Kurikulum
Kurikulum je definisani program studija u obrazovnoj instituciji.[1][2] Termin se često posebno odnosi na planirani redosled nastave, ili na pogled na učenikova iskustva u smislu nastavnih ciljeva vaspitača ili škole. Nastavni plan i program može uključiti planiranu interakciju učenika sa nastavnim sadržajem, materijalima, resursima i procesima za evaluaciju postizanja obrazovnih ciljeva.[3] Nastavni planovi i programi su podeljeni u nekoliko kategorija: eksplicitni, implicitni (uključujući skrivene), isključeni i vannastavni.[4][5][6]
U školama socijalnog rada, kurikulum uključuje samo određeni broj fiksiranih predmeta i veliki broj izbornih predmeta, institucija i NVO u kojima se može obaviti praksa ili ostvariti drugačije obrazovno iskustvo.
Etimologija uredi
Reč „kurikulum“ počela je kao latinska reč koja znači „trka“ ili „tok trke“ (što zauzvrat potiče od glagola currere što znači „trčati/nastaviti“).[7] Ova reč je sa modernog latinskog preneta upotreba klasičnog latinskog nastavnog kurikuluma „trčanje, kurs, karijera” (takođe „brza kočija, trkački automobil”), od currere „trčati” (iz PIE korena *kers- „trčati ").[8] Prva poznata upotreba u obrazovnom kontekstu je u Professio Regia, delu Petrusa Ramusa profesora Univerziteta u Parizu objavljenom posthumno 1576. godine.[9] Termin se kasnije pojavljuje u zapisima Univerziteta u Lajdenu 1582. godine.[10] Smatra se da je poreklo reči blisko povezano sa kalvinističkom željom da se uvede veći red u obrazovanje.[11]
Do sedamnaestog veka, Univerzitet u Glazgovu je takođe nazvao svoj „kurs“ studija „kurikulumom“, što je dovelo do prve poznate upotrebe termina na engleskom 1633. godine.[7] Do devetnaestog veka, evropski univerziteti su se rutinski pozivali na svoj kurikulum kako bi opisali kako kompletan kurs studija (kao npr. za diplomu iz hirurgije), tako i određene kurseve i njihov sadržaj. Do 1824. godine ta reč je definisana kao „kurs, posebno fiksni kurs studija na koledžu, univerzitetu ili školi“.[8]
Definicije i tumačenja uredi
Profesionalna tumačenja uredi
Ne postoji opšte usaglašena definicija nastavnog plana i programa.[12] Neke uticajne definicije kombinuju različite elemente kako bi opisale nastavni plan i program na sledeći način:
- Kroz dela Smita,[13] Djuija[14] i Kelija,[15] četiri tipa nastavnih planova i programa mogu se definisati kao:
- Eksplicitni nastavni plan i program: predmeti koji će se predavati, identifikovana „misija“ škole, i znanja i veštine koje škola očekuje da steknu uspešni učenici.
- Implicitni nastavni plan i program: lekcije koje proizilaze iz kulture škole i ponašanja, stavova i očekivanja koji karakterišu tu kulturu, nenamenski nastavni plan i program.
- Skriveni nastavni plan i program: stvari koje studenti uče, „zbog načina na koji je rad škole planiran i organizovan, ali koje same po sebi nisu otvoreno uključene u planiranje, te čak ni u svest onih koji su odgovorni za školsko uređenje.[16] Sam izraz se pripisuje Filipu V. Džeksonu i ne smatra se uvek da je negativan. Skriveni nastavni plan i program, ukoliko se ostvari njegov potencijal, mogao bi da koristi učenicima u svim obrazovnim sistemima. Takođe, to ne uključuje samo fizičko okruženje škole, već i odnose koji se formiraju ili ne formiraju između učenika i drugih učenika, ili čak učenika i nastavnika.[17]
- Izuzeti nastavni plan i program: teme ili perspektive koje su posebno isključene iz nastavnog plana i programa.
