protoceratops je imao dve velike orbite(šupljine u kojima su bile smeštene oči) koje su u prečniku iznosile 50 milimetara.[6]

Otkriće i vrste

uredi

Fotograf Džejms Blejn Šakelford(James Blaine Shackelford) je 1922. godine otkrio prve fosilne ostatke protoceratopsa u pustinji Gobi. On je bio član američkog ekspedicionog tima koji je 1922. godine bio poslat da pronađe fosilne ostatke ljudskih predaka. Nijedan fosil ljudskih predaka nije bio pronađen , ali tim predvođen Rojem Čepmen Endruzom(Roy Chapman Andrews), je sakupio brojne uzorke protoceratopsa zajedno sa fosilima teropoda velociraptora(Velociraptor), oviraptora(Oviraptor) i psitakosaurusa(Psittacosaurus) pripadnika grupe ceratopsida. Volter Granger i Vilijem King Gregori su ovoj vrsti dali ime Protoceratops andrewsi u čast Roja Č. Endruza. U Mongoliji je 1971. godine pronađen fosil velociraptora koji se nalazio pored fosila protoceratopsa. Veruje se da su uginuli u isto vreme dok su se borili kada ih je zahvatila peščana oluja ili kada se deo terena odlomio i pao preko njih.[7] 2001. godine otkrivena je druga vrsta protoceratopsa. Bio je to Protoceratops helenikorhinus koji je nazvan po Bajan Madahu formaciji(Bayan Mandahu Formation). Ova vrsta je bila nešto veća od predhodne. Imala je takođe veliki koštani nabor sa puno malih koštanih rogova. Kost koja je bila preko nozdrva je sadržala 2 mala nosna roga i nije bilo zuba u prednjem delu usta.[8]

Paleologija

uredi
Reprodukcija
uredi

1920. godine Roj Čempmen Endruz je u pustinji Gobi u Mongoliji otkrio prve poznate fosilne ostatke jaja dinosaurusa. U početku se verovalo da su ova jaja pripadala protoceratopsu ali se kasnije utvrdilo da su to bila jaja oviraptora. U Mongoliji je 2011. godine otkriveno gnezdo sa 15 mladih protoceratopsa.[9] Pretpostavlja se da se se roditelji brinuli o mladima u njihovom najranijem periodu odrastanja. Kako je protoceratops živeo u krdu smatra se da su i ostale jedinke vodile brigu o mladima.[10]

Dnevna aktivnost
uredi

Velike oči protoceratopsa su ukazivale na noćni način života.[11] Međutim utvrđeno je da su se ove životinje kretale i preko dana u kratkim vremenskim intervalima.

Klasifikacija

uredi
Leptoceratopsidae

Asiaceratops

Cerasinops

Montanoceratops

Ischioceratops

Prenoceratops

Leptoceratops

Udanoceratops

Zhuchengceratops

Gryphoceratops

Unescoceratops

Graciliceratops

Protoceratopsidae

Bagaceratops

Lamaceratops

Breviceratops

Magnirostris

Protoceratops hellenikorhinus

Protoceratops andrewsi

Ajkaceratops

Zuniceratops

Ceratopsidae

  1. ^ http://www.xn--miljdirektoratet-oxb.no/content.ap?thisId=3130
  2. ^ http://www.birdlife.org/
  3. ^ Liddell & Scott (1980). Greek-English Lexicon, Abridged Edition. Oxford University Press, Oxford, UK. ISBN 0-19-910207-4.
  4. ^ Lambert, D. (1993). The Ultimate Dinosaur Book. Dorling Kindersley, New York. pp. 152–167. ISBN 1-56458-304-X.
  5. ^ Dodson, P. (1996). The Horned Dinosaurs. Princeton University Press, Princeton, New Jersey. pp. 200–234. ISBN 0-691-05900-4.
  6. ^ Dodson, P. (1996). The Horned Dinosaurs. Princeton University Press, Princeton, New Jersey. pp. 200–234. ISBN 0-691-05900-4.
  7. ^ Carpenter, Ken. (1998). "Evidence of predatory behavior by theropod dinosaurs.". Gaia. 15: 135–144. [not printed until 2000]
  8. ^ Lambert, O, Godefroit, P, Li, H, Shang, C.-Y. & Dong,Z.-M. (2001). "A new species of Protoceratops (Dinosauria, Neoceratopsia) from the Late Cretaceous of Inner Mongolia (P. R. China)". Bulletin de l'Institut Royal des Sciences Naturelles de Belgique, Science de la Terre: 5–28.
  9. ^ Choi, Charles. "15 Infant Dinosaurs Discovered Crowded in Nest". LiveScience.com. November 17, 2011.
  10. ^ Choi, Charles. "15 Infant Dinosaurs Discovered Crowded in Nest". LiveScience.com. November 17, 2011.
  11. ^ Longrich, N. (2010). "The Function of Large Eyes in Protoceratops: A Nocturnal Ceratopsian?", In: Michael J. Ryan, Brenda J. Chinnery-Allgeier, and David A. Eberth (eds), New Perspectives on Horned Dinosaurs: The Royal Tyrrell Museum Ceratopsian Symposium, Indiana University Press, 656 pp. ISBN 0-253-35358-0.