Krajputaši u Kušićima
Krajputaši u Kušićima nalaze se na ulazu u Kušiće (Opština Ivanjica), iznad puta koji povezuje Ivanjicu i Sjenicu. Šest krajputaša prvobitno se nalazilo u centru naselja, iznad česme, odakle su 1977. godine preneti na sadašnje mesto, gde je nekada bilo seosko groblje.[1] Spomenici su podignuti u pomen vojnicima stradalim u Prvom svetskom i Javorskom ratu.[2]
Krajputaši u Kušićima | |
---|---|
![]() Spomenička grupa na ulazu u naselje | |
Opšte informacije | |
Mesto | Kušići |
Opština | Opština Ivanjica |
Država | ![]() |
Vreme nastanka | 19. vek−20. vek |
Od šest spomenika, premerenih, prepisanih i publikovanih 1995. godine[1] u celovitom stanju preostala su samo tri.
Epitafi
urediKrajputaš Nikoli i Obradu Pavloviću iz Kušića
urediSpomenik od peščara dimenzija 116h79h20 cm.[1] Na prednjoj strani prikazan je lik mladog vojnika, a na poleđini i bočnoj strani uklesan tekst epitafa.
Osim naslaga žutog lišaja, spomenik je relativno dobro očuvan.
Natpis glasi:
- Spomen NIKOLE PAVLOVIĆA iz Kušića
- koi je časno i pošteno poživijo 59. g.
- a umro 30-og novembra 1915. god.
- Bog da mu dušu prosti i sina mu
- OBRADA kao vojnika II čete I bataljona 1-og puka
- koi je kao borac poginuo u 1916. god.
- u 27. godini svog života.
- Ovaj spomen podiže mužu i sinu Petra i sna svekru
- i svom mužu Milorada i unuk — sin Milosav.[1]
Krajputaš Mihailu Petronijeviću i Mijailu i Dušanu Boškoviću
urediOmanji spomenik u obliku stuba od sivog peščara, dimenzija 105h33h20 cm.[1]
Prelomljen i vidno oštećen u gornjem delu.
Spomenik je podigla neutešna majka trojici svojih sinova. Epitaf glasi:
- Da bi se stvorila naša velika i ujedinjena država
- dala sam sve što sam imala, ono što mi je najmilije
- — moja tri sina:
- MIHAILA PETRONIJEVIĆA koi kao žand. kaplar Podrinskog žand. odreda
- ordonans štaba Drinskog i umro 1. januara 1914. god. u (nečitko)
- MIJAILA BOŠKOVIĆA koi kao redov 3. čete 1. bat. IV peš. puka
- umre od kolere juna 1913. g. u Velesu i
- DUŠANA BOŠKOVIĆA koi kao redov 3. čete II poz.
- poginu na Solunskom frontu septembra 1916. god.
- Oni svi trojica dadoše svoje mlađane živote
- za oslobođenje i ujedinjenje našeg naroda
- i ostaviše svoje kosti na bojnom polju
- a mene ostaviše samu samohranu da ih oplakujem dok sam živa.
- Ovaj biljeg koji ću umesto moja 3 sina gledati za kratko vreme mog života
- podiže im od ušteđene invalidske potpore majka Sinđa ud. iz Deretina 1921. g.[1]
Krajputaš Vukoti i Radojku Raciću iz Deretina
urediSpomenik od peščara u obliku stuba dimenzija 183h39h30 cm.[1] Sa obe strane urezane su stojeće figure vojnika, a na bočnim, ispod dekorativnih krstova, natpisi.
Osim površinskih oštećenja i naslaga žutog lišaja, spomenik je relativno dobro očuvan.
Natpis glasi:
- Spomen umrlih ratnika braće RACIĆA.
- VUKOTE vojnika 7-me brdske baterije Drin. artilj. puka
- hrabrog borca protivu neprijatelja Turaka i Bugara
- koji je odlikovan za hrabros, a umro 7. maja 1914. god.
- u 28. god. svog života, u Krivoj Palanci u Makedoniji,
- i rođenog mu brata
- RADOJKA vojnika 1. čete 1. bataljona 13. p. puka
- koji umre 5. febr. 1915. god. u 20. godini u Štipu.
- — Sinovi biv. Save Racića iz Deretina.
- Spomen ovaj podiže im ožalošćena majka Stanojka
- i brat od strica Đurđe, sestre Rosa Stanka i Stanica.[1]
Krajputaš Ljubisavu Daboviću iz Kušića
urediSpomenik od peščara u obliku stuba dimenzija 130h31h18 cm.[1] Na licu uklesana je stojeća figura vojnika, na desnom boku puška sa bajonetom, a na naličju i levom boku natpis.
Spomenik je prekriven lišajem i načet brojnim površinskim oštećenjima.
Natpis glasi:
- Znak ovaj pokazuje telo pokojnoga LjUBISAVA DABOVIĆA iz Kušića
- bivšeg vojnika 1-ve kl. bataliona Moravičko Užičke brigade
- koi je u 21. god. života svoga za slavu i slobodu naroda srbskog
- hrabro boreći se protiv Turaka poginuo u borbi na Kalipolju 24. junija 1876. god.
- Bog da mu dušu prosti, i sin njegov
- NOVICA od 3. g. umre 12. avgusta 1876. god.
- Biljeg ovai podignuo edinom sinu i unuku Nikola Babović sa snaom Anđelijom[1]
Krajputaš nepoznatom učesniku Javorskog rata
urediSpomenik od peščara u obliku stuba. Na prednjoj strani prikazan je vojnik bez oružja, a na poleđini uklesan tekst epitafa.
Spomenik je prelomljen i nema gornje polovine, tako da se ne zna kome je bio posvećen.[1]
Na preostalom delu piše:
- ... bataliona Moravičko Užičke brigade
- koi je u 24. god. života svog
- pod Vladom Knjaza Milana Obrenovića IV-og
- za slavu i slobodu naroda srbskog
- hrabro boreći se protiv Turaka
- poginuo u bitki na Kalipolju 24. junija 1876. god.
- Izradio Mijailo Popović iz sela Svještice.[1]
Krajputaš nepoznatom učesniku Javorskog rata rodom od Bitolja
urediSpomenik je oboren u travu, prelomljen i nema gornje polovine.[1]
Preostali deo teksta glasi:
- ... za krst časni i slobodu zlatnu
- boreći se s Turcima 21. avgust. 1876. g. na Kušićima poginuo.
- Nikola je bio čovek koga svaki njegov prijatelj i poznanik
- morao oplakati a rodom iz Kožani od Bitola.
- Ovaj spomenik podiže mu supruga Todora i sinovac ego Nikola.[1]
Reference
urediLiteratura
uredi- Ignjić, Stevan ... (1972). Ivanjica : hronika moravičkog kraja. Beograd: Republički odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Srbije :.
- Radivojević, Dragutin M. (1995). Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši. Čačak: Litopapir.
- Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9.
- Nikolić, Radojko (1998). Nikolić Radojko, Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir.
- Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.