- On može postojati i u obliku vanškolskih aktivnosti. Ovo može uključivati programe koje sponzira škola, koji imaju za cilj da dopune akademski aspekt školskog iskustva ili programe i aktivnosti u zajednici. Primeri vannastavnih programa koje sponziraju škole uključuju sport, akademske klubove i izvođačke umetnosti. Programi i aktivnosti u zajednici mogu se odvijati u školi nakon radnog vremena, ali nisu direktno povezani sa školom. Programi zasnovani na zajednici često proširuju nastavni plan i program koji je uveden u učionici. Na primer, učenici se mogu upoznati sa očuvanjem životne sredine u učionici. Ovo znanje se dalje razvija kroz program zasnovan na zajednici. Učesnici zatim deluju na osnovu svojih saznanja stečenih projektom konzervacije. Vanškolske aktivnosti u zajednici mogu uključivati „klubove za zaštitu životne sredine, izviđače, i verske grupe“.[18]
Vrste nastavnih planova i programa uredi
Nastavni plan i program se može posmatrati iz različitih perspektiva. Ono što društva smatraju važnim podučavanjem i učenjem predstavlja „predviđeni“ nastavni plan i program.[15] Pošto se obično predstavlja u zvaničnim dokumentima, može se nazvati i „pisanim“ ili „zvaničnim“ nastavnim planom i programom.[15] Međutim, na nivou učionice, ovaj predviđeni nastavni plan i program može biti izmenjen nizom složenih interakcija u učionici, a ono što se stvarno isporuči može se smatrati „primenjenim“ nastavnim planom i programom.[15] Ono što učenici zaista pouče (tj. što se može proceniti i demonstrirati kao ishodi učenja ili kompetencije) čini „postignuti“ ili „naučeni“ nastavni plan i program.[15] Pored toga, teorija kurikuluma ukazuje na „skriveni“ kurikulum (tj. nenamerni razvoj ličnih vrednosti i verovanja učenika, nastavnika i zajednica; neočekivani uticaj nastavnog plana i programa; ili nepredviđeni aspekti procesa učenja).[15] Oni koji razvijaju predviđeni nastavni plan i program treba da imaju u vidu sve ove različite dimenzije kurikuluma.[15] Dok „pisani“ kurikulum ne iscrpljuje značenje kurikuluma, on je važan jer predstavlja viziju društva.[15] „Pisani“ nastavni plan i program se obično izražava u sveobuhvatnim dokumentima prilagođenim korisnicima, kao što su okviri kurikuluma ili predmetni nastavni planovi/nastavni planovi i programi, i u relevantnim i korisnim materijalima za učenje, kao što su udžbenici, vodiči za nastavnike i vodiči za ocenjivanje.[15]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Kelly 2009, str. 13.
- ^ Wiles, Jon (2008). Leading Curriculum Development. str. 2. ISBN 9781412961417.
- ^ Adams, Kathy L.; Adams, Dale E. (2003). Urban Education: A Reference Handbook . ABC-CLIO. str. 31–32. ISBN 9781576073629.
- ^ Kelly, A. V. (2009). The curriculum: Theory and practice (pp. 1–55). Newbury Park, CA: Sage.
- ^ Dewey, J. (1902). The Child and the Curriculum (pp. 1–31). Chicago: The University of Chicago Press.
- ^ Braslavsky, C. (2003). The curriculum.
- ^ a b Oxford English Dictionary, "Curriculum," 152
- ^ a b „Curriculum”. www.etymonline.com. Online Etymology Dictionary. Pristupljeno 29. 11. 2019.
- ^ Hamilton, David (2014). Towards a Theory of Schooling. str. 55. ISBN 9780415857086.
- ^ Hamilton 2014, str. 7.
- ^ Hamilton 2014, str. 47.
- ^ Wiles 2008, str. 2.
- ^ Smith, Mark (2000). „What is curriculum? Exploring theory and practice”. infed.
- ^ Dewey, John (1902). The child and the curriculum.
- ^ a b v g d đ e ž z Kelly 2009.
- ^ Kelly, 2009
- ^ Jackson, Philip (1986). Life in Classrooms. New York: Holt, Rinehart, and Winston. str. 33—35. ISBN 0-8077-3034-3.
- ^ Hancock, D., Dyk, P. H., & Jones, K. (2012). Adolescent Involvement in Extracurricular Activities. Journal of Leadership Education, 11(1), 84–101.
Literatura uredi
- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
- Bilbao, Purita P., Lucido, Paz I., Iringan, Tomasa C., and Javier, Rodrigo B. (2008). Curriculum Development. Quezon City: Lorimar Publishing, Inc.
- Kelly, A.V. (2009). The Curriculum: theory and practice (6th izd.). ISBN 9781847872746.
- Oliver, G.R. (2012). Foundations of the Assumed Business Operations and Strategy Body of Knowledge (BOSBOK): An Outline of Shareable Knowledge
- Pyrko, Igor; Dörfler, Viktor; Eden, Colin (2019). „Communities of practice in landscapes of practice”. Management Learning. 50 (4): 482—499. S2CID 198785241. doi:10.1177/1350507619860854.
- Bitz, Kristi (2013-07-25). „Measuring Advisor Relationship Perceptions Among First-Year Students at a Small Midwestern University”. NACADA Journal (na jeziku: engleski). 30 (2): 53—64. doi:10.12930/0271-9517-30.2.53.
- National Academic Advising Association. (2006). NACADA concept of academic advising. Arhivirano april 12, 2008 na sajtu Wayback Machine
- Gillispie, Brian (2003). „History of Academic Advising”. NACADA Clearinghouse of Academic Advising Resources. National Academic Advising Association. Arhivirano iz originala 2012-04-24. g. Pristupljeno 2012-05-15.
- Gordon, Virginia N.; Habley, Wesley R.; Grites, Thomas J., ur. (2008-09-12). Academic Advising: A Comprehensive Handbook (2 izd.). Jossey-Bass. ISBN 978-0470371701.
