Krnka model 1867 (engl. M1867 Russian Krnka), ruska sporometna puška ostraguša iz 19. veka.[3]

Krnka M. 1867
Ruska Krnka iz 1876.
Vrstapuška ostraguša
Poreklo Rusko carstvo
Upotreba
Upotreba u Rusko carstvo
 Kraljevina Srbija
 Kneževina Crna Gora
 Bugarska
Proizvodnja
Cena25 dinara (1879)[2]
ProizvedenoRusko carstvo 613.287
Kraljevina Srbija 300
Knjaževina Crna Gora 7.200
Bugarska 212.150[1] komada
Varijantepuška i karabin
Specifikacije
Masa4.730 kg
Dužina1.220 mm
Kalibar14.8 mm
Vrsta operacijesporometna (jednometna) ostraguša.
Način dejstvazatvarač u vidu poklopca sa spoljašnjim orozom
Maks. ef. dometdo 1.000 m
Način punjenjaostraguša
Ruska Krnka.
Zatvarač i metak izbliza.

Karakteristike

uredi
 
Šematski prikaz zatvarača i tabana.

Krnka je bila sporometna puška ostraguša ruske proizvodnje, koja je bila deo naoružanja ruske, srpske i crnogorske vojske. Krnka je bila izolučena ostraguša sa 4 žleba u cevi i originalnim poprečnim zatvaračem, koja se morala puniti nakon svakog pucnja.[3]

Ove puške imale su zatvarač u obliku poklopca (šarnira), koji se okreće oko osovine koja je paralelna osi cevi, i nalazi se sa njene leve strane. Udarna igla i opruga su u telu zatvarača, a opaljivanje je orozom. Zbog teškoća oko izvlačenja i izbacivanja prazne čaure, ti zatvarači nisu našli širu primenu, a ove puške su se u praksi pokazale kao spore i sklone zaglavljivanju.[4][5]

 
Zatvarač u vidu poklopca, koji je ubrzo napušten.

U Srbiji i Crnoj Gori

uredi

Prilikom modernizacije naoružanja srpske vojske u periodu 1867-1870, Kne̟ževina Srbija je kupila 300 ruskih krnki M.1869. Ispitivanjem je zaključeno da su slabog kvaliteta, pa su upotrebljene za naoružanje žandarmerije, dok je su za opremanje vojske usvojene puške ostraguše sistema Grin model 1867 i Pibodi model 1870. Srbija je u ratovima 1876-1878. od Turaka zarobila veći broj ovih pušaka (koje su ovi zaplenili Rusima). Ministarstvo vojno Kneževine Srbije je 1. marta 1879. objavilo cenovnik zaplenjenog i vojničkog oružja, po kome je krnka vredela svega 25 dinara, otprilike koliko i grinovača, a nešto manje od srpske piboduše.[2]

Za to vreme, Knjaževina Crna Gora je 1869. u Beču nabavila 2.500 krnki od ruske novčane pomoći, a 1874. još 4.500 komada, dok je u isto vreme domaća radionica u Rijeci Crnojevića uspela da prepravi 200 austrijskih karabina kapislara u ostraguše Krnkinog sistema.[6]

Reference

uredi
  1. ^ Bogdanović 1990, str. 63-64.
  2. ^ a b Bogdanović 1990, str. 64.
  3. ^ a b Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 7, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str. 548-550
  4. ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 10, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1976), str. 676
  5. ^ „Objavljena monografija Crnogorsko naoružanje (1870-1916)”. oruzjeonline.com (na jeziku: hrvatski). 2020-11-17. Pristupljeno 2023-02-12. 
  6. ^ Bogdanović 1990, str. 63.

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi