Korisnik:Andrijana1507/pesak

Italijanska moda

uredi

Italija je jedna od vodećih zemalja u modnom dizajnu, zajedno sa Francuskom, Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim Kraljevstvom. Moda je oduvek bila važan deo kulturnog života i društva u zemlji, a Italijani su dobro poznati po svojoj pažnji prema oblačenju; la bella figura, ili dobar izgled, zadržava svoj tradicionalni značaj.

Italijanska moda postala je istaknuta tokom 11. do 16. veka, kada je umetnički razvoj u Italiji bio na vrhuncu. Gradovi poput Rima, Palerma, Venecije, Milana, Napulja, Firence i Vićence počeli su da proizvode luksuznu robu, šešire, kozmetiku, nakit i bogate tkanine. Od 17. veka do početka 20. italijanska moda gubi na značaju i sjaju i glavni inovator u Evropi postaje Francuska, uz veliku popularnost francuske mode; to je bilo zbog luksuznih haljina koje su bile dizajnirane za dvorjane Luja XIV. Međutim, od 1951–53 modnih revija koje je održao Đovani Batista Đorđini u Firenci, „italijanska škola“ je počela da se takmiči sa francuskom visokom modom, a etikete kao što su Feragamo i Guči počele su da se bore sa Šanel-om i Dior-om. Godine 2009, prema Globalnom Monitoru Jezika (engl. Global Language Monitor), Milano, italijanski dizajnerski centar, bio je rangiran kao najveća svetska prestonica mode, dok je Rim bio na četvrtom mestu, iako su oba grada pala u sledećem rangiranju, 2011. Firenca je ušla kao 31. svetska prestonica mode. Milano se generalno smatra jednom od 'velike četvorke' modnih prestonica sveta, zajedno sa Njujorkom, Parizom i Londonom; Rim se ponekad uključuje u „veliku petorku“.

Italijanska moda je povezana sa najopštijim konceptom "Proizvedeno u Italiji"(engl. "Made in Italia"), zaštitnim znakom koji izražava izvrsnost kreativnosti i zanatstva. Italijanski luksuzni proizvodi poznati su po kvalitetu tekstila i eleganciji i prefinjenosti njihove konstrukcije. Mnogi francuski, britanski i američki vrhunski luksuzni brendovi (kao što su Chanel, Dior, Balmain i vodeća linija Ralf Lorena) takođe se oslanjaju na italijanske zanatske fabrike, locirane u visoko specijalizovanim oblastima u gradskoj oblasti Napulja i u centru severne Italije (Toskana, Marke, Veneto i Pijemont), za proizvodnju delova svoje odeće i dodataka.

Neprofitno udruženje koje koordinira i promoviše razvoj italijanske mode je Nacionalna komora italijanske mode (ital. Camera Nazionale della Moda Italiana), koju sada vodi Karlo Kapasa. Osnovano je 1958. godine u Rimu, a sada se nalazi u Milanu i predstavlja sve najviše kulturne vrednosti italijanske mode. Ovo udruženje sprovodi politiku organizacione podrške u cilju upoznavanja, promocije i razvoja mode kroz događaje visokog profila u Italiji i inostranstvu. Talenat mlade, kreativne mode promoviše se i u Italiji, kao na godišnjem takmičenju mladih modnih dizajnera ITS (engl. International Talent Support Awards) u Trstu.

Italijanske modne kuće, dizajneri i luksuzni brendovi

uredi

Primeri velikih italijanskih modnih kuća fokusiranih na mušku i žensku odeću, kao i na dodatke:

  • Etro (ital. Etro, režija Marko de Vićenco)
  • Feragamo (ital. Ferragamo, dizajnirao Maksimilijan Dejvis)
  • Ajsberg (ital. Iceberg, režija Džejms Long)
  • Jil Sander osnovao je istoimeni nemački dizajner, ali sa sedištem u Italiji
  • Marni (ital. Marni, koji je osnovala Konsuelo Kastiljoni, a sada režira Frančesko Riso)
  • Moskino (ital. Moschino, ranije režirao Džeremi Skot)
  • Prada (ital. Prada, Raf Simons se pridružio Miuccia Prada kao ko-kreativni direktor)
  • Tod's (ital. Tod's, dizajnirao Valter Chiapponi)
  • Valentino (ital. Valentino, osnovao ga je Valentino Garavani, a sada režira PierPaolo Piccioli)
  • Versaće (ital. Versace, osnovao ga je Gianni Versaće, a sada režira Donatela Versaće)

