Korisnik:Petar Samardzija/pesak

Visokokvalitetne audiovizuelne komponente reprodukuju doživljaj koncerta uživo

Audiovizuelni mediji (AV) su elektronski mediji koji poseduju i zvučnu i vizuelnu komponentu, kao što su prezentacije sa slajd trakama,[1] filmovi, televizijski programi, korporativne konferencije, crkvene službe i uživo pozorišne produkcije.[2]

Provajderi audiovizuelnih usluga često nude usluge veb strimovanja, video konferencija i emitovanja uživo.[3] Profesionalna audio-vizuelna industrija ima kompanije koje pružaju i hardver, softver i usluge. Ove organizacije se obično nazivaju sistemskim integratorima i obavljaju i instalaciju i integraciju različitih tipova AV opreme od više proizvođača u prostore kako bi stvorili AV iskustvo za korisnika.

Kompjuterska audiovizuelna oprema se često koristi u obrazovanju, a mnoge škole i univerziteti instaliraju opremu za projekciju i koriste tehnologiju interaktivne table.[4]

Istorija

uredi

Istorija audiovizuelnih medija je prepletena sa istorijom bioskopa, snimanje zvuka i televizije. Prema Izabeli Đantasio, prva definicija termina odnosila se na „sve što nije bila knjiga ili, još pragmatičnije, bilo koji dokument koji zahteva uređaj za čitanje“. Danas je audiovizuelno delo definisano svojim sadržajem (televizijski program, dokumentarni film, video klip itd.) ili propisima koji su na snazi u nekoj zemlji. U Francuskoj je Regulatorno telo za audiovizuelne i digitalne komunikacije koje je odgovorno za kontrolu aktivnosti u vezi sa ovim sektorom.[5]

Audiovizuelni mediji u obrazovanju

uredi

U Francuskoj su audiovizuelne tehnike korišćene veoma rano u školama kao obrazovna podrška. Tokom 1950-ih, Ministarstvo nacionalnog obrazovanja pokrenulo je pilot eksperimente sa „audiovizuelnim fakultetima“, posebno u Sen-Kluu i Marli-le-Rui.[6] Od 1960-ih, školska televizija je počela da se pojavljuje u učionicama, sa obrazovnim programima koje je za tu priliku posebno producirao Nacionalni centar za obrazovnu dokumentaciju (CNDP): programi na istorijske teme, prirodni dokumentarni filmovi, itd. U ovim inicijativama učestvuju nastavnici i profesionalci iz bioskopa i televizije, kao što su filozofi Alen Badju i Remon Aron 1965. godine ili sociolozi Pjer Burdje i Žan-Klod Paseron 1967. godine, kao i Erik Romer, Nestor Almendros i drugi. Za škole je aktivan nacionalni sistem: škola i bioskop, srednja škola i bioskop i srednja škola i bioskop.[6]

Audiovizuelni mediji u umetnosti

uredi

Tokom 1960-ih i 1970-ih, grupe vizuelnih umetnika koje su sarađivale sa muzičarima stvarale su svetlosne emisije. To su bile projekcije slajdova na kojima su umetnici, u realnom vremenu i uz muziku, proizvodili efekte boja i oblika.[7] Ove grupe su se posebno pojavile u Parizu u Muzeju moderne umetnosti grada Pariza. Godine 1965., umetnik Fred Forest, pionir video umetnosti, predložio je „umetnost na ekranu“, što je slika velikih razmera namenjena za smeštaj slajdova i filmskih projekcija.[7][8][9] On je generalizovao proces nakon što je podneo patent, a kasnije ga je predstavio na 2. Salonu de l'audiovisuel u Porti Versaj sa Lukom Ferarijem, savremenim muzičarem.[7] Fred Forest je usavršio proces tokom izložbe u galeriji Pol Faćeti koristeći kompjuter i zamenivši naziv „umetnost na ekranu” sa „Cybervision”.[7] Izbor ovog imena očigledno predstavlja u to vreme vizionarsko iščekivanje onoga što danas doživljavamo. Štaviše, to je bio prvi put da je kompjuter uveden u parisku galeriju za proizvodnju umetnosti.[7] I dalje sa Lukom Ferarijem i Pjerom Laflerom, Fred Forest je napravio delo u Sajberviziji za Univerzalnu izložbu 1970. u Osaki.[7][10]

Poreklo pojma

uredi

Prema Huais rečniku, audiovizuelni medij je „svaka komunikacija, poruka, resurs, materijal itd. koja je namenjena ili ima za cilj da istovremeno stimuliše čula sluha i vida“. Prema Aurelio rečniku, „kaže se da [audiovizuelni medij] pripada aktivnoj nastavnoj metodi zasnovanoj na vizuelnoj osetljivosti deteta i koja koristi prezentaciju slika, filmova i snimaka“.[11]

U Brazilu je do osamdesetih godina prošlog veka reč audiovizuelni medij označavala specifičnu vrstu javne prezentacije, danas poznatiju kao projekcija slajdova, a koja je kombinovala projekciju niza slajdova sa zvukom (koji se sastoji od naracije, muzike, zvukova itd. ) snimljen na magnetnoj traci i prikazan sinhrono.[12]

Od 1970-ih pa nadalje, tržište oglašavanja je počelo da naziva audiovizuelnim podžanrom reklamnih videa koji nisu imali za cilj da se prikazuju na televiziji niti da prodaju određeni proizvod, već da uspostave povoljan imidž za brend, kompaniju ili instituciju, ono što je kasnije postalo nazvano institucionalnim videom.[13]

Komponente

uredi
 
Logo Evropske Audiovizuelne Opservatorije

Pored instalacije opreme, dva značajna elementa audiovizuelnih medija su električna instalacija i automatika.[14][15] Ako je bilo koja od ovih komponenti neispravna ili nedostaje, sistem možda neće pokazati optimalne performanse.[16][17]

Električna instalacija je veština koja ne samo da zahteva pravilan izbor kablova na osnovu brojnih faktora, uključujući rastojanje do glavnog rafa, frekvenciju i šifre za požar, već žice treba da budu i van vida čoveka, iza zidova i na plafonu, kada je to moguće.[18][19][20] Performanse audiovizuelnog sistema takođe zavise od integriteta žica.[21][22][23] Ako žice postanu izložene ili se pogrešno rukuju tokom instalacije, signali se možda neće tečno prenositi, što bi moglo ugroziti kvalitet.[24][25] Žice treba da budu uredno organizovane u glavnu komponentu i pravilno označene za laku referencu.[24]

Automatika se odnosi na to kako će sistem raditi i kako će sve instalirane komponente komunicirati.[26] Uređaji za automatizaciju sistema proizvođača kao što su RTI, Creston Electronics, Control4, AMX LLC, Lightware i drugi su programirani da integrišu različite komponente sistema i čine sistem lakim za korišćenje sa različitih uređaja. Na primer, kada je programiran na odgovarajući način, automatika audiovizelnog sistema može dozvoliti da se TV u zoni jedan automatski isključi kada se uključi muzika u zoni dva. Bez odgovarajućeg automatskog programiranja, TV u zoni jedan bi ostao uključen, čak i kada je uključena muzika u zoni dva.[27][28][29]

Rezidencijalna

uredi

Generalno, rezidencijalni audiovizuelni sadržaj obuhvata zvučnike u plafonu, televizore sa ravnim ekranom, projektore i ekrane za projektore. Ovo može uključivati osvetljenje, roletne, bioskopske sobe itd.[30]

Komercijalna

uredi

Profesionalna audiovizuelna industrija je industrija vredna više milijardi dolara, koju čine proizvođači, trgovci, sistemski integratori, konsultanti, programeri, profesionalci za prezentacije i tehnološki menadžeri audiovizuelnih proizvoda i usluga.[31]

Komercijalni audiovizuelni materijal može biti dugotrajan proces za pravilno instaliranje i konfigurisanje. Audio-vizuelni materijali u sali za sastanke se mogu instalirati iz više razloga i često su zbog toga što rukovodioci organizacije ili preduzeća moraju da imaju sastanke sa kolegama, kupcima i dobavljačima širom sveta. Prilikom kreiranja niza sala za sastanke za kupce, korisno je uravnotežiti šablon iz zvuka i mikrofona tako da ne dođe do pogoršanja kvaliteta zvuka za pojedince koji slušaju.[32]

Proliferacija audiovizuelnih komunikacionih tehnologija, uključujući zvuk, video, osvetljenje, displej i projekcijske sisteme, evidentna je u mnogim sektorima društva.[33] Ovo uključuje poslovanje, obrazovanje, vladu, vojsku, zdravstvo, maloprodajna okruženja, bogosluženje, sport i zabavu, ugostiteljstvo, restorane i muzeje.[33] Primena audio-vizuelnih sistema može se naći u konferencijama za saradnju (koje uključuju video-konferencije, audio-konferencije, veb-konferencije i data-konferencije), salama za prezentacije, auditorijumima i salama za predavanja, komandnim i kontrolnim centrima, digitalnim signalizacijama i još mnogo toga. Koncerti i korporativni događaji su među najočiglednijim mestima gde se audiovizuelna oprema koristi u scenskom okruženju.[34][35] Pružaoci ove vrste usluga poznati su kao kompanije za iznajmljivanje i postavljanje, iako ih može opsluživati i interni tehnološki tim (npr. u hotelu ili konferencijskom centru).[36]

