Krajstčerč (engl. Christchurch) je najveći grad Južnog ostrva Novog Zelanda i treći po veličini u državi. Leži na istočnoj obali ostrva, severno od poluostrva Benks. Kroz grad protiče reka Ejvon. Podignut je 1848. godine, u regionu Kenterberi. Prema statističkim procenama iz 2010. godine, sam grad je imao 376.700 stanovnika.[2]

Krajstčerč
Christchurch
Panorama Krajstčerča iz vazduha
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Novi Zeland
RegionKenterberi
Osnovan1848.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2013.341.469 [1]
 — gustina1.209,2 st./km2
Aglomeracija386.100
Geografske karakteristike
Koordinate43° 31′ 48″ J; 172° 37′ 13″ I / 43.53° J; 172.620278° I / -43.53; 172.620278
Krajstčerč na karti Novog Zelanda
Krajstčerč
Krajstčerč
Krajstčerč na karti Novog Zelanda
Veb-sajt
www.ccc.govt.nz

Grad je 22. februara 2011. godine pogodio veliki zemljotres koji je zajedno sa velikim brojem naknadnih potresa zauvek uništio gotovo sve istorijske objekte ali i veliki broj savremenih, posebno visokih, objekata. U zemljotresu je srušena i gradska katedrala, simbol grada.

Geografija uredi

Krajstčerč leži u Kenterberijskoj ravnici, koja je najplodnija na Novom Zelandu. Leži između Pacifika na istoku, između estuara reka Hetkout i Ejvon (koja između ostalog, prolazi i kroz sam grad).

Krajstčerč je jedan od četiri grada u svetu koji je planiran po istovetnom principu koji podrazumeva projekat centralnog gradskog trga koji je okružen sa još četiri istovetna trga u centralnoj gradskoj zoni, kao i širokom pojasu parkova i zelenih površina koji svi skupa čine jedinstveni širokoprostorni centar grada u kome ne postoji predispozicija gušenja saobraćajem. Prva centralna gradska zona izgrađena po ovom principu je bila Filadelfija u Sjedinjenim Američkim Državama, a potom su usledili identični primeri u Savani i Adelaidu u Australiji.

Krajstčerč ima jedan od najčistijih izvora snabdevanja pijaćom vodom u svetu, što je posledica njegove jako povoljne lokacije ispod Južnih Novozelandskih Alpa, koji su poznati po nezagađenoj okolini i obiluju brzim rečnim tokovima.

Klima uredi

Klima (Krajstčerč)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 22,5
(72,5)
22,2
(72)
20,4
(68,7)
17,8
(64)
14,6
(58,3)
11,7
(53,1)
11,3
(52,3)
12,4
(54,3)
14,9
(58,8)
17,4
(63,3)
19,2
(66,6)
21,2
(70,2)
17,1
(62,8)
Srednji minimum, °C (°F) 12,2
(54)
12,1
(53,8)
10,6
(51,1)
7,7
(45,9)
4,5
(40,1)
2,1
(35,8)
1,9
(35,4)
2,9
(37,2)
5,1
(41,2)
7,2
(45)
8,9
(48)
10,9
(51,6)
7,2
(45)
Količina padavina, mm (in) 42
(16,5)
39
(15,4)
54
(21,3)
54
(21,3)
56
(22)
66
(26)
79
(31,1)
69
(27,2)
47
(18,5)
53
(20,9)
44
(17,3)
49
(19,3)
648
(255,1)
[traži se izvor]

Klima u Krajstčerču je okeanska, ali oštrija u odnosu na zapadne delove Novog Zelanda.

  • Ovaj grad je dosta sušan, godišnje padne oko 650mm padavina godišnje.
  • Apsolutni maksimum i apsolutni minimum su najekstremniji u zemlji. Prosečna julska temperatura je 6,9 °C, a u januaru 16,3 °C. Najniža izmerena temperatura je -8 °C, a najviša 41,6 °C.
  • U proseku bude oko 70 dana sa mrazom, ali ledenih dana nema. Svake druge godine u proseku pada sneg. Klimu odlikuju nagli porasti i padovi temperature.

Istorija uredi

Maorsko ime grada glasi Ōtautahi, i prve indikacije njegovog nastanka potiču iz 1250. godine, kada se pretpostavlja da se na te prostore doselilo domorodačko maorsko stanovništvo (lovci na sada već istrebljenu vrstu ptica koje ne lete, moe). Krajstčerč je osnovan 1856. godine od strane Kantebrijske Asocijacije, Britanskog kolonijalnog društva usko povezanog sa Engleskom anglikanskom crkvom, što ga čini najstarijim osnovanim gradom na Novom Zelandu. Nazvan je po Hrišćanskom crkvenom koledžu Oksforda iz Engleske.

Stanovništvo uredi

Kretanje broja stanovnika
2001.2006.2013.
324.078[1]348.456[1]341.469[1]

Oblast kojom rukovodi gradsko veće grada Krajstčerča ima populaciju od oko 377.000 stanovnika (procena iz 2010.te godine), koja je čini drugom po veličini i naseljenosti u zemlji (posle Oklanda), i najvećom na Južnom Ostrvu. Šira gradska zona broji oko 390,300 stanovnika.

Demografska slika grada je jako šarolika. Po poslednjem izjašnjavanju stanovništva ovog područja, primetan je rast onih koji se izjašnjavaju kao „novozelanđani“, a velika većina izjašnjenih „novozelanđana“ pripada beloj etničkoj grupi. Otprilike oko 62% ukupne domorodačko-pacifičke grupe stanovništva koje živi na Južnom Ostrvu, živi u Krajstčerču i Kanterberiju, što predstavlja oko 11,500 ljudi. Populacija samoanaca čini oko polovinu ove grupe, dok drugoj polovini pripadaju stanovnici Kukovih Ostrva, Fidžija, Tokelaua, Nijuea i Tonge.

Privreda uredi

Grad je glavni komercijalni centar plodnog poljoprivrednog regiona koji proizvodi žitarice i uzgaja ovce. Krastčerč je takođe jedan od najvažnijih industrijskih centara na Novom Zelandu. On ima odličan saobraćajni sistem, kvalitetno snabdevanje vodom, i neograničene količine jeftine hidroelektrične energije. Lokalna industrija je pretežno zasnovana na poljoprivredi i stočarstvu. Saobraćajni i železnički tuneli kroz Port Hils (engl. Port Hills) povezuju Krajstčerč sa obližnjom lukom Litelton (engl. Lyttelton).

Imidž grada i istorijske činjenice uredi

Grad bašta

Gradske vlasti Krajstčerča su donele odluku da grad nastave da uređuju i izgrađuju u skladu sa propisima koji bi zadovoljili kriterijum prema kojem bi grad bio proglašen „Gradom bašta i cveća“ a što je za posledicu imalo trošak od 2 miliona novozelandskih dolara, kao i niz propisa, poput onog da se gradska biznis zona površinski značajno umanji, da se limitira visina zgrada u centru grada, kao i ustupi veći prostor zelenim površinama i parkovima.

Botanička bašta

Gradska botanička bašta, locirana u samom centru Krajstčerča je osnovana 1863. godine, kada je 9. jula iste godine posađen engleski hrast u čast svečane objave braka između Princa Alberta i princeze Aleksandre od Danske. Prostire se na teritoriji od 21 hektara, i leži uzduž reke Ejvon, a pored glavnog gradskog Haglej parka. Gradska botanička bašta koja je inače najstarija te vrste u zemlji, sadrži širok opus egzotičnih biljaka koje su karakteristične za region Južnog Pacifika i samog Novog Zelanda, i po tome je između ostalog, jako specifična. Neke od glavnih atrakcija ovog kompleksa uključuju i bašta lekovitih biljaka specifičnih za ovo područje, zatim bašta ruža koja sadrži preko 250 vrsta ove biljke, kao i mnogo drugih biljaka koje su u istu donete sa drugih kontinenata, i mogu se videti samo u ovom parku, jer u flori ostrva Novog Zelanda ne postoje, ali im je zato na ovom mestu posvećena posebna pažnja.

Tramvaj

Sistem tramvajskih linija u Krajstčerču predstavlja svojevrstan istorijski spomenik koji gradu daje poseban pečat. Tramvajski sistem je uveden 1882. godine kada su bili vučeni konjima, dok su isti zamenjeni električnim tramvajima početkom 20. veka (1905. godine). Poslednja tramvajska linija je ukinuta 1953. godine, kada je celokupan sistem gradskog prevoza bio zamenjen autobusima. Odlukom gradskog veća da se grad u većoj meri okrene razvijanju turizma, februara 1995. godine je ponovo stavljena u funkciju jedna tramvajska linija dužine 2,5 km, sa nekoliko originalnih tramvajskih kola pretvorenih u pokretne kafiće i sredstvo za prevoz turista, koja i danas dan uspešno funkcioniše, i jedina je takve vrste u ovom delu sveta (slična takva postoji još i u San Francisku u Kaliforniji). Ovaj mali ali jako značajan detalj u mozaiku koji čini kompletnu sliku centralnog gradskog jezgra, daje gradu svojevrstan šmek engleskog gradića (uprkos činjenici da grad sa okolinom ima tek nešto manje od pola miliona stanovnika), a u očima turista ga čini „najevropskijim gradom“ u Australaziji. Pored ponovnog vraćanja tramvaja na gradske ulice, u gradu je otvoren i muzej posvećen gradskom tramvajskom sistemu koji je svojevremeno bio jedan od najupečatljivijih gradskih specifičnosti.

Obrazovanje uredi

Grad predstavlja jedan od najznačajnijih edukacionih centara u državi, i najveći je centar studentskog života na Južnom ostrvu. U gradu se nalazi druga po veličini srednja škola na Novom Zelandu, koju pohađa čak oko 3.000 đaka. Državni univerzitet Kenterberi (engl. Canterbury) (1873) je lociran u samom gradu, a Univerzitet Linkoln (engl. Lincoln) je osnovan takođe 1873. godine u okviru univerziteta Kenterberi kao poljoprivredni koledž, a formiran je kao posebni univerzitet 1990. godine i lociran je u okolini grada.

Znamenitosti uredi

Gradski muzej

Muzej je osnovan 1867. godine, pod patronatom prvog direktora istog, Julijusa Hasta, ambicioznog čoveka koji je značajno doprineo unapređenju čuvanja istorijski vrednih eksponata i podataka, što prirodnjačkih (uglavnom vezanih za jako specifičnu floru i faunu novozelandskih ostrva, endemskih i izumrlih vrsta), što kulturno-istorijskih (uglavnom vezanih za maorsku kulturnu baštinu, i tragove prvih evropskih doseljenika na ostrva), kao i istraživačkih, što podrazumeva pre svega stvari vezane za pohode i ekspedicije na teritorije južno od Novog Zelanda koje pripadaju antarktičkom polarnom pojasu. Muzej je svojevremeno bio vodeća institucija te vrste na južnoj zemljinoj hemisferi, a danas poseduje više od 2 miliona eksponata. Zgrada muzeja je napravljena 1870. godine u novom gotskom stilu, koji je naročito bio popularan u tom periodu, uzimajući u obzir činjenicu da je najveći deo zgrada iz tog perioda, bio građen upravo u tom arhitektonskom stilu.

Rimokatolička katedrala „Svetog Duha"

Katolička katedrala „Svetog Duha“, locirana u samom centru grada, predstavlja jedan od najmonumentalnijih renesansnih crkvenih objekata u Australaziji, i smatra se da je građena po uzoru na katedralu Sent Vinsent de Pola koja se nalazi u Parizu. Crkva predstavlja centar rimokatoličke eparhije Krajstčerča, kao i centar biskupije.