Primeri velikih modnih brendova koji su uglavnom specijalizovani za žensku odeću (a takođe i za žensku galanteriju) su Agnona, Laura Biagiotti, Blumarine (kreirala Anna Molinari), Capucci (predvođena Mario Dice), Alberta Ferretti, Gattinoni, Genny (dizajnirala Sara Cavazza Facchini), Giamba (kreirao dizajner Giambattista Valli), Krizia (osnivač Mariuccia Mandelli, a sada umetnički direktor Zhu Chongyun), La Perla, Luisa Spagnoli, Max Mara (kreirao Ian Griffiths), Miu Miu (osnovao i vodi Miuccia Prada), Philosophy (predvodi Lorenco Serafini), Emilio Pucci (kreator Camille Miceli), Mila Schon i Twin-set Milano, dok su najznačajnije luksuzne kuće koje se fokusiraju samo na mušku odeću i muške dodatke Brioni, Canali, Corneliani, Lardini, Stefano Ricci, Ermenegildo Zegna (predvođen Alessandro Sartori) i Pal Zileri.

Luksuzna sportska odeća i ulična odeća postali su opšti modni trendovi, mešajući visoki i niski, formalni i aktivni stil u jednom izgledu, a i u ovom segmentu Italija, osim velikih luksuznih brendova fokusiranih na konfekcijsku odeću (ili modu), razvijaju sopstvene linije ili ulične stvari kao što su Guči, Fendi, Moskino i Prada ili vrhunski brendovi sa jakim sportskim nasleđem kao što je Bikembergs, postoji nekoliko vrhunskih kompanija fokusiranih na ovaj stil kao što su GCDS, OFF Vajt koje je osnovao Amerikanac Virgil Abloh, ali sa sedištem u Milanu. U sportskoj odeći neke od najistaknutijih kuća su Diadora, Fila, i Kapa.

Nekoliko italijanskih dizajnera upravlja (ili je upravljalo) nekim važnim modnim brendovima van Italije. Rikardo Tiši je dvanaest godina radio za francusku luksuznu kuću Živanši (fr. Givenchy) do 2017. godine, a 2018. je imenovan za kreativnog direktora britanskog Burberija do 2022. godine, Maria Grazia Chiuri nakon što je zajedno sa Pjerom Paolom Piciolijem bila na čelu Valentina, sada je prva žena kreativni direktor čak i u Dioru, francuski modni brend Rochas je nekoliko godina vodio Alessandro Dell'Ackua, Marco Colagrossi je bio na čelu Ungaro nakon nekoliko godina pod Fausto Puglisi, Nikola Formiketi je umetnički direktor u Mugleru, Nino Cerruti je osnovao svoju modnu kuću sa sedištem u Parizu, glavne konfekcijske linije za odeću Giambattista Valli'a linije visoke mode su postavljene u Parizu, a Stefano Pilati je skoro osam godina bio glavni dizajner Sen Lorana.

Među najnovijim etiketama ili mlađim dizajnerima, najistaknutiji su Golden Goose Delukse Brand (Golden Goose Deluxe Brand) i Stela Džin (Stella Jean).

Druge luksuzne marke koje su uglavnom fokusirane na proizvodnju kožne galanterije kao dodatak, posebno obuće (ali ne samo obuće), su Baldinini (Baldinini), Balin (Ballin), Bontoni (Bontoni), Rene Kaovila (Rene Caovilla), Bruno Marli (Bruno Magli), Kesare Pacioti (Cesare Paciotti), Polini (Pollini), Sergio Rosi (Sergio Rossi), Đusepe Zanoti (Giuseppe Zanotti), dok modni brendovi ili etikete koje proizvode prvenstveno tašne, torbe, kofere su Bracialini (Braccialini), Furla (Furla), Mandarina Dak (Mandarina Duck), Pikuadro (Piquadro), Valekstra (Valextra).

Italija je takođe dom mnogih modnih časopisa, kao što su Vogue Italia, Vanity Fair, Elle, Glamour, Grazia.

Drugi italijanski brendovi pribora i nakita kao što su Lukoticca (ital. Luxottica, vlasnik, među nekoliko brendova luksuznih naočara, Raj-Ban i Persol), Safilo (ital. Safilo), Buccellati (Buccellati), Damiani (Damiani), Vernier (Vhernier), Pomelato (Pomellato), Morelato (Morellato), Officine Panerai (Officine Panerai) i Bulgari (Bvlgari).

