Kris je tradicionalni sud za rešavanje sukoba u kulturi vlaškog ogranka romskog naroda. Izraz potiče iz grčkog jezika, „κριση“ (presuda). To je ključna institucija za sprovođenje romskog zakonika u okviru Romanipena. Razvio se na području današnje Rumunije, za vreme ropstva, kao pravosudna institucija lokalnih Roma, u cilju jačanja kohezije zajednice i njene unutrašnje ravnoteže. Posle ukidanja, od polovine 19. veka nadalje, mnogi vlaški Romi emigrirali su u ostatak sveta, noseći sa sobom kris kao deo svoje kulture. Više ili manje formalni postupci postoje i među ostalim romskim ograncima. Neki Romi koji nisu Vlasi usvojili su ovu instituciju, poput Drzare iz Švedske (poreklom iz Srbije), u kontaktu sa lokalnim Kalderašima.[1]

Protokol uredi

Kris pokriva pitanja koja uključuju samo romske stranke, jer onima koje uključuju i neromske stranke bave se neromske institucije. U rešavanju romskih sporova koristi se kao krajnje utočište. Mnoga nerešena pitanja neformalno se bave uključivanjem drugih članova iz lokalnih zajednica. Ovo može imati oblik divano, neformalnog okupljanja vođa klanova sukobljenih strana i drugih lokalnih uticajnih i uvaženih Roma (prisustvo samih strana nije obavezno). Ako smatraju da je određena nagodba moguća, to predstavlja samo preporuku. Ako se strane još uvek ne dogovore i pitanje ostane nerešeno, kris se saziva kao formalni instrument za rešavanje sporova.

Iako se običaji razlikuju u skladu sa lokalnom tradicijom, osnovni oblik krisa uključuje sukobljene strane koje se obraćaju za žalbe krisnitorya (jednina: krisnitori, takođe u drugim varijantama, krisnatory, krisari, krisatore),[1] poštovanim Romima imenovanim za komunalne aklamacije koji predsedavaju krisom. Broj krisnitorya je neparan, obično između pet i jedanaest. Ostali članovi grupe koji nisu direktno umešani u sukob mogu učestvovati iznošenjem sopstvenih izjava o prirodi sukoba ili o karakteru uključenih strana. Ranije su samo oženjeni muškarci smeli da raspravljaju o slučaju ili izvode dokaze na krisu, pri čemu su interese žena i neoženjenih muškaraca predstavljali njihovi oženjeni rođaci. Međutim, u modernoj eri je češće da udate žene aktivno učestvuju u krisu kao jedna od sukobljenih strana ili kao svedok. U nekim oblastima, na primer u Sjedinjenim Američkim Državama, žene su počele da služe kao krisnitori.[2] Rasprave se vode samo na romskom jeziku, sa pravnim registrom, koji se inače ne koriste u svakodnevnom govoru. Da bi se postigla istinitost komunikacije, polažu se razne zakletve u ime predaka.

Presude krisa stvorene su da održe integritet romske zajednice i podrže Romanipen. Njeni postupci usmereni su na jačanje kintala (ravnoteže), važnog pojma Romanipena. Uzimajući u obzir da ne postoji apsolutna istina i da svaka stranka ima svoju istinu, krisnitorya nastoje uglavnom da vrate uzajamno poštovanje između uključenih strana. Njihove konačne odluke treba da razmotre buduću harmoniju, jer će, prema svom uspehu i trajnosti u vremenu, romska zajednica razmotriti da li će i dalje biti kvalifikovani krisnitorya. Ako se zaključi da se dogodila neravnoteža i njena priroda i gravitacija veoma otežavaju uspostavljanje pomirenja, tada se uzimaju u obzir i reparacije i kazne. One mogu varirati od novčanih kazni (krivci plaćaju oštećenom), pri čemu je krivac proglašen marime (nečistim) na određeno vreme i proteran iz zajednice. Vremenski period može biti određen ili dok krivci ne plate novčanu kaznu ili ne vrate prethodno stanje. Najekstremnija kazna je da jedna Romkinja bude proglašena marime za sva vremena i time trajno isključena iz romske zajednice. Nekada je smrtna kazna takođe bila jedna od mogućih kazni u nekim romskim grupama, mada veoma dugo nije poznato da se ona sprovodila. Ako se sve stranke proglase krivim i plate novčane kazne, obično se novac daje siromašnim Romima. Takođe, kazna može uključivati neplaćeni rad za lokalnu romsku zajednicu. Oštećeni, takođe u cilju jačanja ravnoteže i uspostavljanja harmonije sa krivcima, može se odreći dela reparacije na koju ima pravo. Odluke suda su konačne (ne postoje viši romski sudovi) i sprovode se moralnim pritiskom romske zajednice.

Kris u neromskom kontekstu uredi

Neromske vlasti nisu prepoznale kris, iako postoje preporuke, što podseća na kanadski pristup integraciji sudova aboridžina u svoj pravni sistem.[2] U Rumuniji je u januaru 2008. oko 500 krisnitorya pokrenulo Evropski komitet romske Krisnitorya.[3] U Kanadi je romski aktivista Ronald Li pokušao da koristi kris kao način promovisanja većeg razumevanja između romske i neromske zajednice.

U popularnoj kulturi, takođe, spominje se kris. Na primer, 1997. snimljen je film Romani kris - Cigánytörvény, koji je Mađarska proglasila za najbolji film na stranom jeziku na dodeli Oskara te godine. Godine 2007. snimljen je dokumentarni film Judecătorul – O Krisnitori, o životu Marina Konstantina, krisnitori iz Obreža u gradu Targu Žiju.[4] Takođe, kris je prikazan u više epizoda Shut Eye, u pokušaju da reši sukob između likova u romskim porodicama.

Reference uredi

  1. ^ a b Mozes F. Heinschink, Michael Teichmann. „Kris”. Arhivirano iz originala 2012-02-13. g. Pristupljeno 2008-07-16. 
  2. ^ a b Claude Cahn. „Nexus: domestic violence, Romani courts and recognition”. Pristupljeno 2008-07-16. 
  3. ^ Caterina Nicolae. „Judecătorii ţigani îşi fac CSM” (na jeziku: Romanian). str. Note that the article presents the news in a racist derogatory manner, but to date it is the only one available on—line. Pristupljeno 2008-07-16. [mrtva veza]
  4. ^ Mihaela Floroiu. „Sută - judecătorul romilor din Obreja” (na jeziku: Romanian). Pristupljeno 2008-07-16. 

Literatura uredi