Svetski dan audiovizuelne baštine

uredi

Svakog 27. oktobra obeleževa se Svetski dan audiovizuelne baštine. UNESKO je 2005. odobrio obeležavanje Svetskog dana audiovizuelne baštine, kako bi se podigla svest ljudi o vrednosti audiovizuelnih dokumenata. Cilj je da se sačuva sva istorija pronađena u svim audiovizuelnim arhivima 20. i 21. veka.[37]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Barman, Čarls R. (1984). „Slide-Tape Presentations on a Classroom Budget”. The American Biology Teacher. University of California Press. 46 (6): 344—346. JSTOR 4447864. doi:10.2307/4447864. 
  2. ^ Elen, Vilijam H. (1975). „Intellectual Abilities and Instructional Media Design”. AV Communication Review. 23 (2): 139—170. ISSN 0001-2890. 
  3. ^ Kleg 2014, Audiovisual Services
  4. ^ Alisa, Boreli (2023-06-07). „Should AV Integrators Diversify their Offerings to Include Security?”. commercialintegrator.com. commercial integrator. Pristupljeno 2023-06-09. „The lines that once separated AV, IT and security are blurring more every day. It might be time for AV integrators to consider diversifying their offerings to include security. 
  5. ^ Isabelle Giannattasio Mazeaud, De l'audiovisuel aux multimédias, Département de la Phonothèque et de l'Audiovisuel, Bibliothèque nationale de France.
  6. ^ a b Voir l'exposition Pour une histoire de l’audiovisuel éducatif (1950-2007) organisée par le Centre national de documentation pédagogique (CNDP) et la Bibliothèque nationale de France en novembre 2007.
  7. ^ a b v g d đ „Osaka et Cybervision | Fred Forest action in 1970”. Archives Fred Forest | SITE OFFICIEL (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  8. ^ Photographie nouvelle, mart 1971 p. 50.
  9. ^ „FRED FOREST: Archives from 1962 to 2024 | OFFICIAL WEBSITE”. Archives Fred Forest | SITE OFFICIEL (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  10. ^ œuvre de Fred Forest en Cybervision pour la Foire universelle d'Osaka.
  11. ^ Dicionário Houaiss da Língua Portuguesa, Editora Objectiva, Rio de Janeiro, 2001, p. 343.
  12. ^ „"Como inserir música em um diaporama". Pristupljeno 2010-03-01. 
  13. ^ „Nota sobre vídeos institucionais no sítio "Roteiros online". Pristupljeno 2010-03-01. 
  14. ^ „Understanding Audio Visual Cabling”. Meeting Tomorrow (na jeziku: engleski). 2015-02-09. Pristupljeno 2024-05-19. 
  15. ^ „What is an AV Control System and why do you need one in your boardroom? | Aatel Communications Inc.”. Aatel (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  16. ^ „AV Equipment Optimization: Maximising Performance”. meetingstore.co.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  17. ^ „Audio Visual Equipment Maintenance Checklist for Performance”. XTEN-AV (na jeziku: engleski). 2024-02-01. Pristupljeno 2024-05-19. 
  18. ^ „Audio Vizuelni Uređaji”. 
  19. ^ „THE ULTIMATE WHOLE HOUSE AUDIO VIDEO WIRING GUIDE How To Future Proof A Home By Wiring For Multi-Room Audio Video”. Custom Controls. 
  20. ^ Lampen, Stiven (2002). Audio/Video Cable Installer's Pocket Guide. McGraw-Hill Education. str. 432. ISBN 9780071386210. 
  21. ^ „An introductory guide to audio-visual cabling”. 
  22. ^ Braun, Džim. „Power and Grounding for Audio and Audio/Video Systems A White Paper for the Real World” (PDF). Audio Systems Group. 
  23. ^ „What are the Common Issues with AV System Performance?”. 21stcenturyav.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  24. ^ a b „Understanding Cables in the AV Industry”. Extron (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  25. ^ „Cables”. www.dipolnet.com. Pristupljeno 2024-05-19. 
  26. ^ Mejhav, Pol (2021-09-27). „What Are Audio Visual Control Systems?”. Digital Vision AV (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  27. ^ „Creston”. 
  28. ^ „Audio Visual Integration”. www.control4.com. Pristupljeno 2024-05-19. 
  29. ^ „Lightware Unleashes Audiovisual Integration with 4K and USB-C”. systemscontractor (na jeziku: engleski). 2023-11-02. Pristupljeno 2024-05-19. 
  30. ^ Kvin 2014, Universal Home Theatre
  31. ^ „Audio Visual Industry Growth & Size - Pro AV Market”. www.mordorintelligence.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  32. ^ Kvin 2014, Universal Home Theatre
  33. ^ a b „Audiovisual Communications Technology | Data USA”. datausa.io (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  34. ^ „Top 5 Audio-Visual (AV) Conferences”. TestDevLab Blog (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  35. ^ „Audio-Visual Solutions for Digital Signage: A Basic Guide for AV Specialists | Armagard Ltd.”. www.armagard.com. Pristupljeno 2024-05-19. 
  36. ^ „Top 24 Companies for Audio Visual Equipment Rental”. www.inven.ai (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  37. ^ „World Day for Audiovisual Heritage”. UNESCO. 

Literatura

uredi
  • Belmudez, Bendžamin (2014). Audiovisual Quality Assessment and Prediction for Videotelephony. Springer International Publishing. str. 184. ISBN 9783319141664. 
  • Bogucki, Lukas (2010). Perspectives on Audiovisual Translation. Peter Lang. str. 206. ISBN 9783631612743. 
  • Stokinger, Peter (2013). Introduction to Audiovisual Archives. Wiley. str. 284. ISBN 9781118566206. 

Spoljašnje veze

uredi