Istorija mode

uredi

Moda u Italiji počela je da postaje najmodernija u Evropi od 11. veka, a moćni gradovi tog vremena, poput Venecije, Milana, Firence, Napulja, Vićence i Rima počeli su da proizvode haljine, nakit, tekstil, obuću, tkanine, ukrase i složene haljine. Italijanska moda dostigla je vrhunac tokom renesanse. Kako je Italija nadaleko poznata kao kolevka i rodno mesto renesanse, cvetale su umetnost, muzika, obrazovanje, finansije i filozofija, a zajedno sa njom, italijanski modni dizajn je postao veoma popularan (naročito oni koji su nosili Mediči u Firenci). Moda kraljice Katarine Francuske de Mediči važio je za jednu od najmodernijih u Evropi.

Nakon pada u 17. do sredine 20. veka, Italija se vratila kao vodeća nacija u modi, a Firenca je bila modna prestonica Italije 1950-ih i 1960-ih od prve parade visoke mode u Palazzo's Sala Bianca Pieti 1952. godine sa imenima, kao Emilio Šubert (Emilio Schuberth), Emilio Puči (Emilio Pucci), Vićenco Ferdinandi (Vincenzo Ferdinandi), Roberto Kapuči (Roberto Capucci), Sorele Fontana (Sorelle Fontana), Germana Maručeli (Germana Marucelli), Mila Šen (Mila Schön), Fausto Sarli (Fausto Sarli), dok je Milan prednjačio 70-ih i 80-ih, sa tada novim etiketama, kao što su Armani (Armani), Enriko Koveri (Enrico Coveri), Dolče & Gabbana (Dolce & Gabbana), Đanfranko Fere (Gianfranco Ferré), Romeo Gigli (Romeo Gigli), Krizia (Krizia), Misoni (Missoni), Moskino (Moschino), Luciano Soprani (Luciano Soprani), Trusardi (Trussardi) i Versaće (Versace), otvorili su i postavili svoje prve butike i prodavnice. Sve do 1970-ih, italijanska moda je uglavnom bila dizajnirana za bogate i slavne, manje-više nalik francuskoj "Haute Couture". Međutim, 1970-ih i 80-ih godina, italijanska moda je počela da se koncentriše na konfekcijsku odeću, kao što su kaputi, jakne, pantalone, košulje, farmerke, džempere i miniće. Milano je postao pristupačniji i moderniji za kupce, a Firenca je degradirana sa pozicije italijanske modne prestonice i zamenjena je Rimom, koji je postao važniji kao stub visoke mode u zemlji zahvaljujući kreacijama Valentino, Fendi, Roberto Kapuči, Renato Balestra i Gatinoni (Gattinoni).

Danas su Milano i Rim modne prestonice Italije i glavni su međunarodni centri za modni dizajn, koji se takmiče sa drugim gradovima kao što su Tokio, Los Anđeles, London, Pariz i Njujork. Takođe, važni centri su i drugi gradovi kao što su Venecija, Firenca, Napulj, Vićenca, Bolonja, Đenova i Torino. Glavna trgovačka područja u zemlji su modni kvart Via Montenapoleone (Via Montenapoleone) i Galeria Vitorio Emanuele (Galleria Vittorio Emanuele, Milano), Via dei Kondonti(Via dei Condotti, Rim), i Via de Tornabuoni (Via de' Tornabuoni, Firenca).

Gradovi

uredi

U italijanskoj modi dominiraju Milano, Rim i, u manjoj meri, Firenca, a prve dve su uvrštene u top 30 svetskih modnih prestonica. Međutim, postoji mnogo drugih gradova koji igraju važnu ulogu u italijanskoj modi.

Milano

uredi

Milano je 2014. godine smatrao svetskom prestonicom mode (na osnovu učestalosti pominjanja u svetskim medijima), čak je nadmašio Njujork, Pariz, Rim i London. U 2011. Milan je bio četvrti, iza Londona, Njujorka i Pariza. Mnogi od najvećih italijanskih modnih brendova, kao što su Valentino (Valentino), Versaće (Versace), Prada (Prada), Armani (Armani), Dolče i Gabana (Dolce & Gabbana), Marni (Marni), Ejsberg (Iceberg), Misoni (Missoni), Trusardi (Trussardi), Moskino (Moschino), Dirk Bikemberg (Dirk Bikkembergs), Etro (Etro) i Zegna (Zegna), trenutno se nalaze u gradu. Međunarodne modne marke takođe imaju prodavnice u Milanu, uključujući vodeću prodavnicu Aberkromb i Fič (Abercrombie & Fitch) koji je postao glavna atrakcija za potrošače. Milano je takođe domaćin nedelje mode dva puta godišnje, kao i drugi međunarodni centri u Parizu, Londonu i Njujorku. Glavna bogata modna četvrt Milana je „quadrilatero della moda“ („modni četvorougao“), dom najprestižnijih trgovačkih ulica u gradu. Galeria Vitorio Emanuel (The Galleria Vittorio Emanuele) II, Piaza del Duomo (Piazza del Duomo), Via Dante (Via Dante) i Korso Buenos Aires (Corso Buenos Aires) su druge važne trgovačke ulice i trgovi.

Firenca

uredi

Neki smatraju da je Firenca rodno mesto i najraniji centar moderne (posle Drugog svetskog rata) modne industrije u Italiji. Firentinske "soaree" ranih 1950-ih, koje je organizovao Đovani Batista Đorđini, bili su događaji na kojima je nekoliko sada poznatih italijanskih dizajnera učestvovalo na grupnim izložbama i prvo privuklo međunarodnu pažnju. Firenca je služila kao dom italijanske modne kompanije Salvatore Feragamo od 1928. Osnovani su i Đanfranso Loti, Guči, Roberto Kavali, Ermanno Scervino, Stefano Rici, Patricia Pepe, Enriko Koveri i Emilio Pući, od kojih većina i dalje živi u Firenci. Drugi veliki igrači u modnoj industriji kao što su Prada i Šanel imaju velike kancelarije i prodavnice u Firenci ili njenim predgrađima. Glavna trgovačka ulica u Firenci je Via de Tornabuoni (Via de' Tornabuoni), gde velike luksuzne modne kuće i brendovi nakita, kao što su Armani i Bulgari, imaju svoje elegantne butike. Via del Parione (Via del Parione) i Via Roma (Via Roma) su druge ulice koje su takođe poznate po svojim vrhunskim modnim prodavnicama.

Rim je nadaleko poznat kao modna prestonica sveta. Iako nije toliko važan kao Milano, Rim je četvrti najvažniji svetski modni centar u svetu, prema Global Language Monitor (Global Language Monitor), od 2009. godine, posle Milana, Njujorka i Pariza, i pobedivši London. Glavne italijanske luksuzne modne kuće i lanci nakita kao što su Valentino (Valentino), Bulgari (Bulgari), Fendi (Fendi), Laura Biagoti (Laura Biagiotti), Gatinoni (Gattinoni) i Brioni (Brioni), da spomenemo samo neke, imaju sedište ili su osnovani u gradu. Takođe, druge velike marke kao što su Šanel (Chanel), Prada (Prada), Dolče i Gabana (Dolce & Gabbana), Armani (Armani) i Versaće (Versace) imaju luksuzne butike u Rimu, prvenstveno duž njegove prestižne i luksuzne Via de Kondoti (Via dei Condotti). Rimska nedelja mode je važna svetska izložba.

Drugi gradovi

uredi

Iako se Milano, Rim i Firenca obično smatraju vodećim gradovima italijanske mode, drugi gradovi, kao što su Venecija, Vićenca, Prato, Torino, Napulj i Bolonja, takođe su važni centri za italijanski dizajn i industriju odeće. Venecija je, na primer, dom italijanske modne kuće Roberta di Kamerino (Roberta di Camerino), koja je osnovana 1945. godine. Brend je poznat po svojim torbama, a najviše se vezuje za stvaranje torbe, oblika torbe koji je prepoznatljiv po statusnom simbolu. Brendovi kao što su Maks Mara (Max Mara) i Beneton (Benetton), iako su glavni italijanski brendovi, nemaju sedište u Milanu, Rimu ili Firenci, ali se prvi nalazi u Ređo Emiliji, a drugi u Poncano Venetu. Italijanski holding OTB Renco Roso, vlasnik raznih konfekcijskih brendova kao što je Dizel, kao i modnih kuća kao što je Marni, holandska marka Viktor & Rolf i belgijska Majson Margiela (Maison Margiela) nalazi se u selu u blizini Vićence u regionu Veneto, italijanske kompanije Cesare Pacioti, a takođe i Tod's, u vlasništvu biznismena Diego Della Valle (koja proizvodi luksuzne cipele, drugu kožnu galanteriju, kao i odeću pod etiketama samog Tod's, Rodžer Vivier, Hogan, Fej i brenda visoke mode Skjapareli), Santoni, Bontoni se nalaze u regiji Marke, veoma važnom proizvodnom okrugu za obuću i kožne komponente na jadranskoj obali. Dom modnih kuća Fabiana Fipi i Brunelo Cucinelli je region Umbrije, a luksuzni brendovi Kiton i Harmont & Blaine se nalaze u Napulju, što je takođe još jedna istaknuta oblast zemlje za proizvodnju odeće i dodataka ( posebno obuća i kožna galanterija uopšte oko oblasti Solofra).

