Kosta Brava (Divlja obala; katalonski i španski: Costa Brava) je obalski region u severoistočnoj Kataloniji, Španija, u provinciji Đirona. Costa na katalanskom i španskom jeziku znači 'obala', a Brava znači 'surova' ili 'divlja'.[1] Kosta Brava se pruža od Blanesa, 60 km severoistočno od Barselone do francuske granice i predstavlja jednu od najpopularnijih turističkih destinacija Evrope.[2]

Ljoret de Mar, najveće turističko mesto na Kosta Bravi

Etimologija uredi

Obalu je nazvao Kosta Brava Feroano Agulo i Vidala u članku objavljenom u katalonskim novinama La Veu de Catalunya u septembru 1908. Agulo, novinar rođen u Đironi, osvrnuo se na neravni pejzaž mediteranske obale koji se proteže od reke Tordera, blizu Blanesa, do Banjulsa, sa imenom "Kosta Brava".[3][4]

Pre nego što je Kosta Brava postala zvanično ime, predlagana su i druga imena, kao što su Costa Grega (Grčka obala), Costa del Corall (Koralna obala), Costa Serena (Spokojna obala), Costes de Llevant (Obala Levanta) ili Marina de l'Empordà.[5]

 
Kadakes, raj za umetnike

Geografija uredi

Kosta Brava pripada provinciji Đirona koja se nalazi u jugoistočnoj Kataloniji, zajedno sa regijom Kosta Maresme. Prostire se od Barselone do granice za Francuskom u dužini od 160 km.[6] Do 50-ih godina 20. veka najvažnija privredna grana u regionu bio je ribolov, a tada ga je zamenio turizam. Kosta Brava i danas predstavlja jednu od najpopularnijih turističkih destinacija Evrope.[2]

Klima uredi

Kosta Brava ima tipičnu mediteransku klimu, blagu i umerenu, koju karakterišu topla, suva leta i umereno hladne zime. Prosečna godišnja temperatura kreće se od 7 do 28°S, dok se najviše temperature beleže u julu i avgustu.[7]

Zaštita životne sredine uredi

Gradovi na Kosta Bravi su 1998. potpisali povelju (Carta de Tossa) koja ima za cilj da uporedo s turizmom razvija zaštitu životne sredine. To podrazumeva zaštitu velikog broja prirodnih staništa i mikroklimatskih mesta. Illes Medes (ostrvo Medes) blizu obale kod L'Estarita je prvi španski morski prirodni rezervat koji obezbeđuje dom za razne vrste riba i morsku floru. Obližnji rezervat divljih ptica u močvarama L'Emporda takođe štiti stanište od potencijalnih pustošenja.

Turizam uredi

Kosta Brava se prostire u dužini od 160 km, severno od Barselone do granice za Francuskom. Predstavlja jednu od najpopularnijih turističkih destinacija Evrope zbog prijatne klime, dugih peščanih plaža, mediteranskog rastinja, poznatih letovališta i ribarskih sela. Najpoznatija letovališta su: Ljoret de Mar, Kalelja, Santa Suzana i Malgrat de Mar.[2]

Pedesetih godina 20. veka španska vlada pod Frankom je zaključila da je Kosta Brava pogodna za razvoj kao destinacija za odmor[8], pogotovu za paket aranžmane za turiste iz severne Evrope, a naročito iz Ujedinjenog Kraljevstva. Spoj vrlo dobre klime leti i izvanrednih plaža iskorišćeni su za izgradnju velikog broja hotela i apartmana u primorskim mestima kao što su Blanes, Tosa de Mar, Ljoret de Mar i L'Estartit. Turizam je brzo zamenio ribolov kao najvažnija privredna grana u regionu.

Dok je deo obale Kosta Brave postao razvijena turistička destinacija, ostali delovi su zadržali tradicionalniji izgled i postali su „skriveni dragulj“ za posetioce koji žele nešto više sem sunca, peska i sangrije. Mali gradovi kao Kadakes (blizu francuske obale, u podnožju Pirineja) privlačili su turiste kao što su bili Salvador Dali i Pablo Pikaso a i danas su u modi. Na obali između Rosesa i Tosa de Mara ima mnogo malih obalskih gradića.

Ono što najviše preporučuje Kosta Bravu kao turističku destinaciju svakako je njena grandiozna, divlja i duga obala sa širokim, peščanim plažama. Plaža u letovalištu S’Agaro (šp. S'Agaró) smatra se jednom od najlepših plaža u Evropi.

Kosta Brava ima i bogato arheološko nasleđe, što predstavlja jedan od glavnih turističkih atributa. Kao mediteranska oblast povoljnog geografskog položaja kroz istoriju je bila meta mnogobrojnih osvajanja mnogih naroda. Turističku atrakciju predstavljaju arheološka nalazišta iz perioda antičke Grčke, Rimskog carstva i kasnijih perioda, ali i srednjevekovni gradići duž obale. Najpoznatiji je stari grad u Đironi, gde se snimala i popularna TV serija Igra prestola.

Kosta Brava takođe je poznata i po gastronomiji i veruje se da ima jednu od najboljih kuhinja u Evropi. Na kuhinju ove regije uticali su mnogi narodi koji su je osvajali, a jela se uglavnom baziraju na plodovima mora i mediteranskoj kuhinji. Ukusni obroci nude se i u plažnim barovima i u restoranima sa Mišelinovim zvezdicama. Neka od najpopularnijih jela su katalonski brusketi, crni rižoto i drugi specijaliteti, a omiljeno povrće ove regije je paradajz za koji kažu da ga spremaju "na 1000 načina".[9]

Zanimljivosti uredi

Na Kosta Bravi je snimljeno više scena iz popularne TV serije Igra prestola, pa je obilazak mesta na kojima su se ove scene snimale uvršten u turističku ponudu.

Umetnost i tipična kulturna scena takođe odlikuju Kosta Bravu. U gradu Figerasu rodio se, živeo je i umro Salvador Dali.[9] Danas se u ovom gradu nalazi čuveno Pozorište-muzej Dali, takođe jedna od popularnih turističkih atrakcija.[10]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Costa Brava: a coastal gem”. The Telegraph. 18. 8. 2010. Pristupljeno 22. 1. 2012. 
  2. ^ a b v „ŠPANIJA 2024”. wayout.rs. 
  3. ^ Casellas, Irene (2008). „Costa Brava centenària” (PDF). Presència (na jeziku: katalonski) (1902): 3. Pristupljeno 22. 1. 2012. 
  4. ^ „Ferran Agulló and Ignasi Domènech”. Government of Catalonia. gencat.cat. Arhivirano iz originala 10. 5. 2013. g. Pristupljeno 22. 1. 2012. 
  5. ^ Iglesias, Natalia (13. 9. 2008). „Un siglo de Costa Brava”. El País (na jeziku: španski). Pristupljeno 23. 1. 2012. 
  6. ^ „Kosta Brava - AVION”. Viva Travel. Pristupljeno 2024-02-21. 
  7. ^ „Holiday-Weather.com”. 
  8. ^ Aragón Cánovas, Francisco Javier (2004). Derecho y turismo. Universidad de Salamanca. str. 105. ISBN 978-84-7800-564-2. 
  9. ^ a b Dejan. „Zašto je Kosta Brava odličan izbor za letovanje?”. Supernova Travel. Pristupljeno 2024-02-21. 
  10. ^ „Zbog čega bi trebalo da posetite Muzej Salvadora Dalija”. Balkan Fun. 2024-01-13. Pristupljeno 2024-02-21. 

Spoljašnje veze uredi