Anglikanska katedrala „Hristova Crkva"

Anglikanska katedrala „Hristova Crkva“ po kojoj je i sam grad dobio ime, smatra se najznačajnijim istorijskim objektom u gradu. Izgrađena je u drugoj polovini 19. veka na centralnom gradskom trgu, nazvanom po samoj katedrali (katedralski trg), i to nakon zvaničnog dobijanja statusa grada. Građena je po uzoru na istoimenu katedralu u Oksfordu u Engleskoj (koji se između ostalog, nalazi u istoimenoj provinciji (Kanterberi) po kojoj je i oblast na Novom Zelandu čije je središte Krajstčerč, dobio ime. Katedrala je sedište biskupije te oblasti.

U februaru 2011.te godine, nakon snažnog zemljotresa koji je pogodio grad i njegovu neposrednu okolinu, a iznosio je preko 6 stepeni rihterove skale, po drugi put u istoriji je srušio čuveni toranj koji se ponosno uzdizao nad gradskim centrom, značajno oštetio objekat, i time naneo neprocenjivu štetu samom gradu i njegovoj istorijskoj arhitektonskoj pozadini u čijem samom vrhu je bio objekat katedrale koji je bio svojstven simbol grada. Objekat je istorijski gledano, bio oštećivan usled potresa u više navrata. Prvi put se to dogodilo 1881.ve godine, a potom i 1888-me, 1901-ve, 1922-ge i 2010.te godine.

Zemljotresi 2010. i 2011. godine uredi

Grad je 4. septembra 2010. pogodio zemljotres jačine 7,2 stepena na dubini od 10 km pritom izazvavši veliku štetu od nekoliko milijardi dolara ali bez ljudskih žrtava.[3]

Takođe, 22. februara 2011, najmanje 75 ljudi je poginulo, a preko 300 zatrpano i 1.000 povređeno u zemljotresu jačine 6,3 stepena po Rihteru, na dubini od oko 5 km, sa epicentrom kod ovog grada.[4] Iako je sam zemljotres bio manje jačine od onog koji se dogodio pola godine pre, intenzitet potresa je bio dosta viši (8. stepen skale momentne magnitude), i kao takav predstavlja jedan od najviših ikada zabeleženih u jednoj urbanoj sredini.

Zemljotres se dogodio u toku radnog dana, što je rezultovalo smrću 181 čoveka, uključujući i jednog srpskog držaljanina.

Ovaj nemili događaj je izazvao prvo ikada objavljivanje vanrednog stanja na nivou čitave države, a posledice zemljotresa su pored ljudskih žrtava, bile katastrofalne i po gradsku infrastrukturu. Nekoliko visokoetažnih modernih objekata u samom centru grada se srušilo, gradska anglikanska katedrala po kojoj je grad bio prepoznatljiv je po prvi put u istoriji u potpunosti ostala bez svog čuvenog kamenog tornja dok je i sama crkva pretrpela značajne posledice, katolička bazilika „Svetog Duha“ je takođe izgubila oba tornja i pretrpela veliku štetu, dok je 70% gradske naseljene zone bilo poplavljeno, i ostalo bez struje i vode.

Nedugo nakon zemljotresa, i nekoliko afteršokova (od kojih je najveći bio 13. juna 2011. kada nije bilo ljudskih žrtva i značajnije štete), usled velikih izdataka koje je obezbedila država, grad se ubrzano obnavlja. Muzeji su ponovo otvoreni, kao i pristup centralnoj gradskoj zoni, a centralna gradska katedrala zajedno sa tornjem će u dogledno vreme biti obnovljena, i unapređena kako se ovogodišnji scenario ne bi ponovo dogodio.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 25. 11. 2013. g. Pristupljeno 09. 11. 2016. 
  2. ^ „Not Found - Statistics New Zealand”. Arhivirano iz originala 13. 11. 2010. g. Pristupljeno 24. 2. 2011. 
  3. ^ „Radio New Zealand : News : Canterbury Earthquake : Day of shocks leaves dozens homeless in Christchurch”. Pristupljeno 24. 2. 2011. 
  4. ^ „GeoNet – New Zealand Earthquake Report - Feb 22 2011 at 12:51 pm (NZDT)”. Arhivirano iz originala 23. 2. 2011. g. Pristupljeno 24. 2. 2011. 

Spoljašnje veze uredi