Modne revije i sajmovi

uredi

Milanska nedelja mode se održava dva puta godišnje nakon Londonske nedelje mode i pre Pariske nedelje mode. Predviđena je kao treća od četiri najvažnije i globalne međunarodne konfekcijske nedelje mode u kalendaru tokom takozvanog meseca mode. Neke od lokacija na kojima se održavaju modne revije su milanska Palaco Reale (Palazzo Reale), Palaco Serbeloni (Palazzo Serbelloni), Padiglione Viskonti (Padiglione Visconti), Spazio dele Kavalerize (Spazio delle Cavallerizze) u Muzeju Leonardo Da Vinči i mnoge druge. Još jedna istaknuta platforma za muške kolekcije i nove projekte u modnoj industriji je Piti Imagine (Pitti Immagine) u Firenci u Forteza da Baso (Fortezza da Basso), koja se održava dva puta godišnje nekoliko dana pre Milanske nedelje mode.

Reference

uredi
  1. "Nicole Kipar's late 17th century Clothing History - Baroque Costumes". Archived from the original on 2009-12-01. Retrieved 2010-01-06
  2. "The birth of italian fashion". Archived from the original on 2011-10-16. Retrieved 2011-10-21.
  3. "The Global Language Monitor » Fashion". Archived from the original on 2009-11-01. Retrieved 2011-10-21.
  4. You searched for fashion capital – The Global Language Monitor
  5. Get to Know the Young Winners of the 2020 International Talent Support Awards - Vogue 28.10.2020.
  6. "Italian Fashion: Designers and Brands - Made-In-Italy.com". www.made-in-italy.com. 5 January 2011. Archived from the original on 14 July 2012. Retrieved 15 October 2009.
  7. "Italian Fashion, Beauty and Style Magazines". Made-In-Italy.com. 7 January 2011.
  8. "ITALIAN FASHION >> Italian Fashion Tips | ITALIAN FASHION Guide!". Archived from the original on 2011-08-16. Retrieved 2011-10-21.
  9. "WebMuseum: The Italian Renaissance (1420-1600)". www.ibiblio.org.
  10. "HISTORY OF THE RENAISSANCE". www.historyworld.net.
  11. "Italian Renaissance Fashion". www.renaissance-spell.com.
  12. "Epoca n.95/1952" (PDF).
  13. Fallaci – Mame Fashion Dictionary
  14. "Archived copy". Archived from the original on 2012-05-14. Retrieved 2014-09-26.
  15. "The Global Language Monitor » Fashion". Languagemonitor.com. 2011-08-20. Retrieved 2011-11-20.
  16. "the birth of italian fashion". Gbgiorgini.it. Archived from the original on 16 October 2011. Retrieved 5 May 2009.
  17. "Travel Guide to Florence". 11 November 2009. Archived from the original on 8 September 2017. Retrieved 26 November 2011.
  18. "The Global Language Monitor » Fashion". Languagemonitor.com. 2009-07-20. Archived from the original on 2009-11-01. Retrieved 2009-10-17.
  19. Patner, Josh (2006-02-26). "From Bags to Riches". The New York Times.
  20. http://www.hoovers.com/company/Max_Mara_Fashion_Group_Srl/hksyhi-1.html
  21. "Benetton Group - Corporate Website". www.benettongroup.com.
  22. Limited, Mario Corporation. "Italian Fashion Wholesale clothing - apparel supplier in Italy". www.mariocorp.com.
  23. "Italian brands distribution supply wholesale designer fashion luxury clothes - Italian Fashion buying house". www.italianbrandsdistribution.com

Dodatna literatura

uredi
  • Martin, R. (1997). Gianni Versace. New York: The Metropolitan Museum of Art. ISBN 9780870998423.
  • Dagmar Reichardt, Moda Made in Italy. Il linguaggio della moda e del costume italiano, edited and with a preface by Dagmar Reichardt and Carmela D'Angelo (Ed.), presenting an interview with Dacia Maraini, Firenze, Franco Cesati Editore, (Civiltà italiana. Terza serie, no. 10), 2016, (ISBN 978-8876675768), 230 pp.

Spoljašnje veze

uredi