- Harrison, E. (2004). „Faculty Perceptions of Academic Advising: "I Don't Get No Respect."”. Nursing Education Perspectives. 30 (4): 229—233. PMID 19753856.
- Bitz, Kristi (2013-07-25). „Measuring Advisor Relationship Perceptions Among First-Year Students at a Small Midwestern University”. NACADA Journal (na jeziku: engleski). 30 (2): 53—64. doi:10.12930/0271-9517-30.2.53.
- White, E.R. (2006). „Using CAS Standards for Self-Assessment and Improvement”. NACADA Clearinghouse of Academic Advising Resources. National Academic Advising Association. Arhivirano iz originala 2012-07-17. g. Pristupljeno 2012-05-15.
- Crookston, B.B. (2009). „A Developmental View of Academic Advising as Teaching”. NACADA Journal. 29 (1): 78—82. doi:10.12930/0271-9517-29.1.78.
- Broadbridge, A (1996). „Academic advising--traditional or developmental approaches?”. British Journal of Guidance & Counselling. 24 (1): 97—111. doi:10.1080/03069889608253711.
- Mottarella, K.E.; Fritzsche, B.A.; Cerabino, K.C. (2004). „What do Students Want in Advising? A Policy Capturing Study”. NACADA Journal. 24 (1/2): 48—61. doi:10.12930/0271-9517-24.1-2.48 .
- Jeschke, M.; Johnson, K.E.; Williams, J.R. (2001). „A Comparison of Intrusive and Prescriptive Advising of Psychology Majors at an Urban Comprehensive University.”. NACADA Journal. 21 (1/2): 46—58. S2CID 147021496. doi:10.12930/0271-9517-21.1-2.46.
- Bohonos, Jeremy (2019-01-01). „Appreciating the Experiences and Expertise of Adult Students”. Journal of College Orientation, Transition, and Retention. 20 (2). ISSN 2690-4535. S2CID 214279317. doi:10.24926/jcotr.v20i2.2834.
- Bohonos, Jeremy (februar 2014). „Understanding Career Context as a Key to Best Serving Adult Students”. Adult Learning (na jeziku: engleski). 25 (1): 28—30. ISSN 1045-1595. S2CID 145484847. doi:10.1177/1045159513510144.
- Schwebel, D.C.; Walburn, N.C.; Jacobsen, S.H.; Jerrolds, K.L.; Klyce, K. (2008). „Efficacy of Intrusively Advising First-Year Students via Frequent Reminders for Advising Appointments.”. NACADA Journal. 28 (2): 28—32. doi:10.12930/0271-9517-28.2.28 .
- Thomas, Nichole Gibbs (2017). „Using Intrusive Advising to Improve Student Outcomes in Developmental College Courses”. Journal of College Student Retention: Research, Theory & Practice. 22 (2): 251—272. S2CID 149361831. doi:10.1177/1521025117736740.
- Vander Schee, B.A. (2007). „Adding Insight to Intrusive Advising and Its Effectiveness with Students on Probation.”. NACADA Journal. 27 (2): 50—59. doi:10.12930/0271-9517-27.2.50 .
- Halgin, R.P.; Halgin, L.F. (1984). „An advising system for a large psychology department.”. Teaching of Psychology. 11 (2): 67—70. S2CID 144351396. doi:10.1207/s15328023top1102_1.
- Johnson, E.J.; Morgan, B.L. (2005). „Advice on Advising: Improving a comprehensive university's program”. Teaching of Psychology. 32 (1): 15—18. S2CID 145214351. doi:10.1207/s15328023top3201_3.
- Fowler, P.R.; Boylan, H.R. (2010). „Increasing student success and retention: A multidimensional approach”. Journal of Developmental Education. 34 (2): 2—10.
- Gravel, C.A. (2012). „Student-Advisor Interaction in Undergraduate Online Degree Programs: A Factor in Student Retention.”. NACADA Journal. 32 (2): 56—67. doi:10.12930/0271-9517-32.2.56 .
- Drake, J.K. (2011). „The role of academic advising in student retention and persistence.”. About Campus. 16 (3): 8—12. S2CID 144961134. doi:10.1002/abc.20062.
- Nolan, K. (2013). „Online advising pilot at community college of vermont”. Journal of Asynchronous Learning Networks. 17 (1): 47—51. doi:10.24059/olj.v17i1.317.
Spoljašnje veze uredi
- 9 Kurikulum BSW na koledžu Sv. Katarine
- World Council for Curriculum and Instruction Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. decembar 2010)
- OnCourse Systems for Education - Curriculum Builder Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. jul 2016)
- George M. Wiley (1920). „Education, Courses of Study in”. Encyclopedia Americana.
- UNESCO International Bureau of Education
- National Council of Teachers of Mathematics
- Academic Advising Center, Queens College, The City University of New York
- Advisor Group: Academic Advising Professional Networking and Collaboration website