Krajputaši u Kušićima

категорија на Викимедији


Krajputaši u Kušićima nalaze se na ulazu u Kušiće (Opština Ivanjica), iznad puta koji povezuje Ivanjicu i Sjenicu. Šest krajputaša prvobitno se nalazilo u centru naselja, iznad česme, odakle su 1977. godine preneti na sadašnje mesto, gde je nekada bilo seosko groblje.[1] Spomenici su podignuti u pomen vojnicima stradalim u Prvom svetskom i Javorskom ratu.[2]

Krajputaši u Kušićima
Spomenička grupa na ulazu u naselje
Opšte informacije
MestoKušići
OpštinaOpština Ivanjica
Država Srbija
Vreme nastanka19. vek20. vek

Od šest spomenika, premerenih, prepisanih i publikovanih 1995. godine[1] u celovitom stanju preostala su samo tri.

Epitafi

uredi

Krajputaš Nikoli i Obradu Pavloviću iz Kušića

uredi

Spomenik od peščara dimenzija 116h79h20 cm.[1] Na prednjoj strani prikazan je lik mladog vojnika, a na poleđini i bočnoj strani uklesan tekst epitafa.

Osim naslaga žutog lišaja, spomenik je relativno dobro očuvan.

Natpis glasi:

Spomen NIKOLE PAVLOVIĆA iz Kušića
koi je časno i pošteno poživijo 59. g.
a umro 30-og novembra 1915. god.
Bog da mu dušu prosti i sina mu
OBRADA kao vojnika II čete I bataljona 1-og puka
koi je kao borac poginuo u 1916. god.
u 27. godini svog života.
Ovaj spomen podiže mužu i sinu Petra i sna svekru
i svom mužu Milorada i unuk — sin Milosav.[1]


Krajputaš Mihailu Petronijeviću i Mijailu i Dušanu Boškoviću

uredi

Omanji spomenik u obliku stuba od sivog peščara, dimenzija 105h33h20 cm.[1]

Prelomljen i vidno oštećen u gornjem delu.

Spomenik je podigla neutešna majka trojici svojih sinova. Epitaf glasi:

Da bi se stvorila naša velika i ujedinjena država
dala sam sve što sam imala, ono što mi je najmilije
— moja tri sina:
MIHAILA PETRONIJEVIĆA koi kao žand. kaplar Podrinskog žand. odreda
ordonans štaba Drinskog i umro 1. januara 1914. god. u (nečitko)
MIJAILA BOŠKOVIĆA koi kao redov 3. čete 1. bat. IV peš. puka
umre od kolere juna 1913. g. u Velesu i
DUŠANA BOŠKOVIĆA koi kao redov 3. čete II poz.
poginu na Solunskom frontu septembra 1916. god.
Oni svi trojica dadoše svoje mlađane živote
za oslobođenje i ujedinjenje našeg naroda
i ostaviše svoje kosti na bojnom polju
a mene ostaviše samu samohranu da ih oplakujem dok sam živa.
Ovaj biljeg koji ću umesto moja 3 sina gledati za kratko vreme mog života
podiže im od ušteđene invalidske potpore majka Sinđa ud. iz Deretina 1921. g.[1]


Krajputaš Vukoti i Radojku Raciću iz Deretina

uredi

Spomenik od peščara u obliku stuba dimenzija 183h39h30 cm.[1] Sa obe strane urezane su stojeće figure vojnika, a na bočnim, ispod dekorativnih krstova, natpisi.

Osim površinskih oštećenja i naslaga žutog lišaja, spomenik je relativno dobro očuvan.

Natpis glasi:

Spomen umrlih ratnika braće RACIĆA.
VUKOTE vojnika 7-me brdske baterije Drin. artilj. puka
hrabrog borca protivu neprijatelja Turaka i Bugara
koji je odlikovan za hrabros, a umro 7. maja 1914. god.
u 28. god. svog života, u Krivoj Palanci u Makedoniji,
i rođenog mu brata
RADOJKA vojnika 1. čete 1. bataljona 13. p. puka
koji umre 5. febr. 1915. god. u 20. godini u Štipu.
— Sinovi biv. Save Racića iz Deretina.
Spomen ovaj podiže im ožalošćena majka Stanojka
i brat od strica Đurđe, sestre Rosa Stanka i Stanica.[1]


Krajputaš Ljubisavu Daboviću iz Kušića

uredi

Spomenik od peščara u obliku stuba dimenzija 130h31h18 cm.[1] Na licu uklesana je stojeća figura vojnika, na desnom boku puška sa bajonetom, a na naličju i levom boku natpis.

Spomenik je prekriven lišajem i načet brojnim površinskim oštećenjima.

Natpis glasi:

Znak ovaj pokazuje telo pokojnoga LjUBISAVA DABOVIĆA iz Kušića
bivšeg vojnika 1-ve kl. bataliona Moravičko Užičke brigade
koi je u 21. god. života svoga za slavu i slobodu naroda srbskog
hrabro boreći se protiv Turaka poginuo u borbi na Kalipolju 24. junija 1876. god.
Bog da mu dušu prosti, i sin njegov
NOVICA od 3. g. umre 12. avgusta 1876. god.
Biljeg ovai podignuo edinom sinu i unuku Nikola Babović sa snaom Anđelijom[1]


Krajputaš nepoznatom učesniku Javorskog rata

uredi

Spomenik od peščara u obliku stuba. Na prednjoj strani prikazan je vojnik bez oružja, a na poleđini uklesan tekst epitafa.

Spomenik je prelomljen i nema gornje polovine, tako da se ne zna kome je bio posvećen.[1]

Na preostalom delu piše:

... bataliona Moravičko Užičke brigade
koi je u 24. god. života svog
pod Vladom Knjaza Milana Obrenovića IV-og
za slavu i slobodu naroda srbskog
hrabro boreći se protiv Turaka
poginuo u bitki na Kalipolju 24. junija 1876. god.
Izradio Mijailo Popović iz sela Svještice.[1]


Krajputaš nepoznatom učesniku Javorskog rata rodom od Bitolja

uredi

Spomenik je oboren u travu, prelomljen i nema gornje polovine.[1]

Preostali deo teksta glasi:

... za krst časni i slobodu zlatnu
boreći se s Turcima 21. avgust. 1876. g. na Kušićima poginuo.
Nikola je bio čovek koga svaki njegov prijatelj i poznanik
morao oplakati a rodom iz Kožani od Bitola.
Ovaj spomenik podiže mu supruga Todora i sinovac ego Nikola.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj Radivojević, Dragutin M. (1995). Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši. Čačak: Litopapir. 
  2. ^ Ignjić, Stevan ... (1972). Ivanjica : hronika moravičkog kraja. Beograd: Republički odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Srbije :. 

Literatura

uredi
  • Ignjić, Stevan ... (1972). Ivanjica : hronika moravičkog kraja. Beograd: Republički odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Srbije :. 
  • Radivojević, Dragutin M. (1995). Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši. Čačak: Litopapir. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Nikolić Radojko, Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 

Spoljašnje veze

uredi