Кос (птица)

Kos (lat. Turdus merula) je ptica pevačica iz porodice drozdova. Izvorno stanište mu je Evroazija i severna Afrika, a ljudi su ga preneli u Australiju i Novi Zeland. Živi u šumama i baštama u blizini čoveka. Viđa se uglavnom na tlu, gde provodi veći deo vremena, tražeći hranu.

Kos
Mužjak podvrste T. m. merula
Ženka podvrste T. m. mauretanicus
Oglašavanje kosa
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Passeriformes
Porodica: Turdidae
Rod: Turdus
Vrsta:
T. merula
Binomno ime
Turdus merula
Rasprostranjenost vrste
  tokom cele godine
  leti
  zimi

Naziv srpske pokrajine Kosovo potiče upravo od ove ptice, što bi značilo „zemlja/oblast ptice kos".

Opis uredi

Dužina kosa iznosi 23-29 cm, a težina 80-125 g. Ima dugačak rep. Mužjaci su crni sa narandžastim kljunom i žutim prstenom oko očiju, dok su ženke smeđe boje, nejasno pegave sa donje strane i tamnijeg kljuna. Mladunci su slični ženkama, ali sa jasnim mrkim pegama po telu.

Peva najčešće u zoru i predveče, dok se tokom dana retko čuje.

Ishrana uredi

Kos je svaštojed. Hrani se insektima, glistama, semenjem i bobicama. Ponekad jede i manje kičmenjake, kao što su mladi gušteri i žabe. Hranu traži uglavnom po tlu, pa se često može čuti buka koju stvara prevrtanjem suvog lišća i grančica, naglim pokretima unazad. Veštim trzajem vadi iz zemlje gliste, tako da se ne prekinu.[2]

Razmnožavanje uredi

Gnezda počinju da prave već u martu, uglavnom po grmovima, preferirajući zimzelene biljke kao što su bršljan, glog, orlovi nokti i sl.[3] Gnezda su velika, duboka, od grančica i drugog materijala, a često dodaju plastične kese i papir. Gnezdo gradi samo ženka i u njega polaže 4-5 jaja, glatkih, sjajnih, bledoplave boje sa gustim smeđim mrljama. Ženka leži na njima u proseku dve nedelje. Kad se izlegu mladunci, roditelji ih hrane dve nedelje u gnezdu i još tri nedelje kao poletarce.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ BirdLife International (2016). Turdus merula. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016. Pristupljeno 25. 7. 2019. 
  2. ^ Snow, David (1988). A Study of Blackbirds. British Museum (Natural History). ISBN 978-0-565-01021-8. 
  3. ^ „Blackbird – Turdus merula. The Royal Horticultural Society/The Wildlife Trusts. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 9. 4. 2012. 

Literatura uredi

  • Snow, David (1988). A Study of Blackbirds. British Museum (Natural History). ISBN 978-0-565-01021-8. 
  • dr Vojislav Vasić (skripta)

Spoljašnje veze uredi